O prevenciji pucnjave u školama i odgovarajućem odgovoru na njih, ekipa N1 Slovenije je razgovarala s dr. Jasonom Silvom, profesorom na Odsjeku za sociologiju i kazneno pravosuđe na Sveučilištu William Paterson u američkoj državi New Jersey, koji stručno proučava prevenciju korištenja vatrenog oružja.
Upitan je koje su mjere najefikasnije i koje su najčešće greške, a osvrnuo se i na nedavnu pucnjavu u Srbiji i reakciju srpskih vlasti na njih.
Masakri koji su se dogodili u Srbiji šokirali su cijelu regiju. Nismo navikli na ovakvu vrstu nasilja u ovom dijelu svijeta.
U SAD je znatno drugačije, gdje su pucnjave, uključujući i one u školama, postale gotovo redovna pojava u posljednja dva desetljeća.
„Ne mogu reći da je pucnjava u američkim školama normalna pojava, svaki takav događaj i dalje predstavlja izuzetan šok i izaziva mnogo bijesa. Ali, istina je da u SAD kažemo sebi – ‘Ponovno se dogodilo’“, rekao je Jason Silva, piše N1 Slovenija.
U SAD ima daleko više incidenata s pucnjavom u odnosu na bilo koju drugu zemlju na svijetu. Istraživanje dr. Silve je pokazalo da se, između 1998. i 2019. godine, čak 73 posto svih masovnih pucnjava u razvijenim zemljama dogodilo u Sjedinjenim Državama.
„Međutim, primijećeno je da se u posljednje vrijeme ovakvi napadi sve češće događaju u drugim dijelovima svijeta. Postoji zabrinutost da smo svjedoci svojevrsne globalizacije američkih pucnjava, napadača koji pokušavaju oponašati američke ‘uzore“, upozorio je Jason Silva.
Inicijacija u američki kulturni leksikon
Najzanimljiviji slučaj se dogodio 1999. godine u srednjoj školi Columbine u američkoj državi Colorado, u kojoj su dva učenika ubila 12 učenika i učiteljicu, a potom pokušali i sami sebi presuditi.
„To je bila neka vrsta inicijacije javnih pucnjava u američki kulturni leksikon. To se dogodilo tokom uspona interneta, vijesti 24 sata i globalizacije američkih medija“, rekao je dr. Silva.
Od tada smo vidjeli dramatičan porast broja pucnjava u Sjedinjenim Državama, a sada se čini kao da se trend proširio i na druge dijelove svijeta.
„Zato je prava zabrinutost da se ovaj fenomen širi svijetom i zarazi ljude, koji potom idealiziraju američke napadače i pokušavaju ih oponašati. Postoji opravdana briga da prisustvujemo globalizaciji američkih pucnjava“, dodaje.
Dok je srpski ministar prosvjete za masakr okrivio „zapadne vrijednosti“, mnogi u Srbiji podsjećaju na kulturu nasilja i veličanje oružja i zločina u srpskom društvu i zemlji. Primjerice, klinički psiholog je skrenuo pažnju na nivo političke kulture u srpskom parlamentu i reality programima na srpskoj televiziji.
Kolumnist Boris Dežulović je u odličnoj kolumni „Dogovor s đavolom: zločin kojeg se ne sjećamo“ pisao i o specifičnostima srpskog konteksta.
Ignoriranje upozorenja
Kako bi spriječili pucnjavu u školama, upozorava dr. Jason Silva, prepoznavanje ranih znakova da počinitelj nešto namjerava i poduzimanje pravovremenih mjera je ključno.
„Mnogi napadači dugo planiraju svoj napad, a ovaj vremenski okvir je prilika da se intervenira i spriječi napad“, naglašava.
Jedna od najvećih grešaka je nedovoljno ozbiljno shvaćanje potencijalnih prijetnji i znakova upozorenja.
