Sljedeći mjesec će nakon višegodišnjih kašnjenja u svemir konačno lansirati najveći teleskop do sada, vrijedan deset milijardi dolara – svemirski teleskop James Webb, kojeg NASA gradi već 20 godina. Teleskop koji ostavlja bez daha ne samo svojim nevjerovatnim mogućnostima, nego i izgledom, gledat će daleko u povijest svemira, u vrijeme nastanka prvih zvijezda i galaksija.
Znanstvenici očekuju da će korjenito promijeniti naše razumijevanje svemira i čovječanstvu pomoći da sazna odakle dolazimo i gdje je još u svemiru moguće živjeti. U razumijevanju njegovog prelamanja pomoći će nam slovenska astrofizičarka Maruša Bradač koja je snažno uključena u njegov razvoj.
Teleskopi su oduvijek predstavljali prozor čovječanstva u povijest svemira. Nebo je teleskopom prvi istraživao talijanski fizičar i astronom Galileo Galilei 1609. godine. Iako je bio mali, dug 1,27 metara, nejasne slike, Galileo je s njim mogao razlikovati kratere na Mjesecu i trag raspršene svjetlosti na nebu, koju danas poznajemo kao našu galaksiju – Mliječni put, piše N1 Slovenija.
Astronomi su kroz stoljeća razvijali sve veće teleskope, kojima su mogli zaviriti u sve udaljenije dijelove prostora i vremena također. Najoštrije oko u rani svemir je od 1990. godine bio svemirski teleskop Hubble, koji i danas kruži oko Zemlje i omogućava izvanredna znanstvana otkrića.
U svojoj 30-godišnjoj povijesti svemirski teleskop Hubble donio je brojna otkrića, koja su zaslužila i Nobelove nagrade. Između ostalog je pomogao odrediti starost svemira (13,8 milijardi godina) te pomogao utvrditi da se svemir ubrzano širi. Uz njegovu pomoć su otkrili da je u središtu skoro svake veće galaksije crna rupa, pomogao je u izradi trodimenzionalne karte tamne tvari i otkrio dva Plutonova mjeseca, Niks i Hidra.
Ali ni Hubble nije bio dovoljno moćan da bi precizno pogledao u nastanak prvih galaksija, neposredno poslije Velikog praska.
Revolucionarni prozor u svemir
Znanstvenici i inženjeri iz cijelog svijeta su zato zadnjih 25 godina radili na izgradnji revolucionarnog prozora u rani svemir – svemirski teleskop James Webb, koji će biti najveći, najsnažniji i najsloženiji svemirski teleskop do sada.
Teleskop James Webb ima ogledalo slično saću, veličine 6,5 metara, sunčani štit veličine teniskog igrališta te četiri odvojene kamere i senzorske sisteme za prikupljanje podataka. Webbovo primarno ogledalo presreće crvenu i infracrvenu svjetlost koja putuje kroz svemir i odbija je na manje, sekundarno ogledalo. Zatim sekundarno ogledalo svjetlost usmjerava u znanstvene instrumente koji snimaju svjetlost na različitim valnim dužinama.
Promjer glavnog ogledala teleskopa James Webb je 6,5 metara. Što je veće ogledalo teleskopa, bolji je njegov domet. Naime, veće ogledalo skuplja više svjetlosti, zbog čega je slika oštrija, a teleskop vidi dalje u svemir.
Budući da rakete nisu dovoljno velike da bi na njih stavili ovako veliki teleskop, Webbovo ogledalo su izgradili od 18 manjih dijelova. Oni će prilikom lansiranja biti složeni kao origami, a u svemiru će se rasklopiti u jedinstveno ogledalo. Preko površine ogledala je nanesen tanki zlatni sloj koji za razliku od uobičajenih tvari dobro odbija infracrvenu svjetlost. Planiranje, izrada i upravljanje ogledalom koje se rasklapa jedno je od glavnih tehnoloških postignuća Webba. U prosincu će nakon višegodišnjih kašnjenja ovo tehnološko čudo konačno lansirati u svemir gdje će kružiti oko Sunca i pomagati u otkrivanju najvećih tajni svemira.
