Sarajlija Damir Šagolj, jedan od vodećih fotoreportera agencije Reuters, gostovao je u Novom danu gdje je govorio o svim izazovima njegovog posla.

Radeći posao fotoreportera, Šagolj je obišao  svijet, donoseći slike s ratišta, ali i pejzaža od kojih zastaje dah. Višestruko je nagrađivan, a na pitanje šta bi “odnio iz Sarajeva” odgovorio je:

“Odnio bih ovo sivilo i zagađenje. Da moram poslati fotografiju iz Sarajeva bila bi neka zabilježena s Trebevića – more guste magle, smoga i dima i ispod grad. Bh. kolege su ovih dana zaista napravile neke fascinantne fotografije”.

Govoreći o zagađenju u Sarajevu rekao je da je mnogo gora situacija u Pekingu, s kojim se često povlači paralela. Šagolj je bio u oba grada i tvrdi da je “strašniji” nivo zagađenja u glavnom gradu Kine.

Fotoreporter se osvrnuo na jučerašnju vijest da prvi bh. magazin Slobodna Bosna neće više izlaziti u printanom izdanju.

“Gašenje printanog izdanja Slobodne Bosne meni vjerovatno zvuči strašnije nego što to možda i jest jer sam subjektivno vezan za ovaj medij. Možda će s digitalnim izdanjem povećati broj čitatelja. Mi stariji volimo ‘papir’ i ne mora značiti da se Slobodna Bosna neće ponovo vratiti u printano izdanje”.

Iako su se u 2015. dogodili mnogi značajni događaji od napada u Parizu do potpisivanja globalnog sporazuma o klimatskim promjenama, gost Novog dana smatra da je izbjeglička kriza, ipak, obilježila godinu na izmaku.

“Nešto što se događalo nekim ljudima desteljećima prvi put je za nas postalo osobnije  jer su nam došli na naša vrata. Moje kolege su napravile brojne fantastične fotografije koje su pokazale kako smo mi, ustvari, užasni ljudi jedni prema drugima. Izbjeglička kriza se nije odigravala u nekoj tamo dalekoj državi, nego pred našim kućama što je čini još strašnijom”, tvrdi Šagolj.

Gost Novog dana je dobitnik brojnih prestižnih nagrada, poput World Press Photoa, a bio je nominiran i za Pulitzerovu nagradu. Šagolj otkriva da bi se te fotografije prije našle u njegovom CV-ju nego neke koje su njemu posebno drage.

“Fotografija kojom sam nominiran za Pulitzera ili ona zbog koje sam dobio nagradu World Press Photo su sigurno fotografije koje bih predstavio kada bih govorio o svome radu. One su bitne i meni zato što su ljudi tako na njih reagirali. Naravno, postoje fotografije koje su mi najznačajnije zbog estetskih razloga ili mi se najviše dopadaju, međutim, ove fotografije su mi najbitnije jer su kod ljudi najviše izazvale reakciju”, zaključio je Šagolj.