„U periodu planiranja često se pojavljuju znakovi upozorenja itd. i tzv. curenja (engl. leakage). Napadač često nekome nagovješatav svoje namjere, ali ga drugi često ne shvaćaju ozbiljno, govoreći da on za tako nešto ne bi bio sposoban, umjesto da obavijesti nadležne i tako pruži priliku da sprijeli napad“, istaknuo je on.
U mnogim napadima u SAD-u bilo je više znakova upozorenja prije samog čina, napadači su svoje planove otkrivali pojedincima, ali ta upozorenja nitko nije shvatio dovoljno ozbiljno.
„Čak i kod napadača (13) iz Srbije pojavljuje se isti obrazac. Prema izvještajima, on je pripremao napad najmanje mjesec dana“, podsjeća.
Brave su bolje od naoružanog osiguranja
Ukoliko dođe do napada, prema njegovim riječima, najvažnije je hitno poduzeti mjere i na taj način što više smanjiti broj žrtava.
Što se tiče policijskog djelovanja, vrlo je važno da što prije uđu u zgradu i pokušaju odmah onesposobiti napadača.
„Ponekad je doktrina nalagala da je potrebno pričekati specijalce, što je dosta odlagalo intervenciju“, ukazuje.
Kao odgovor na masakr u školi, srpske vlasti su odlučile da od sada u svim školama budu prisutni policajci tijekom nastave. Prema riječima Jasona Silve, naoružani ljudi u školama nisu dobra mjera.
„Nema mnogo dokaza da bi takva mjera bila posebno efikasna u sprječavanju pucnjave. Istovremeno, prisustvo oružja u školi prirodno povećava rizik od raznih nesreća kada se oružje aktivira nakon nesreće“, smatra on.
Kako kaže dr. Silva, prilikom provođenja mjera za sprječavanje pucnjave u školi, veoma je važno pronaći pravi balans između suzdržanosti i opreza.
„Istraživanja pokazuju da se s većim brojem mera sigurnosti ljudi zapravo osećaju manje sigurnim, jer im prisustvo tih mera govori da su u opasnom području“, naveo je.
On smatra da je postavljanje brava na vrata učionica bolje rješenje od prisustva naoružanog osiguranja.
„Lokoti i brave su jeftini i mogu biti veoma efikasni, a također ne predstavljaju pretjeranu intervenciju u svakodnevnom životu učenika“, ukazuje.
Ali, istovremeno on opravdava, kada govori o situaciji u SAD-u, provođenje školskih vježbi u slučaju pucnjave.
„Pristup vježbama trebalo bi slično onom u vatrogasnim vježbama. Radi se o stvaranju mišićne memorije za hitne slučajeve“, rekao je.
Istovremeno je upozorio da su mediji posvetili nesrazmjernu pažnju slučajevima kada su neke američke škole izvele vježbu nenajavljeno, a učenici su mislili da se zapravo radi o pravom napadu.
„Ali, ovdje imamo posla s pojedinačnim slučajevima, koje stručnjaci ne odobravaju“, kaže.
Neke američke škole su također naredile učenicima da nose prozirne školske torbe kako bi sprječili takve napade, ali prema Silvinim rečima, nema dokaza da je ta mjera efikasna.
Istovremeno, time škola poručuje učenicima da im ne vjeruje.
Generalno, kada se reagira na šokantne i tragične događaje kao što je pucnjava u školi, rekao je, uvijek postoji bojazan da će vlasti pretjerati, što može imati neželjene posljedice.
„Pošto je beogradski ubojica imao samo 13 godina, srpske vlasti sada raspravljaju da li da smanje starosnu granicu za kaznenu odgovornost na 12 godina. Ali, naravno, to bi imalo ogromne nuspojave, jer bi se mnogi drugi maloljetni prijestupnici iznenada našli u kaznenom sustavu“, podsjeća.
Prijestupnik ne smije postati poznat
Ako dođe do napada, pravilan komunikacijski odgovor je izuzetno važan. Mediji bi trebali igrati važnu ulogu u tome.
„Vrlo važna poruka medijima, koju zagovaraju brojni stručnjaci za streljačke incidente je – bez oglašavanja ili ozloglašavanja“, upozorio je dr. Silva.