Lansiranje teleskopa nestrpljivo očekuje i priznata slovenska astrofizičarka dr. Maruša Bradač, koja je sudjelovala u razvoju Jamesa Webba. Iskustvo prije lansiranja uspoređuje s iščekivanjem djeteta: “S jedne strane tom se događaju beskrajno raduješ, a s druge strane si jako uplašen.«
Teleskop kao ultimativni vremeplov
Teleskop koji će biti mnogo snažniji od svog prethodnika Hubblea će biti ključni opservatorij sljedećeg desetljeća. Omogućit će uvid u početke svemira, više od 13,5 milijardi godina unazad, kada su tamu ranog svemira osvijetlile prve zvijezde i galaksije napravljene od vodika i tamne tvari.
Zato znanstvenici svemirski teleskop James Webb također opisuju i kao ultimativni vremeplov jer što gledaš dublje u svemir – vidiš dalje u prošlost. Ako je Hubble u novorođenom svemiru mogao vidjeti galaksije, stare kao mališane, James Webb će moći vidjeti dojenčad. Svjetlost od Sunca do Zemlje, na primjer, putuje osam minuta, zbog čega Sunce vidimo onakvo kakvo je bilo prije osam minuta. Slično je i sa ostalim tijelima u svemiru.
“Ovo je jedna od glavnih uloga Jamesa Webba – da saznamo kako je svemir izgledao u samom početku, kada je bio star samo jedan postotak današnje starosti. Tada su počele nastajati prve galaksije, koje želimo detaljnije proučiti”, rekla je dr. Maruša Bradač, priznata slovenska astrofizičarka koja sudjeluje u razvoju teleskopa.
Razumijevanje razvoja galaksija i zvijezda u prošlosti ključno je za naše razumijevanje svemira kakav je danas. Njihovim istraživanjem bi znanstvenici po riječima astrofizičarke željeli odgovoriti na osnovno pitanje koje si kao čovječanstvo oduvijek postavlja: Odakle dolazimo?
“S tim da kada budemo odgovorili kakav je svemir bio u prošlosti, također ćemo moći odgovoriti i na to kako će se razvijati u budućnosti. U svakodnevnom životu nam to ne znači mnogo, ali se radi o temeljnim istraživačkim pitanjima, i upravo na osnovu toga se čovječanstvo može dalje razvijati.”
Maruša Bradač će u projektu sudjelovati iz Slovenije, u koju se vraća nakon 22 godine u inozemstvu, od kojih je 17 proživjela u SAD-u. Naime, s 1. siječnja 2022. godine završava posao profesorice na kalifornijskom sveučilištu u Davisu. Vraća se na mjesto gdje je njen studijski i istraživački put započeo – na Fakultet za matematiku i fiziku u Ljubljani gdje će vremenom osnovati svoju istraživačku grupu.
Teleskop James Webb će svemir gledati drugačijim očima
Razlog zbog kojeg će teleskop James Webb vidjeti dalje od prethodnika je u tome da će svemir gledati drugačijim “očima”. Dok je njegov prethodnik svemir gledao uglavnom u ultraljubičastoj i optičkoj svjetlosti, James Webb će svemir gledati u daljim valnim dužinama – u infracrvenom spektru što će mu omogućiti prepoznavanje vrlo dalekih, slabih svjetlosnih signala.
To je povezano s ubrzanim širenjem svemira zbog kojeg se predmeti u svemiru od nas udaljavaju onoliko brže koliko dalje gledamo. Slično se događa i sa svjetlošću. Zbog širenja svemira se valna dužina svjetlosti, koja je emitirana kao vidljiva ili ultraljubičasta, pomiče u dalje, crvene talasne dužine, što astronomi nazivaju kozmološkim crvenim pomakom.
Zbog ubrzanog širenja svemira svjetlost se sve više pomiče u dalje, crvene valne dužine, što nazivamo crveni pomak. Što je objekat udaljeniji, svjetlost se više proteže dok dopre do nas.
Za proučavanje najranijeg nastajanja zvijezda i galaksija u svemiru znanstvenici zato moraju promatrati infracrvenu svjetlost te koristiti teleskop i instrumente optimizirane za ovu svjetlost.
Infracrvena (IR) svjetlost je važna i za druga promatranja, na primjer egzoplaneta (za promatranje njihovih protoplanetarnih diskova i sastava atmosfere) i preostalih galaksija. Za razliku od kraćih valnih dužina vidljive svjetlosti može prodrijeti kroz oblake plinova i prašine, u kojima nastaju prve zvijezde i planeti, i otkriti što se krije iza njih.
