Novi pregovori između Atene i Skoplja o imenu Makedonije probudili su u Grčkoj strasti, izazivajući prosvjede, upozorenja Crkve i neodobravanje većine stanovništva, što bi moglo smanjiti vladin manevarski prostor, piše France Presse.
Protivnici kompromisa najavili su za nedjelju prosvjed u Solunu, središtu grčke pokrajine Makedonije, na poziv šarolike skupine većinom nacionalističkih organizacija.
Skup će pozorno pratiti politički dužnosnici, “koji su jako oprezni” kada je riječ o raspoloženju biračkog tijela, ističe Nikos Marancidis, profesor Odsjeka za balkanske studije na Solunskom sveučilištu.
Cilj je da se spriječi da malena susjedna republika, nastala raspadom bivše Jugoslavije, “ne uzurpira sveto ime Makedonije”.
VEZANE VIJESTI
Taj zahtjev nije se promijenio od početka 1990-ih, kada se cijela zemlja digla na noge zahtijevajući ekskluzivno pravo na ime Makedonije i nasljeđe Aleksandra Velikog. Nova država tako je primljena u UN pod privremenim imenom Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija (FYROM).
Sveprisutan slogan “Makedonija je grčka” okupio je 1992. u Solunu, u kontekstu jačanja nacionalizma na Balkanu, više od milijun prosvjednika odnosno svakog desetog Grka.
Dvije godine poslije nekoliko stotina tisuća ljudi ponovno je na ulicama branilo to stajalište, utemeljeno na uvjerenju da je Makedonija integralni dio grčke povijesti i na sjećanjima na balkanske ratove prilikom podjele ostataka Osmanskog Carstva.
Tada su groznicu raspirivale sve institucije, donositelji odluka, pravoslavni svećenici, sindikati, pravosuđe…
Ovaj put bojišnica nije toliko jasna: utjecajna Grčka Pravoslavna Crkva, koju se smatra čuvarem nacionalnog identiteta, ponovno je prošli tjedan govorila o “grčkoj” Makedoniji, ali ne podržava prosvjede.
Gradonačelnik Soluna Janis Butaris ne slaže se sa svojim konzervativnim prethodnicima i izražava “prijezir” prema takvom nacionalizmu.
Kristina Kuluri, profesorica politologije i povijesti na Sveučilištu Panteion u Ateni, smatra da ljevičarski premijer Aleksis Cipras može uvjeriti javnost da prihvati kompromis.
Tim više što su prije nego što su prešli u oporbu konzervativci Nove demokracije otvorili tome put. Pod njihovim je vodstvom (2004.-2009.) Atena pristala dijeliti sa susjednom državom ime Makedonija, pod uvjetom da ono bude složeno, primjerice Sjeverna Makedonija.
“Klima se promijenila”, smatra ona, čak i ako je to pitanje “i dalje osjetljivo za cijelo društvo”. “Prošla je jedna generacija i društvo je sazrelo”, vjeruje i Marancidis.
Unatoč tome, nedavno ispitivanje javnog mnijenja, čiji su rezultati objavljeni u nedjelju, pokazalo je da 68 posto Grka ne želi dijeliti naziv Makedonija sa susjedima.
Grčka vlada, koja već tri godine teškom mukom nastoji izvući zemlju iz gospodarske krize, “može samo imati koristi” od rješenja ovog spora koje će pridonijeti i stabilizaciji regije, smatra Kuluri.
No rastrgana između umjerene i tvrde struje, desnica joj nije sklona u tome pomoći.
Konzervativni zastupnici sa sjevera zemlje namjeravaju sudjelovati na nedjeljnom prosvjedu, unatoč naputku vođe stranke, Kyriakosa Micotakisa, da to ne čine.
On je pozvao Ciprasa da prvo na svoju stranu pridobije svojeg neugodnog suverenističkog saveznika, ministra obrane Panosa Kamenosa, prije nego što počne tražiti nacionalni konsenzus.
Kamenos ga, naime, malo podržava, a malo ne: jednog dana je protiv bilo kakvog kompromisa, drugi dan tvrdi da ima puno povjerenje u ministra vanjskih poslova Nikosa Kociasa, a zatim na Twitteru predlaže da se susjednu zemlju nazove “Vardarska”, kako se zvala u vrijeme Kraljevine Jugoslavije od 1929. do 1941. godine.
Postoji rizik, kaže Nicholas Cifakis, koji predaje međunarodne odnose na Sveučilištu Peloponez, da se Kamenosu “da uloga arbitra”, jer ga njegovi kritičari optužuju da je sklop avanturizmu i oportunizmu.
I u Grčkoj i u susjednoj zemlji “odlučujuća će biti interna rasprava, više nego bilateralni pregovori”, kazao je.
Upozoravajući protiv propasti pregovora, “što bi se moglo okrenuti protiv Grčke”, Cifakis ističe da bi “njihovi europski partneri i oni iz NATO-a, na rubu strpljenja, mogli na kraju tražiti integraciju susjedne zemlje i bez prethodnog rješenja spora”, prelazeći preko protivljenja Atene.