Mediji često posvećuju veliku pažnju ubojici, a želja za pažnjom često je glavni razlog za izvođenje napada.
Napadač se želi osvetiti društvu i privući pažnju, požnjeti slavu.
„Kada im mediji daju puno pažnje, kada ih veličaju, daju im upravo ono što su htjeli. Kao rezultat, ovo stvara idealizirane likove, o kojima drugi potencijalni napadači čitaju i žele ih oponašati, žele isti nivo prepoznavanja“, kaže dr. Silva.
Umjesto napadača, medijsko izvještavanje treba se osvrnuti na tragediju žrtava i na moguće herojske postupke pojedinaca koji su pokušali intervenirati i spriječiti napad. Ukratko, fokus se mora prebaciti s napadača na žrtvu.
„Savjetujemo da ne objavljujete fotografije i ime napadača, posebno u naslovima. Neka ih zamijene imena i fotografije žrtava“, ukazuje.
Internetom je prije nekoliko dana kružio emotivan tekst profesorice i ravnateljice Pete beogradske gimnazije Verice Rakonjac Pavlović, koji piše o djevojčici iz OŠ Vladislav Ribnikar. Tijekom pucnjave 3. maja, riskirala je život da bi spasila svog mlađeg brata. U tekstu ravnateljica poziva javnost da uradi upravo to – da ne piše i ne priča o ubojici iz osnovne škole, već o djevojčici koja je spasila živote drugih.
Srpski napadač je dobio previše pažnje
Dr. Silva je bio neugodno iznenađen što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na konferenciji za novinare govorio o identitetu počinitelja.
„Napadač iz Beograda ima mnoge karakteristike napadača koji žudi za slavom, popularnošću. Zato mi je zabrinjavajuće što su srpske vlasti posvetile toliko pažnje ubojici. Upotreba imena definitivno nije od pomoći. Naravno, stvari treba staviti u kontekst, neke informacije treba prenijeti javnosti, ali ne na način pompoznog razotkrivanja, koji je napadač upravo tražio“, smatra.
On je ukazao na primjer novozelandske premijerke Jacinde Ardern, koja je nakon masakra u dvije džamije 2019. javno objavila da nikada neće imenovati napadača.
„Očekivao je mnogo stvari od svog terorističkog čina, ali jedna od njih je bila slava – zato me nikada nećete čuti da izgovorim njegovo ime“, rekla je Ardern tada u obraćanju poslanicima.
Najefikasnija mjera: ograničavanje pristupa oružju
Međutim, bio je pozitivno iznenađen odlučnošću srpskih vlasti da pooštre zakone o posjedovanju oružja.
„Čini se da je Vlada Srbije nešto naučila od zemalja koje su na pucnjavu odgovorile pooštravanjem politike vatrenog oružja. To se dogodilo u Australiji nakon masakra u Port Arthuru 1996. godine, kada su zakoni o oružju promijenjeni za samo nekoliko tjedana. Ovo se dogodilo na Novom Zelandu nakon pucnjave. U oba slučaja, novi stroži zakon se pokazao izuzetno efikasnim“, kaže.
Prema njegovom mišljenju, Srbija je „interesantna“, jer ima veoma visoku stopu posjedovanja vatrenog oružja.
„Međutim, za sada se čini da u javnosti nema velikog protivljenja po pitanju pooštravanja zakonodavstva i smanjenja količine oružja u rukama ljudi“, istaknuo je.
Činjenicu da je smanjenje dostupnosti oružja ključna mjera za sprječavanje pucnjave očigledno ne razumije samo dio američke politike, koja uporno blokira sve pokušaje pooštravanja zakona dok Amerikanci uporno stradaju pod vatrom tog oružja.
Nakon nedavnih događaja, stručnjaci u Srbiji i Sloveniji ponovno ističu edukaciju o nenasilju, značaj savjetodavnih službi u školama, povećanu brigu o mentalnom zdravlju mladih i prevenciju nasilja svih vrsta u društvu. Takve tragedije uvijek imaju svoj širi društveni kontekst.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!