Slika Stubovi stvaranja jedan je od najpoznatijih snimaka koje je napravio svemirski teleskop Hubble. Na lijevoj strani je pogled u vidljivoj svjetlosti, a na desnoj u infracrvenoj svjetlosti. Prilikom gledanja u infracrvenoj svjetlosti vidljivo je mnogo više zvijezda jer infracrvena svjetlost može prodrijeti kroz oblake gasova i prašine.
Teleskop James Webb će odletjeti daleko od Zemlje
I Hubble je mogao promatrati svemir u infracrvenoj svjetlosti, ali na kraćim valnim dužinama od teleskopa James Webb, zbog čega nije mogao vidjeti tako daleko u povijest svemira. Kako bi James Webb svemir mogao promatrati na daljim valnim dužinama infracrvenog dijela svjetlosti, morat će odputovati mnogo dublje u svemir.
U usporedbi s Hubbleom koji se nalazi u bliskoj orbiti oko Zemlje, na udaljenosti od 570 kilometara od Zemlje, James Webb će biti “parkiran” skoro milijun i pol kilometara od Zemlje, gdje će na takozvanoj drugoj Lagrangeevoj točki ili L2 orbitirati oko Sunca.
Na ovoj točki će teleskop moći očuvati sigurnu udaljenost od jake svjetlosti Sunca, Zemlje i Mjeseca pa će moći ostati hladan, što je ključno za prepoznavanje svjetlosti slabih i vrlo udaljenih objekata.
Za zaštitu teleskopa od vanjskih izvora svjetlosti i toplote, kao što su Sunce, Zemlja i Mjesec, Webb ima petoslojni sunčev štit veličine teniskog igrališta. On djeluje kao suncobran koji osigurava hlad i na taj način osjetljiva ogledala štiti od zagrijavanja.
Sunčev štit teleskop dijeli na hladnu stranu (okrenutu od Sunca) s temperaturom približno -233 stupnjeva Celzijevih i vruću stranu (okrenutu prema Suncu) s temperaturom približno 85 stupnjeva Celzijevih. I nakon lansiranja Jamesa Webba, Hubble neće ići u mirovinu. Naprotiv. Znanstvenici se nadaju da će se teleskopi još dugo preklapati jer za najbolja istraživanja trebaš podatke oba teleskopa, pojasnila je Maruša Bradač.
Slovenska astrofizičarka u projektu sudjeluje već desetljeće
Maruša Bradač u projektu teleskopa James Webb sudjeluje već cijelo desetljeće. Od 2016. godine također je i članica istraživačke grupe koja je razvila jedan od četiri najvažnija znanstvena instrumenta na teleskopu NIRISS.
Radi se o posebnoj kameri – spektograf za blisku infracrvenu svjetlost – koja bi snimala nebo i uzimala svjetlosne spektre vrlo slabih objekata, kao što su galaksije i zvijezde. Uz pomoć svjetlosnih spektara znanstvenici će prvi put moći proučiti od kojih elemenata su sastavljene prve galaksije i zvijezde te otkriti još nepoznate galaksije u ranom svemiru.
Njihovi istraživački ciljevi su jasni, ali istovremeno očekuju i iznenađenja jer su mogućnosti za nova otkrića s ovako moćnom opremom praktično beskonačne. “Nadam se, da će nas nešto iznenaditi, da ćemo otkriti nešto neočekivano. Uvjerena sam da ćemo otkriti nešto novo jer podaci pokazuju da su naši postojeći modeli nastajanja galaksija u ranom svemiru nepotpuni.”
Welcome to #Spectroscopy101! Today’s lesson will start with a simple question: Just what is spectroscopy anyway? (1/5) pic.twitter.com/rPr1YXPuyh
— Space Telescope Science Institute (@SpaceTelescope) August 3, 2021
Što istraživači još ne razumiju?
Promatrat će galaksije u vrlo mladom svemiru, malo nakon velikog praska, kada je svemir bio potpuno zamagljen. Razlog za tamu bila je prisutnost neutralnog vodika koji je apsorbirao utraljubičastu svjetlost prvih zvijezda i na taj način ih učinio nevidljivim za naše teleskope.
Znanstvenicima je poznato da je svemir postao proziran približno milijardu godina poslije Velikog praska, ali ne znaju kada je točno proces čišćenja magle, koji naučnici nazivaju reionizacija, počeo i završio te kako je tekao.
“To je važno znati jer su se u periodu prije reionizacije galaksije razvijale drugačije nego poslije toga. Razumijevanje ovog procesa bi zato donijelo i važne odgovore o tome kako smo nastali, kako je nastala naša galaksija i kako su se galaksije i svemir razvijali sve do danas”, objasnila je Maruša Bradač.
