Tjedan dana nakon što je Rusija napala Ukrajinu, zaposlenici posljednjeg neovisnog TV kanala u Rusiji, TV Rain, ugasili su kanal.
Direktorica i suosnivačica kanala, Natalia Sidneeva, najavila je njegovo ukidanje, duboko udahnula, i nastavila: „Trebamo snage da vidimo kako ćemo nastaviti raditi. Uistinu se nadamo da ćemo se vratiti u eter i nastaviti s poslom.“ Postaju su već ranije ukinuli regulatori, ali je ona dosad nastavila emitirati program na YouTubeu.
Slika na ekranu prebacila se sa Natalie Sidneeve u studiju na galeriju zaposlenika s različitih lokacija. U studiju, ostali zaposleni okupili su se oko urednice.
„Svi osjećamo bol i strah,“ rekao je jedan od novinara. „Užasno smo prestrašeni! I znam da se mnogi od vas tako osjećaju, ali osoba koja se preda strahu je kukavica.“
vezana vijest
„Izgubili smo ovu bitku, ali ponekad se u bitkama morate povući. U ovom trenutku donijeli smo ispravnu odluku da bismo zaštitili ono što je najvažnije. To je naš život, naša dužnost. Pokušali su nam okaljati ime na najgore moguće načine, okriviti nas za neke izmišljene zločine, ali zašto bismo se mi trebali bojati novog zakona o ‘lažnim vijestima’? Mi ovdje na Rain TV govorimo istinu,“ nastavio je.
Posljednje riječi izrekla je Sidneeva: „Ne ratu!“
Korištenje riječi „rat“ kršenje je novog zakona koji brani medijima u Rusiji da izrazima „rat“, „napad“ ili „invazija“ opisuju odluku Vladimira Putina da svoje trupe pošalje u Ukrajinu. Umjesto zabranjenih izraza, mediji moraju koristiti orvelijansku frazu Kremlja: „posebna vojna operacija.“
Izraz „ne ratu“ postao je moto Rusa koji riskiraju, ponekad brutalna, uhićenja da bi izišli na ulice i prosvjedovali u gradovima diljem zemlje, ponekad noseći transparente s istim izrazom, piše CNN.
Nakon što su novinari Rain TV-ja napustili studio, kanal je počeo emitirati crno-bijelu snimku Labuđeg jezera, isto kao što je sovjetska televizija učinila tijekom ustanka protiv Gorbačova 1991., nakon smrti premijera Brežnjeva i tijekom drugih trenutaka nestabilnosti.
Rain TV bio je na meti Kremlja godinama
Kanal je 2014. proveo online anketu, upitavši gledatelje je li Sovjetski savez tijekom Drugog svjetskog rata trebao prepustiti tadašnji Lenjingrad Nijemcima kako bi se spriječila smrt otprilike milijun ljudi tijekom nacističke opsade grada.
Putinovi roditelji preživjeli su tu opsadu i vlada je bila bijesna što netko propitkuje tako dragocjenu demonstraciju hrabrosti. Kabelski operateri su izbacili kanal iz ponude, što je dovelo do masivnih financijskih gubitaka.
Kanal je s vremenom uspio naći načina kako nastaviti emitirati svoj program, ali bijes Kremlja nije jenjavao. Nastavili su prenositi prosvjede i borbu protiv korupcije kritičara Kremlja, Alekseja Navaljnog.
U ljeto prošle godine, vlada je kanal službeno proglasila „stranim agentom“ i natjerala ih da u svako izvješće uključe sljedeći tekst: „Ovo izvješće donosi i (ili) distribuira strani masovni medij koji obavlja funkcije stranog agenta, i (ili) ruski pravni subjekt koji obavlja funkcije stranog agenta.“
Tipično za njih, kanal je počeo prodavati majice na kojima je pisalo „Strani agent.“
vezana vijest
Ali posljednjeg četvrta stigao je kraj. Prebacivši emitiranje na Telegram, Rain TV je izvijestio: „Dva policajca, jedan od njih u civilu, stigli su u naš ured i ostavili dva ‘upozorenja’ iz ureda glavnog tužitelja, rekavši nam da je protuzakonito širiti ‘ekstremistički materijal’.“
Ugašen je još jedan medij, radio postaja Echo of Moscow. Radio postaja ima bogatu povijest. Krenula je s emitiranjem 1991., tijekom propalog ustanka protiv Gorbačova, kada su njeni novinari hrabro izvještavali protiv puča. Njen signal čulo je 1,8 milijuna ljudi u mnogim ruskim gradovima i partnerima po cijelom Sovjetskom savezu.
