Migrantska kriza bilježi rekorde. Istraživanje Globalnih trendova je pokazalo da su tijekom 2015. godine u prosjeku 24 osobe svake minute bile prinuđene napustiti svoje domove, šest osoba je u jednoj minuti u prosjeku svoju zemlju napuštalo vlastitom voljom.

O migrantskoj krizi, uzrocima, krajnjim destinacijama izbjeglica i njihovom položaju kada dođu u obećane zemlje razgovarali smo s predstavnikom UNHCR-a za sjevernu Europu i glasnogovornikom UNHCR-a, Zoranom Stevanovićem.

Ovo je prvi put u povijesti da je broj ljudi koji bježe iz ratom zahvaćenih zemalja prešao 60 milijuna.

Zastrašujući je broj onih koji umiru na putu do Europe. Koje su to najkritičnije rute i ulazne točke i koliko ljudi gubi živote prelazeći Mediteran i pokušavajući se domoći boljeg života?

“Kada govorimo o Europi narativ se prenio na izbjegličku krizu, a zaboravlja se da 65 milijuna  izbjeglica raseljeno u cijelom svijetu. Zemlje koje su ‘proizvođači’ izbjeglica su Sirija, Irak, Afganistan i u posljednje vrijeme Nigerija. Moramo promatrati u širem kontektu. Sirija je u šestoj godini sukoba, Irak i Afganistan skoro u desetoj godini konfliktom okruženju. Oko 26% je broj onih koji dođu do Europe iz Sirije, 8-9% iz Nigerije i Iraka, dok je 13% iz Afganistana. Kada se pogleda, iza svakog tog broja se krije ljudska sudbina i život. Ne volim lako baratati brojevima, a da se ne stave u neki kontekst. Najmanje 24 osobe su bile primorane napustiti domove dok ste postavljali ovo pitanje“, ispričao je Stevanović.

U izbjegličkim kolonama strahovito je puno djece.

“Čak 47 posto onih koji su došli u Europu su žene i djece. Djeca krenu sama na put ili su tijekom puta razdvojena od obitelji. Zamislite desetogodišnjaka ili desetogodišnjakinju koja je sama u nekoj čudnoj zemlji, pokušavaju se spojiti sa svojom obitelji. Jako su izloženi pritiscima drugih koji putuju zajedno. Imamo slučajeve napastvovanja, kriminala… Ako ta djeca uspiju doći do europske destinacije, prolaze kroz sistem dobivanja azila i pokušava se ustanoviti njihova životna dob jer zakon drugačije tretira one do 18 godina i one koji navrše više od 18 godina“, rekao je Stevanović.

On ističe da je samo u ovoj godini 4.646 osoba je izgubilo život pokušavajući proći preko Mediterana.

“Ljudi kada dođu do obala ne postavljaju pitanje je li brod siguran. Krijumčari nemaju osjećaj niti mare za njihove živote. Oni znaju da je brod pretovaren i da nema šanse da dođe do Sicilije ili grčke obale. Mnogi ne znaju plivati, nitko nema pojas za spašavanje.”

Glasnogovornik UNHCR-a je kazao da je nakon zatvaranja balkanske rute puno veći fokus na afričku trasu koja je uvijek postojala, ali je medijski fokus bio na Turska – Grčka pa dalje kroz Makedoniju, Srbiju prema Europi.

“Ruta iz Libije je veoma opasna i puno duža nego trasa između Turske i Grčke. Bojim se da broj od 4.646 može biti puno veći i ti ljudi mahom idu prema Italiji“, rekao je Stevanović.

UNHCR nikada neće prestati pričati o izbjegličkoj krizi dok se ne riješe problemi i uzroci, naglasio je gost Novog dana.

“Obama je imao svoju prvu predsjedničku konferenciju nakon izbora i na pitanje zašto se ne rješava pitanje Alepa i Sirije, on je odgovorio: “Imate snage koje podržavaju predsjednika Assada, imate snage Rusije koja aktivno sudjeluju podržavajući Assada, Irana koji podržava Assada. Svaki ulazak u konflikt bio bi ulazak u sukob s te tri strane. Bojim se da ćemo se dugo biti primorani baviti problemom Sirije. Nitko ne odlazi iz svojih domova zato što mu je dobro, već zato jer su primorani. To je puki očaj.“

Na pitanje koje su to najpoželjnije destinacije za izbjeglice, Stevanović je kazao da se sada sve države trude popraviti zakone kako bi bili neatraktivniji za ljude koji se odlučuju doći u tu zemlju.