Sin milijardera, koji je pobjegao u Jemen nekoliko sati nakon smrti studentice u Londonu prije petnaest godina, priznao je za BBC svoju umiješanost u njenu smrt.
Tijelo 23-godišnje Martine Vik Magnussen otkriveno je ispod ruševina u podrumu u Londonu 2008. godine.
Farouk Abdulhak, za kojim je londonska policija raspisala tjeralicu, a izdan je i međunarodni nalog za uhićenje, nikada ranije nije govorio o ovom slučaju.
Za BBC je rekao da je Vik Magnussen umrla zbog “seksualne nezgode koja je pošla po krivu.”
BBC-jeva novinarka Nawal Al-Maghafi i sama je bila studentica kada je pronađeno tijelo Martine Vik Magnussen.
“Izvještaji o slučaju su me šokirali, pogotovo zato jer je glavni osumnjičeni bio iz Jemena, isto kao i ja”, piše Al-Maghafi.
Kada je 2011. počela raditi za BBC, to je bila jedna od prvih priča koje je pratila. Njen glavni cilj, piše, bio je pronaći odgovore za Martininu obitelj.
Tek prošle godine uspjela je ostvariti kontakt s Faroukom Abdulhakom. Njihova komunikacija počela je preko društvenih mreža. Stotine novinara kontaktiralo ga je, ali nikome drugome nije odgovorio.
Deset dana nakon što su započeli komunikaciju, poslao joj je znakovitu poruku, za koju se ispostavilo da je tek prva u nizu.
“Učinio sam nešto kad sam bio mlađi, bila je to greška”, napisao je.
U tisućama poruka i glasovnih poruka koje su uslijedile tijekom sljedećih pet mjeseci, nijednom nije spomenuo Martine imenom niti se referirao na njenu smrt, već je umjesto toga govorio o “incidentu” ili “nesreći.”
Pronađene 43 porezotine i ogrebotine
Ipak, izvješće patologa jasno je navelo koliko je nasilna bila smrt mlade norveške studentice – umrla je zbog “pritiska na vrat” što može značiti da je bila “zadavljena, ugušena ili prisilno zadržavana.” Na njenom tijelu pronađene su 43 porezotine ili ogrebotine, “a mnoge od njih karakteristične su za ozljede nastale pri napadu ili zadobivene u borbi.”
Farouk i Martine studirali su u poslovnoj školi u Londonu, a Martine je željela u tom gradu i ostati raditi u financijskom sektoru. Njeni prijatelji posljednji put su je vidjeli u ranim satima 14. ožujka 2008. u klubu u Mayfairu gdje su ona i Farouk slavili kraj ispitnih rokova.
Ti prijatelji izjavili su da je Farouk predložio da se zabava nastavi u njegovom stanu u centru Londona. Njima se nije dalo ići, no kažu da je Martine željela nastaviti tulumariti. Nadzorne kamere pokazuju da je klub napustila s Faroukom oko 3 ujutro. Nema svjedoka koji bi mogli ispričati što se dogodilo kasnije. U zoru Martine više nije bila živa, no njeno tijelo pronađeno je tek dva dana kasnije. Do tada je Farouk već pobjegao avionom u Kairo, odakle je očevim privatnim avionom odletio u Jemen. Njegov odvjetnik inzistira da je Farouk nevin.
Car šećera, nafte i oružja
Farouk nije tek običan građanin Jemena. Odrastao je na relaciji između SAD-a i Egipta, a sin je Shahera Abdulhaka, jednog od najbogatijih i najmoćnijih ljudi u Jemenu koji je izgradio carstvo na šećeru, negaziranim pićima, nafti i oružju, a bio je i bliski prijatelj tadašnjeg jemenskog predsjednika Alija Abdullaha Saleha.
Kada je novinarka prvi put pokušala razgovarati s Faroukom, 2011., mjesece je provela u Jemenu tražeći ga. Morala je napustiti zemlju kada su je vlasti upozorile da mora ostaviti priču na miru.
U veljači 2022., novinarka je odlučila ponovno istražiti ovaj slučaj, ali ovaj put iz Londona. Do tada je Faroukov otac već umro, a predsjednik Saleh odstupio s dužnosti. Novinarka je znala da neće biti jednostavno natjerati Farouka da progovori. Kada je njen prijatelj uspio saznati njegov broj, novinarka mu je poslala poruku s nekoliko različitih aplikacija, no odgovori nisu stizali. No tada je njen prijatelj otkrio da Farouk koristi aplikaciju Snapchat.
