Samo u jednom selu - Lipovica pored Leskovca, živi pet bivših radnika Jure. Za N1 svjedoče kako se lako u toj tvrtki dobiva otkaz i o pritisku pod kojim rade. Međutim, na njihove navode iz Jure ni danas nismo dobili odgovor. Kažu da nitko u menadžmentu nije nadležan davati izjave medijima i odgovarati na pitanja.
Podsjećamo da je inspekcija pred pravoslavni Uskrs nakon štrajka u Leskovačkoj Juri opet provjeravala poslovanje i navode radnika, i priopćila da je papirološki svaka odluka pokrivena i da nema propusta.
Vesna Krstić jedna je od bivših radnica Jure. Njeni problemi počeli su kada joj je maloljetni sin teško povrijeđen, a ona morala ostati s njim u bolnici gde je operiran.
Istog dana zvali su je da mora doći na posao.
“Šefica mi je rekla da moram doći, da se javim jer mi prijeti otkaz. I ja sam ostavila dijete u bolnici”, kaže Vesna, a na pitanje u kakvom stanju joj je sin bio u tom trenutku odgovara: “U iznemoglom, poslije operacije, dosta je iskrvario, ništa nije mogao sam…”
I za Žaklinu Đorđević prvi problem – prvi dan kada poslije godinu i pol nije mogla otići na posao.
“Slomila sam nogu. Nosila sam gips. Sa štakama sam se pojavila u tvrtki i plakala, znajući da ću dobiti otkaz”, kaže Žaklina.
Ni Žaklina ni Vesna nisu dobile otkaz. Međutim, čim je istekao ugovor koji se sklapa na nekoliko mjeseci i radnicima stalno produžava – ostale su bez posla. Žaklina kaže da ju je zbog toga sram i ne želi da se vidi njeno lice
Raditi deset sati pored njih gore je nego u ludnici
“Obrazloženje ne postoji, kao… bili ste na bolovanju? Mi smo jedan ID broj, samo broj u njihovom sistemu. Nemamo svoje obitelji, ime i prezime, mi smo ID”, priča ona.
O mobingu i problemima, oni koji uspijevaju i dalje produžiti ugovor kažu da ne smiju govoriti. I Vesna je šutjela dok je imala posao. “Raditi deset sati pored njih je gore nego u ludnici. Deset sati stojiš na nogama, kad dođeš kući nisi za ništa”.
Na opasku zar radno vrijeme nije osam sati a ne deset ona navodi: “Bilo je riječi, ali im je bilo malo pa se produžuje. Plus radne subote”.
Radnici svjedoče da ako je poslije deset sati stajanja uz mašinu nekome potrebna medicinska pomoć – idu kod liječnika, zovu hitnu i vraćaju se na posao. Takvo iskustvo imala je i Žaklina, koja je na poslu ozlijedila oko.
“Krv mi je curila iz oka, supruga sam zvala da me vozi liječniku i morala sam se vratiti na posao”, navodi Žaklina.
Nije tužila tvrtku, a mogla je jer nije nosila zaštitnu opremu. Šutjela je da bi zadržala posao, što na kraju nije uspjela.
Šute i vlasnici i iz Jure i dalje medijima poručuju da nema nikoga tko bi mogao odgovoriti na pitanja. Inspekcija provjerava, a papiri pokazuju da je u Juri sve u redu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
