Većina izbjeglica iz Srbije su Romi. Uzroci njihovog bijega jesu i diskriminacija u zemlji porijekla, a EU bi morala povećati pritisak na Beograd da konačno ostvari zaštitu manjina, smatra Kristof Haselbah.
Ne samo da je argument uvjerljiv, već bi on mogao biti formula za politiku dodjele azila oko koje bi se mogle složiti sve partije u Njemačkoj i sve zemlje Europske unije – cilj mora biti poboljšanje situacije u zemljama iz kojih dolaze izbjeglice, kako ljudi ne bi imali razlog da odlaze. Europljani rado formuliraju dugoročne strategije, naročito prema Africi, piše Deutsche Welle.
Svi hoće u Europsku uniju
Tko bi onda proturiječio? Ipak, pogledamo li prema Balkanu, moramo posumnjati u ostvarljivost tog cilja. Radi se o Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji. Sve te zemlje hoće u EU i Bruxelles im je ponudio pristupnu perspektivu.
Albanija, Makedonija, Crna Gora i Srbija su čak kandidati za punopravno članstvo. Bosna i Hercegovina je poseban slučaj. Poslije rata je država, sa svojim zavađenim narodima, postala protektorat Ujedinjenih nacija i Europske unije. Tako je i zapadni utjecaj veliki, s ciljem stabilizacije i pomirenja, izgradnje državnih struktura i oživljavanjem ekonomije. A i Kosovo, s još nerazjašnjenim međunarodno-pravnim statusom, spada u područja u kojima Europska unija igra odlučujuću ulogu, preko svoje misije Eulex, u izgradnji upravnog aparata, policije i pravosuđa.
Dvadeset godina izgradnje
Otprilike dva desetljeća Europska unija pokušava stimulirati razvoj, novcem i svojim činovnicima, kako bi ljudi u svojoj otadžbini vidjeli perspektivu za sebe. Danas moramo konstatirati da Europska unija nije ostvarila taj cilj na jednom relativno malom geografskom prostoru.
Zašto bi, inače, tisuće ljudi sa tog područja iz mjeseca u mjesec tražile svoju tobožnju sreću u Njemačkoj? Ako strategija za Zapadni Balkan nije uspjela i to u relativno dobrim okolnostima, šta može EU da postigne u zapadnoj i sjevernoj Africi?
Bruxelles se dobrovoljno odriče utjecaja
Ipak, bilo bi pogrešno da se padne u očajanje i odustane od cilja. Naime, neuspjeh je djelimično prouzrokovan time što Europska unija nije dovoljno odlučna u provođenju ciljeva. Srbija i njena politika prema manjinama je primjer. Skoro svi tražitelji azila koji iz Srbije stižu u Njemačku jesu Romi. Uprkos tome, Srbija je za Berlin „sigurna zemlja porijekla“. Čak je i Angela Merkel priznala da postoji diskriminacija Roma u Srbiji. Zaštita manjina je bitan preduvjet za pristupanje Srbije Europskoj uniji. Znači, Europska unija ima sredstvo pritiska na kandidata za pristup, na Srbiju. To sredstvo mora samo upotrijebiti.
Prilikom nedavne posjete Angele Merkel Beogradu, premijer Srbije Aleksandar Vučić je rekao da su izbjeglice „zajednički problem“ za čije rješavanje je potrebna europska pomoć. To je licemjerna rečenica uzme li se u obzir sistematska diskriminacija Roma.
Jasna poruka Beogradu mora glasiti – sve dok diskriminirate vlastite manjine, nećete napredovati na putu u Europsku uniju. Trebalo bi samo da se dođe do tako jasnog stava. I učinak neće izostati.