Novinarka mu je tamo poslala poruku, a odgovor je dobila odmah. Prvo ju je upitao odakle je ona. Dala mu je naziv bogatog susjedstva u Jemenu gdje je odrasla, pretpostavljajući da je i on odande. Bila je u pravu, a Farouk je postao zainteresiran.
“Učinio sam nešto kad sam bio mlađi…”
Polako je zadobila njegovo povjerenje, iako mu je u početku rekla da je novinarka. Počeo se otvarati.
“Učinio sam nešto kada sam bio mlađi, bila je to greška…” napisao je. “Rekao sam ti svoje pravo ime, ne mogu ići u Ujedinjeno Kraljevstvo zbog nečeg što se tamo dogodilo.”
“Jedini razlog zašto se bojim jest to što si mi rekla da si spisateljica i novinarka”, dodao je. “Ti si posljednja osoba s kojom bih trebao razgovarati.”
Novinarku je iznenadilo koliko brzo joj se otvorio, no treba imati na umu koliko je Farouk bio usamljen. Čitava njegova obitelj živi izvan zemlje – uključujući njegovu sada već bivšu ženu i kćer – jer su pobjegli od stravičnog građanskog rata u toj zemlji. On se ne usudi ići ikome u posjet jer se boji da će biti uhićen.
Njegovi prijatelji iz Londona izgubili su kontakt s njim kada je pobjegao, iako su svi rekli da su bili šokirani kada su saznali za Martininu smrt i rekli da je njegova navodna umiješanost potpuno netipična za njega.
Novinarka je Farouku eksplicitno navela da radi za BBC i da želi objaviti priču. Iznenađujuće, ali to ga nije spriječilo da nastavi govoriti.
Pitala ga je da objasni što je mislio kada je napisao da “žali za mnogo toga.”
Odgovorio je: “Duboko žalim zbog nesretnog incidenta koji se dogodio. Žalim što sam došao ovdje, u Jemen, trebao sam ostati i preuzeti odgovornost.”
Istovremeno je novinarka intervjuirala i druge ljude povezane sa slučajem, uključujući Martininog oca i njene najbliže prijatelje. Istraga je bila teška.
Njene prijateljice Nina Brantzeg i Cecilie Dahl bile su s njom u klubu u Mayfairu tu noć kada je umrla. Cecilie je i ranije viđala Farouka s Martine i rekla da su njih dvoje bili prijatelji. No te večeri, prisjeća se, nešto je oko njega bilo drugačije. Uzrujao se kada ga je netko fotografirao s Martine, iako Martine nije reagirala, kao da se događa išta izvan uobičajenog.
Njena druga prijateljica Thale Lassen, kaže da vjeruje kako je Farouk u jednom trenutku pokušao poljubiti Martine, no da mu je ona rekla da nije zainteresirana. Lassen dodaje kako je Martine često znala prespavati u njegovom stanu jer je bio u centru grada.
Kada Martine nije došla kući sljedeće jutro, njeni prijatelji prijavili su njen nestanak, no policija je ozbiljno reagirala tek nakon što je netko primijetio da je Farouk izbrisao svoj Facebook profil. Pretražili su njegov stan i brzo pronašli njeno polugolo tijelo u podrumu njegove zgrade.
U tom trenutku, Farouk je već bio pobjegao iz zemlje. Policija je znala da je odletio komercijalnim zrakoplovom u Egipat, ali nisu znali detalje njegova bijega.
“Izgledao je drogirano…”
Novinarka je uspjela pronaći Samira, bliskog prijatelja Faroukovog oca, koji je živio u Londonu. On joj je rekao da ga je Farouk nazvao rano ujutro 14. ožujka i zatražio ga da mu da nešto gotovine, rekavši da je hitno morao otputovati u Kairo, a da su mu kreditne kartice blokirane. Samir je otišao po novac, a kada se vratio Farouk je bio onesviješten na njegovom kauču.
“Izgledao je drogirano”, prisjeća se Samir.
Kaže da je Farouk kupio avionsku kartu za Kairo, a već od ranije je poznato da ga je odande otac odvezao u Jemen. Farouk nikada prije nije živio u Jemenu, ali znao je da odande ne može biti izručen Britaniji.
Novinarka je o tome detaljnije razgovarala s drugim prijateljem Faroukova oca, jordanskim poduzetnikom Abdulayem Al-Mejalijem.
“Njegov sin je želio ići u Englesku na sud i braniti se”, rekao je. “No otac ga je savjetovao da se ne miješa i da ostane u Jemenu.”
Jessica Wadsworth, glavna istražiteljica zadužena za slučaj u to vrijeme, priznala je da je bila jako razočarana kada su saznali da je Farouk napustio zemlju.