Veliki dio raznih događaja u središtu naše galaksije je zbog oblaka prašine i plinova skriven od našeg pogleda. Na gornjoj snimci su infracrvene kamere svemirskog teleskopa Spitzer prodrle kroz veći dio prašine i otkrile zvijezde. Teleskop James Webb će otkriti još više. Vidjet će također i slabije zvijezde i ponuditi oštriju sliku detalja u središtu galaksije.
Kvazar je vrlo svijetla, udaljena i aktivna supermasivna crna rupa. Njen sjaj osvjetljava okolinu i time pomaže razumjeti vrijeme, kada su nastajale prve zvijezde i galaksije. Znanstvenici će uz pomoć teleskopa James Webb proučiti šest najudaljenijih i najsvjetlijih kvazara u svemiru, piše N1 Slovenija..
S teleskopom bi mogli dobiti dokaze o prvoj generaciji zvijezda
Lansiranju teleskopa se veseli i priznata astrofizičarka s novogoričkog sveučilišta, dr. Andreja Gomboc koja s projektom nije direktno povezana, ali će podaci koje će prikupljati teleskop biti korisni i za njena istraživanja. Astrofizičarka Gamboc, između ostalog, kao i Maruša Bradač, istražuje udaljene galaksije, ali na drugačiji način. Galaksije promatra posredno, preko promatranja posebnih pojava u njima – erupcije gama zraka.
Erupcija gama zraka, odnosno optički sjaj koji ga prati, djeluje kao neka svjetlost koja osvjetljava vrlo udaljenu i zbog toga loše vidljivu galaksiju. Znanstvenici uz pomoć ove svjetlosti mogu proučavati osobine galaksije, objasnila je Gomboc.
Budući da erupcije nastaju spajanjem dvije neutronske zvijezde ili zbog kolapsa središta masivne zvijezde na kraju njenog životnog puta, teleskop će pomoći u otkrivanju eksplozija prvih zvijezda u svemiru.
“To je zanimljivo jer trenutno još nemamo promatračkih podataka o prvoj generaciji zvijezda u svemiru. One su vjerovatno bile drugačije od kasnijih generacija, jer su bile sastavljene samo od vodika i helija. Razumijevanje njihovih osobina, razvoja i kraja, važno je za razumijevanje razvoja ranog svemira, pa i za razumijevanje tijela u današnjem svemiru – na primjer crnih rupa, koje su ostavile za sobom.”
Traženje života u svemiru
Webb neće proučavati samo rani svemir i galaksije, nego će biti važan i za niz drugih istraživanja. Jedno od ključnih područja na kojem znanstvenici očekuju mnoga otkrića su istraživanja egzoplaneta – planeta izvan našeg Sunčevog sustava koji su slični Zemlji.
Teleskop James Webb će između ostalog analizirati i kemijski sastav atmosfera i tražiti tragove života na njima.
Jedan od zanimljivih planetarnih sustava kojeg će proučavati teleskop James Webb od Zemlje je udaljen približno 40 svjetlosnih godina. Radi se o sedam planeta veličine Zemlje koji kruže oko male, hladne zvijezde, nazvane TRAPPIST-1, koju su znanstvenici nazvali po pivu. Otkrili su ih u veljači 2017. godine uz pomoć teleskopa Spitzer.
Tri od njih se kreću u području gdje bi temperature morale biti dovoljno niske da bi mogli imati vodu u tečnom stanju, što znači da bi mogle biti pogodne za život. Znanstvenici se zato raduju detaljnijim istraživanjima ovih planeta koje će omogućiti James Webb.
Kontroverzno ime teleskopa
Lansiranje teleskopa koji su gradili čak 20 godina istraživači već dugo iščekuju. A oduševljenje koje bi moralo pratiti ovako dugo očekivani događaj, u zadnje vrijeme je zasjenila polemika oko nazivanja teleskopa koja je među istraživačima izvor loše volje i razočarenja.
Teleskop je svoj trenutni naziv – Svemirski teleskop James Webb – dobio 2002. godine kada je bio u početnoj fazi razvoja. Prije toga se zvao Svemirski teleskop sljedeće generacije. Nekadašnji šef Nase Sean O’Keefe ga je 2002. godine nazvao po Jamesu Webbu, koji je od 1961. i 1968. godine, kada je NASA pokušavala poslati atronaute na Mjesec, vodio agenciju.
