Dvije moćne sile na rubu rata: Razrušena Sirija je okidač za novi sukob, a posljedice bi mogle biti katastrofalne

Ovaj sukob, koji već sada ima preko 350 mrtvih, prijeti prerastanjem u izravni vojni okršaj dviju moćnih sila – Izraela i Turske – s potencijalno katastrofalnim posljedicama za cijeli istočni Mediteran.

U korijenu novog vala nasilja nalaze se Druzi – etnoreligijska manjina prisutna u Izraelu, Libanonu i Siriji – koji su još 1948. stali uz Izrael i ostali mu vjerni do danas. U aktualnoj sirijskoj krizi, izraelska vlada koristi zaštitu Druza kao legitimitet za svoju vojnu intervenciju u Siriji i Libanonu, čime dodatno komplicira već zamršenu sliku Bliskog istoka, prenosi Nova.rs.

Druzi u Siriji, osobito u pokrajini Sveida, već mjesecima vode borbe s beduinskim plemenima lojalnima novoj sirijskoj vladi Ahmeda al-Šare. Riječ je o borbi za autonomiju, a nasilje je već odnijelo stotine života. U tom kontekstu, Izrael se nameće kao zaštitnik Druza, dok istodobno bombardira vojne ciljeve sirijske vojske, poput nedavnog napada na Latakiju i niza eksplozija u Damasku koje su izazvale paniku čak i tijekom izravnih televizijskih prijenosa.

Slabost Damaska

Sirijska vlada pokušava stabilizirati zemlju nakon pada režima Bašara al-Asada, ali novi vođa Ahmed al-Šara suočen je s nedostatkom povjerenja i u inozemstvu i kod kuće. Izraelski napadi dodatno urušavaju autoritet vlade, dok optužbe o zločinima i savezništvima s radikalnim frakcijama dodatno potiču napetosti.

Kina, koja inzistira na poštivanju teritorijalnog integriteta Sirije, oglasila se simbolično, bez konkretnih mjera. Rusija, nekoć ključni akter s vojnim bazama u Siriji, svela je svoje reakcije na priopćenja. Iran, nekadašnji faktički upravitelj sirijske vojske, danas može samo osuditi ono što naziva "bezumnom izraelskom agresijom“.

S druge strane, arapske države pružaju mlaku i formalnu osudu izraelskih udara. Ironično, čak i Jeruzalem i Damask dijele zajednički interes – obuzdavanje iranskog utjecaja u Siriji.

Netanyahu koristi krizu za politički opstanak

Premijer Izraela Benjamin Netanyahu, kao i mnogo puta do sada, koristi vanjskopolitičke napetosti kako bi skrenuo pozornost s unutarnjih problema. Njegova koalicija je ovoga tjedna izgubila podršku dviju ultraortodoksnih stranaka, a u zemlji se rasplamsava rasprava o novim izborima i sudskom postupku protiv njega. Kriza u Siriji omogućuje mu da odgodi te rasprave, osobito uoči ljetne stanke u Knesetu koja počinje 27. srpnja.

Netanyahu se drži poznate izjave Winstona Churchilla: "Nikada ne dopusti da dobra kriza propadne." Njegova se politika temelji na strategiji da Sirija, razorena i fragmentirana, nikada više ne postane snažna država. Izrael je ponovno uspostavio kontrolu nad Golanskom visoravni, uništio preostalu vojnu opremu Asadova režima i zalaže se za demilitarizaciju južne Sirije.

U pozadini svega stoji i odluka Donalda Trumpa, koji je 30. lipnja ukinuo američke sankcije Siriji, čime je otvorio vrata njezinu povratku u međunarodni financijski sustav. Izrael smatra da je taj potez preuranjen ustupak koji bi mogao ojačati sirijsku središnju vlast. Ipak, kako bi zadržala potporu Washingtona, izraelska vlada je istodobno objavila da je u kontaktu s novim sirijskim vlastima i da raspravlja o mogućoj normalizaciji odnosa.

Trump želi da Sirija pristupi Abrahamskim sporazumima, ali predsjednik Šara je već odbacio tu ideju kao "neprihvatljivu za našu zemlju".

Turska – odlučujući faktor

U ovaj složeni političko-vojni mozaik uključuje se i Turska, koja ima duboke interese u Siriji. Ankara podržava Šarinu vladu i koristi je kao tampon-zonu u borbi protiv Kurdistanske radničke stranke (PKK). Ministar vanjskih poslova Hakan Fidan potvrdio je da su obavještajni kanali s Izraelom aktivni, ali je poručio: "Ne želimo nestabilnost.“

Unatoč toj retorici, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u četvrtak je žestoko napao Izrael:

"Izrael koristi Druze kao izgovor za širenje svoje razbojničke politike na susjednu Siriju. Izrael je bezakonna, arogantna i teroristička država.“

Dodao je da će Turska "braniti teritorijalni integritet i multikulturalni identitet Sirije" te da neće pristati na podjelu zemlje: "Nismo jučer pristali na fragmentaciju Sirije, nećemo pristati ni danas ni sutra. Oni koji sigurnu budućnost traže putem ugnjetavanja i masakra ne smiju zaboraviti: oni su samo prolaznici, mi smo domaćini."

Erdogan je također naglasio da Turska ne gaji zlu volju prema nikome, već da samo želi mir.

Je li sukob neizbježan?

Mnogi analitičari strahuju da bi sljedeća faza ovog sukoba mogla biti izravni vojni okršaj Turske i Izraela. Iako obje strane trenutačno ne žele otvoreni rat, preklapanje interesa u južnoj Siriji, Kurdistanu i Libanonu stvara sve dublje napetosti.

Regija bi mogla skliznuti u sukob koji bi imao razorne posljedice ne samo za Siriju, već i za cijeli istočni Mediteran – od Libanona do Cipra, od Gaze do Bospora.