“Propustili smo priliku. Nikada nisam istraživala ubojstvo gdje već nakon tri ili četiri dana shvatite da ne možete doći do glavnog osumnjičenog”, rekla je.
Policija je Martininu obitelj dočekala u zračnoj luci da im priopći užasne vijesti.
Njen otac, Odd Petter Magnussen, rekao je: “Kao roditelju, to je bio najgori trenutak u mom životu. Fizički sam osjetio kako se raspadam.”
Očajnički tražeći pravdu, Odd Peter je pisao čak i britanskoj kraljici 2010., koja je slučaj proslijedila tadašnjem gradonačelniku Londona, Borisu Johnsonu. Petter je nekoliko puta dobio obećanja britanske vlade da će slučaj biti riješen. Već 12 godina je novinarka u kontaktu s njim, a od početka mu je obećavala da će saznati što se dogodilo njegovoj kćeri.
Sada je napokon dobila priliku čuti Faroukovu stranu događaja. Nekih mjesec dana nakon prvog kontakta, direktno je počela tražiti informacije.
Novinarka: Želiš li mi reći što se dogodilo?
Farouk: Ne znam što se dogodilo, sve je u magli. Tu i tamo dobivam neke bljeske sjećanja. Ako osjetim neki ženski parfem, počnem se osjećati loše.
Novinarka je odlučila nazvati ga telefonom. Pitala ga je hoće li se vratiti u Britaniju i suočiti se s posljedicama Martinine smrti.
“Ne vjerujem da će pravda biti zadovoljena”, rekao mi je. “Čini mi se da je pravni sustav u Britaniji jako pristran. Htjet će od mene napraviti primjer, jer sam sin Arapa, sin nekog tko je bogat… prekasno je.”
“Nesreća pri seksu koja je pošla po zlu…”
Novinarka je otputovala u Jemen i pokušala s njim razgovarati uživo, no on joj je rekao da će se naći s njom samo u njegovoj kući, što je bio rizik koji nije bila spremna preuzeti.
Rekla mu je da je Martinin otac očajan i želi znati što se dogodilo njegovoj kćeri.
“Kao muškarac, kao čovjek, netko tko je moralan, mislim da bi netko to trebao učiniti”, rekao je u telefonskom pozivu. No onda je dodao: “Neke stvari je bolje ostaviti neizrečene. Činjenica je da se ne sjećam što se dogodilo, nema ništa drugo što mogu reći.”
Po povratku u London, poslala mu je poruku da nikada neće prestati istraživati.
On je odgovorio: “Bila je to tek nesreća. Ništa zlokobno. Samo nesreća pri seksu koja je pošla po zlu.”
Nastavio je: “Nitko ne zna jer ni ja ne mogu do kraja shvatiti što se dogodilo.”
Kada ga je novinarka upitala zašto, odgovorio je jednom riječju: “Kokain.”
Upitala ga je je li ikada razgovarao s odvjetnikom dok je bio u Londonu. Rekao je da jest.
“Vjeruj mi, što se zakona tiče, sj**an sam”, odgovorio je. “Napustio sam zemlju, a i tijelo je bilo premješteno.
Pitala ga je zašto je micao tijelo.
“Ne sjećam se”, bio je njegov odgovor.
Pitala ga je je li ikada razmišljao o tome da se preda, a on je odgovorio da su mu odvjetnici savjetovali da to ne učini, jer bi u tom slučaju “dobio najtežu moguću kaznu.”
“Prekasno je za to, Nawal”, dodao je.
Stiglo je i vrijeme da ispriča što je saznala Martininu ocu.
Odd Petter mučio se slušajući telefonske razgovore. To je bio prvi put da čuje glas čovjeka optuženog da mu je ubio kćer.
“On nema nikakve empatije, to je očito, za našu obitelj, ne pokazuje nikakvu grižnju savjesti, ništa”, rekao je.
No dodao je da mu ova komunikacija pruža nadu da bi moglo doći do nekakvog napretka.
“Optimističan sam da bi dugoročno mogli doći do nekakvog rješenja, jer sada možemo razgovarati s njim. Uvjeren sa više no ikada da će se ovaj slučaj razriješiti. Jedino se nadam da će to biti po mojim etičkim standardima”, rekao je.
Upitan što bi želio poručiti Farouku, rekao je: “Da se vrati u Britaniju, ispriča što se dogodilo Martine. To je zaslužila ona, ali i čitava naša obitelj. Jedino ispravno je pružiti nekakav završetak, nama, ali i samome sebi.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!