Predsjednik John F. Kennedy u pratnji prvog čovjeka američke svemirske agencije Nasa, Jamesa T. Webba u posjeti centru za lansiranje na Floridi (kasnije poznat kao Kennedyjev svemirski centar).
Nazivanje po Jamesu Webbu već na početku nije bilo najsretnije rješenje jer se radi o imenu političara, dužnosnika, a ne priznatog znanstvenika ili znanstvenice po kojima teleskopi inače dobivaju imena. Pored toga, u odlučivanje o imenu nisu uključili znanstvenu zajednicu kao što je to uobičajeno, već je to bila odluka s vrha.
Dodatni razlog zbog kojeg mnogi misle da je nazivanje po Jamesu Webbu loša odluka su optužbe o navodnoj upletenosti Jamesa Webba u diskriminaciju gejeva i lezbijki, biseksualaca i transseksualaca za vrijeme njegovog rada u NASA-i. Tijekom Webbovog vodstva agencija je navodno progonila i otpuštala članove LGBT zajednice.
Dr. Maruša Bradač: Promijeniti naziv teleskopa na način da ne urušimo sustav
Ove optužbe nisu nove, širu pažnju već su privukle prije približno šest godina. Pozivi na promjenu naziva su približavanjem datuma lansiranja sve glasniji.
U svibnju su četiri ugledna astronoma pokrenula i peticiju za promjenu naziva teleskopa koju je potpisalo više od 1250 ljudi. “Naziv ovako važne misije koja će desetljećima živjeti u ljudskoj i znanstvenoj svijesti morao bi odražavati naše najviše vrijednosti”, napisali su pokretači peticije u članku u Scientific American u kojem detaljnije progovaraju i o dokazima za optužbe.
Slovenska astrofizičarka Maruša Bradač se slaže da bi NASA morala promijeniti naziv. Ipak naglašava da bi se promjena naziva morala dogoditi već ranije, ili tek nakon što teleskop James Webb već bude u svemiru.
U ovom trenutku, kada je teleskop tik pred lansiranjem, to bi se moglo pokazati vrlo problematičnim, upozorava astrofizičarka. “Mnogi instrumenti, programi, baze podataka u projektu, u svom nazivu imaju riječi James Webb. Kako ih promijeniti, a da se ne uruši cijeli sistem? Nije tako jednostavno promijeniti naziv, ali se apsolutno slažem da to treba učiniti.”
NASA nakon netransparentne istrage odbila promjenu naziva
NASA je unatoč pozivima javnosti krajem rujna objavila da naziv teleskopa neće promijeniti jer u istrazi nisu pronašli dokaze o Webbovoj umiješanosti u diskriminaciju lezbijki, gejeva, biseksualaca i transseksualaca. Ovim su dodatno pojačali nezadovoljstvo i razočarenje u široj znanstvenoj zajednici koja NASA-u optužuje za netransparentnost istrage.
“Šteta je, što NASA nije ponudila transparentniji odgovor. Teleskop je zbog zakašnjenja i visokih troškova već na lošem glasu, a sada ga još opterećuje i polemika u vezi s nazivom. To će se i dalje vući i nije dobro”, mišljenja je Andreja Gomboc.
Po mišljenju Maruše Bradač, NASA bi morala aktivnije i odgovornije pristupiti rješavanju ovog problema. “Morali bi reći da će promijeniti ime, ali da to sada još ne mogu uraditi. Morali bi osnovati odbor koji će proučiti mogućnosti za promjenu naziva i u proces uključiti astronome koji se slažu da ovakvo nazivanje nije dobro. Nažalost, u pozadini su uvijek politika i financiranje.”
Istraživači koji cijeli život razvijaju teleskop ili oni kojima je nužno potreban za njihova istraživanja ga zbog toga neće bojkotirati, previše je značajan. “Možda će radije koristiti samo njegovu skraćenicu JWST koju će tumačiti drugačije, na primjer Just Wonderful Space Telescope”, razmišlja Gomboc.
Popravnog ispita neće biti
Projekt James Webb kasni niz godina jer je lansiranje teleskopa odgađano već pet puta. Jedan od razloga za to je i velika udaljenost teleskopa od Zemlje zbog koje se, kada jednom bude u svemiru, više neće moći popraviti ili nadograditi. Zato se prije lansiranja treba pobrinuti da besprijekorno radi jer popravnog ispita neće biti.
