27. siječnja širom svijeta obilježava se kao dan sjećanja na žrtve Holokausta. Kako su preživjeli pogrom u Drugom svjetskom ratu, sjeća se i nekoliko sarajevskih Židova.
Svaka ispovijest o pogromu Židova potresna je na svoj način. U Sarajevu je ostalo malo onih koji mogu ispričati svoje priče.
Gospođo Erna, dobar dan.
Dobar dan.
Kako ste?
Dobro je, dobro je, kako ste Vi?
Erna Debevec započinje sjećanjem na prve simptome antisemitizma, u istom gradu u kojem je rođena i odrasla i u kojem nam danas priča kako je preživjela Holokaust.
“Pred sam početak rata sam osjetila to, a i moja sestra, da su nas židovsku djecu istjerali iz škola. Ja sam krenula u prvi razred osnovne škole, samo prvo polugodište, u siječnju je došla odluka da židovska djeca ne mogu ići u školu. Već je počelo i obilježavanje Židova, moj tata je morao već nositi žutu traku”, kaže Debevec.
Sjećate li se Vi možda nekih razgovora Vaših roditelja iz tog perioda?
“Gdje su pokupili, koju ulicu, dokle su stigli, a onda su počeli razgovori – moja mati je rekla: “Ja s djecom idem!”
Udobnost gradskog života ubrzo je zamijenjena izbjeglištvom. Mostar, Split, hrvatski otoci – od mjesta do mjesta, obitelj je lutala s lažnom propusnicom s muslimanskim imenima.
VEZANE VIJESTI
“Međutim, ne bi nas bilo da nije kapitulirala Italija u rujnu ’43, tada su našli u kancelarijama tih oficira talijanskih da su pripremali čitav logor za predaju Njemcima. Da se to dogodilo, nas ne bi bilo i ja sad vama ne bi imala što pričati”, ističe Debevec.
Ali Vi ste preživjeli i zadnji rat u BiH i Drugi svjetski?
“Mi moramo voditi računa o jednoj stvari, da smo u Drugom svjetskom ratu bili glineni golubovi. Preživjet’ nismo mogli ni slučajno. A ovdje smo dijelili sudbinu sa sugrađanima. Kako je njima bilo, tako je bilo i nama.”
Jedna je od rijetkih koji se sjećaju dva rata, ali i jedna od rijetkih čija usta čuvaju od zaborava ladino – jezik sefardskih Židova.
“A su hora, su angustia …” – To znači “u svoje vrijeme, svoja muka”. To govore ljudi koji su optimisti, a to treba govoriti pesimistima, zato što se oni odmah sekiraju i predviđaju nešto loše. A što bi čovjek to mislio? Kad te zvekne, onda se sekiraj, nemoj unaprijed, može biti i da se neće to dogoditi”, poručuje Debevec.
U Ustavu BiH Židovi nisu u kategoriji konstitutivnih naroda, već ostali. Erni Debevec, rođenoj Cabezon, čiji su preci na ove prostore došli prije pet stotina godina, ova riječ i danas pomalo zapara uši.