Pod vodstvom njenog slavnog urednika Alekseja Venediktova, stanica je preživjela mnoge pokušaje vlade da ju prisilno ugasi. To im nije uspjelo i ovaj put. Isto kao Rain TV, Echo of Moscow optužena je za „prizivanje ekstremizma i nasilja“ i „namjerno širenje netočnih informacija o akcijama ruske vojske u Ukrajini.“ Dva dana kasnije, uprava radio stanice izglasala je njeno gašenje.
Mnogo vodećih ruskih novinara pobjeglo je iz Rusije nakon ilegalnog anektiranja Krima 2014. Otišli su u baltičke zemlje, posebice Latviju, Poljsku i Gruziju, odakle su nastavili raditi. Sada, dok bijesni rat u Ukrajini, a ruska vlada izglasava drakonsku cenzuru, takvo bježanje postalo je egzodus.
Voditelj Rain TV-ja, Fishman, pobjegao je iz Rusije manje od tjedan dana nakon početka invazije. Nakon gašenja kanala, rekao je: „Bilo je strašno. Znao sam da je priča gotova u utorak, kad su ugasili portal, a istovremeno je nestao i Echo of Moscow.“
„Ovo je mnogo drugačija situacija, mnogo drugačija Rusija, i mnogo drugačiji Putin, od onoga što smo vidjeli 2014.,“ dodaje. „Sada je opasno biti u Moskvi.“
„Bojao sam se cijelo vrijeme da ću biti uhićen. O tome ne bih razmišljao 2014., ali sada, definitivno,“ govori Fishman. „Sve je u redu dok šutim. Ali ako sam u eteru i pričam o ratu… oni bi to bez problema nazvali veleizdajom jer ne slijedim službeni narativ partije.“
Vodeći liberalni list Novaja Gazeta, još uvijek postoji online, ali njegov urednik, Dmitrij Muratov – jedan od prošlogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade za mir – odlučio je da neće izvještavati o konfliktu u Ukrajini.
„Nastavljamo pokrivati velik broj tema,“ govori Muratov. „Dopisnici našeg lista rade bez spavanja, i nastavit će, ali u drugačijem kapacitetu – pažljivo i smireno objavljivat ćemo priče o tome kamo nas vodi ovaj nagli zaokret koji se dogodio 24. veljače.“
Drugi novinari odlučni su izdržati u Moskvi
Istraživačka novinarka i autorica Evgenija Albats, koja uređuje politički tjednik The New Times, kaže da je prerano da „krenemo oplakivati našu profesiju.“
U razgovoru sa svojim kolegama nakon gašenja Rain TV-ja i Echo of Moscow, rekla je: „Ili ćemo nastaviti raditi bez obzira na to objavljujemo li u svojim medijima ili na društvenim mrežama ili ćemo, ne znam, lijepiti komade papira na fasade, ali moramo nastaviti raditi.“
„Za razliku od vas, ja se sjećam kaosa 1979., kada su ruske trupe poslane u Afganistan. Ali i u tim uvjetima ljudi su ipak našli načina da pišu, da progovaraju što je više moguće,“ dodala je Albats.
Glasovi oporbe još uvijek se mogu čuti na nekim društvenim mrežama i aplikacijama, iako će blokiranje Facebooka, koji je izvor vijesti za mnogo mladih u Rusiji, zadati snažan udarac.
Mladi Rusi odbacili su tradicionalnu televiziju koju u potpunosti kontrolira vlada, i koja je prepuna ratne propagande. Oni su umjesto toga online, vijesti dobivaju od drugih izvora, uključujući bloggere i vloggere.
Vlogger Yuri Dud, čiji YouTube kanal ima više od 9,8 milijuna pretplatnika, nije se u svojim videima o invaziji libio upotrijebiti riječ „rat“ dok je nedavno razgovarao s najpoznatijim ruskim suvremenim piscem, Borisom Akuninom.
Takvi razgovori prije invazije bili bi kontroverzni, ali dopušteni. Sada je takvo nešto nezamislivo.
Tek nekoliko dana nakon što je Putin započeo invaziju, ruski regulator interneta blokirao je Twitter, kao i online trgovine Applea i Googlea.
Također su blokirane ruske stranice portala kao što su BBC, Deutsche Welle i Meduza, kao i neki američki portali.
Istog dana, ruski parlament izglasao je zakon kojim proglašava protuzakonitim „širenje lažnih informacija“ o ruskoj vojsci. Kazne se penju do 15 godina u zatvoru.
Fishman još uvijek ne može razumjeti kako se svijet promijenio u samo tjedan dana. Siguran je ipak u jednu stvar: Putin je „uništio profesionalno novinarstvo.“
„Ovo je transformacija usporediva možda s boljševičkom revolucijom 1917.,“govori. „Ovo nema presedana… ovo je tragedija. Svjedoci smo tragedije, povijesne tragedije.“
Tijek događaja iz minute u minutu pratimo OVDJE.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