Budući da James Webb nije dizajniran za bilo kakve nadogradnje, a njegov životni vijek je dosta kraći od Hubbla koji je, iako je bio planiran za 10-godišnju misiju, nakon više od 31 godine još uvijek u funkciji. “James Webb trebao bi živjeti barem pet i pol godina znanstvenih promatranja, a očekivanja su da će živjeti još mnogo duže”, izjavila je Maruša Bradač.
Znanstvenici očekuju da će se s Hubbleom još dugo preklapati, jer su za najbolja istraživanja potrebni podaci oba teleskopa, naglasila je Maruša Bradač.
Maruša Bradač iskustvo prije lansiranja teleskopa James Webb uspoređuje s iščekivanjem djeteta: “S jedne strane se tom događaju beskrajno raduješ, a s druge strane si jako uplašen.”
Prijevoz teleskopa James Webb zahtjevan i rizičan
Teleskop bi put u svemir trebao započeti 18. prosinca***. Lansirat će ga iz Francuske Gvajane u Južnoj Americi na raketi Ariane 5 odakle bi teleskop morao biti prevežen iz NASA-inog centra u Kaliforniji.
Prijevoz teleskopa nije predstavljao samo veliki tehnički zalogaj, nego i veliki sigurnosni rizik. Teleskop je putovao složen u teretnom kontejneru, u pratnji duge kolone vozila, vrijeme isplovljavanja prekooceanskog broda na kojemu je prešao ocean bila je strogo čuvana tajna, piše N1 Slovenija..
“Bili smo jako sretni kada je konačno stigao u Francusku Gvajanu. Kod tereta koji je vrijedan deset milijardi i koji je nezamjenjiv, naime, postojala je realna mogućnost da bi ga mogli oteti pirati i za njega zahtijevati otkupninu. Rekli su nam da na društvenim mrežama ne smijemo davati podatke o prijevozu teleskopa, kako pirati ne bi otkrili gdje se nalazi”, izjavila je Maruša Bradač.
Nakon 16 dana putovanja, teleskop je 12. listopada sigurno stigao u Port de Pariacabo u Francuskoj Gvajani. “Sada više nema nikakvih smetnji, osim vremena, da lansiranje ne bude 18. prosinca”, izjavila je Maruša Bradač.
Wondering how @NASAWebb/@ESA_Webb is doing in French Guiana?
For you, we open hidden doors, take a look behind the scenes ? pic.twitter.com/JViobxdTUE— Arianespace (@Arianespace) November 5, 2021
Četrnaest dana agonije
Putovanje od lansiranja do točke u svemiru na kojoj će Webb biti “parkiran”, bit će vrlo izazovno i dugo. “Imat ćemo 14 dana terora. U tom periodu će se polako otvarati pojedini dijelovi opservatorija i na svakom koraku nešto može poći po zlu”, rekla je Maruša Bradač.
Prije nego što Webb stigne na svoj cilj, 1,5 milijuna kilometara daleko od Zemlje, napravit će niz zahtjevnih instalacija, uključujući i postavljanje petoslojnog sunčevog štita veličine teniskog igrališta. Naime, štit prilikom lansiranja u svemir mora biti složen kao origami kako bi ga mogli smjestiti na raketu. Nakon ukupno 29 dana od lansiranja teleskop će stići do točke L2.
Zatim će teleskop još šest mjeseci pripremati za rad. U tom periodu će Webb samo praviti snimke već poznatih objekata u svemiru, na osnovu kojih će teleskop kalibrirati, fokusirati i spojiti sve potrebne instrumente.
Nakon pola godine teleskop će moći zaviriti u zanimljivije objekte daleko u povijesti našeg svemira. I bit će samo pitanje vremena kada će se dogoditi prvo otkriće, koje će možda naše razumijevanje svemira okrenuti naglavačke.
***Dan nakon objave članka, 22. studenog, NASA je objavila da je lansiranje Jamesa Webba ponovo odgođeno, i to do barem 22. prosinca. Razlog za ponovno odgađanje datuma lansiranja bio je incident do kojeg je došlo u tijeku priprema za lansiranje.
Kako su objavili u NASA-i, tijekom priprema u Francuskoj Gvajani, iznenada i neplanski se oslobodio stezni remen kojim je James Webb bio pričvršćen na raketu Ariane 5, što je izazvalo vibracije u cijelom uređaju. Sada NASA mora provjeriti da prilikom toga nije došlo do oštećenja za što će biti potrebna dodatna testiranja.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.