Rusija tradicionalno u nevjerojatnoj tajnosti drži podatke o svojim ratnim gubicima. Kada je pokrenuta invazija na Ukrajinu, BBC i njegovi partneri počeli su pažljivo provjeravati podatke i brojati poginule.
Identificirali su više od 25.000 imenovanih pojedinaca – ljudi za koje znaju da su poginuli – i tako postavili najmanji minimum za ukupne ruske gubitke. Broj poginulih pruža čvrste dokaze na utjecaj koji rat ima na ruske snage, no također pruža odgovore ožalošćenim obiteljima.
Neki članovi obitelji nisu niti znali što se dogodilo njihovim bližnjima dok ih BBC nije pronašao.
Priča o dva regruta
Narednik Nikita Loburets, zapovjednik voda u ruskim specijalnim snagama, poginuo je 20. svibnja prošle godine u selu na istoku Ukrajine. Imao je 21. godinu.
Gotovo godinu dana kasnije, rođaci Aleksandra Zubkova saznali su za njegovu smrt u borbama u Bahmutu. Zubkov je imao 34 godine i služio je 9-godišnju zatvorsku kaznu zbog dilanja droge, a pridružio se plaćeničkom odredu Wagner u nadi da će tako kupiti svoju slobodu.
Ovo su samo dvojica od 25.000 poginulih boraca koje je identificirao BBC u suradnji s nezavisnom ruskom medijskom organizacijom Mediazona i timom volontera. Koristili su informacije iz službenih izvješća, novina, društvenih mreža i novih grobnica.
Ne mogu se ispričati priče o svim ovim tisućama mrtvih, no prikupljeni podaci otkrivaju priču o promjenama u izgledu ruske vojske koje predstavljaju upravo narednik Loburets i Zubkov. Radi se o snagama koje su sve starije i manje obučene, a smrti se gomilaju.
Kada je rat započeo, tipičan ruski vojnik čiju smrt je BBC zabilježio imao je nekih 21. godinu i nizak čin – baš kao i narednik Loburets.
Njegov otac, Konstantin, kaže da je Loburets želio biti padobranac i prije nego je napustio školu u Birjansku, gradu nekih 100 kilometara od granice s Ukrajinom. Počeo je trenirati borilačke vještine i naučio skakati padobranom.
S vremenom je dobio mjesto u elitnoj akademiji za ruske padobrance, a potom se pridružio brigadi specijalnih snaga ruske vojne obavještajne službe GRU.
Gotovo tri mjeseca nakon početka rata, Loburets i mala jedinica Rusa upali su u zasjedu u selu sjeverno od Harkiva, gdje je i ubijen, kaže njegov otac.
Pokopan je u Aleji heroja na groblju u svom rodnom gradu, a nakon smrti je odlikovan ordenom za hrabrost.
Rani mjeseci rata donijeli su tisuće sudbina poput njegove.
Ipak, godinu dana kasnije, one su postale manje uobičajene.
Posljednjih mjeseci, tipičan ruski vojnik ubijen u Ukrajini ima 34 godine i najčešće je osuđenik regrutiran iz zatvora.
Baš kao Aleksandar Zubkov.
Zubkov nije imao čin jer se on ne dodjeljuje zatvorenicima u odredu Wagner, a rođen je u Severodvinsku, gradu na Bijelom moru na sjeverozapadnoj obali Rusije, gdje se nalazi veliko brodogradilište ruske mornarice.
Sudske arhive pokazuju da je 2014. godine kao nezaposleni otac proglašen krivim za ubojstvo i osuđen na osam godina i šest mjeseci zatvora.
Iz zatvora je pušten 2020. godine, a već sljedeće godine ponovno je završio na sudu, ovaj put zato jer su on i njegov suučesnik uhvaćeni sa 600 grama ilegalnog stimulansa a-PVP.
Osuđen je na devet godina zatvora, a sud je zabilježio da je Zubkov rastavljeni otac malog djeteta, kao i da ima sestru s invaliditetom za koju se brine.
Kada je odred Wagner počeo regrutirati zatvorenike, Zubkov se pridružio u studenom prošle godine. Obećano mu je 100.000 rublji, ili 1.140 eura, mjesečno. Ako bi završio šestomjesečnu službu, mogao je očekivati da će biti oslobođen.
Zubkov je međutim poginuo nakon pet mjeseci, dok su Wagnerovci pokušavali zauzeti Bahmut u najkrvavijoj bitci rata dosad. Pokopan je u svom rodnom gradu 28. travnja.
“Trošenje trupa”
Zubkov i ljudi poput njega koriste se gotovo kao “trupe za jednokratnu upotrebu,” kaže Jack Watling, stručnjak za kopneno ratovanje u obrambenom think-tanku RUSI.
Zatvorenici među poginulima bili su optuženi za čitav niz zločina: ima i sitnih lopova, ali i vođa bandi. Jedan od poginulih na fronti služio je zatvorsku kaznu za ubojstvo 92-godišnjeg veterana Drugog svjetskog rata.
Zajedno s mobiliziranim civilima, od kojih su neki pokupljeni na cesti ili iz dućana, moraju konstantno ulaziti u sukobe s ukrajinskim snagama kako bi ih izmorili i razotkrili njihove pozicije.
“Šalju ih u napad očekujući da će poginuti,” kaže Watling. “Ruska vojska troši te trupe značajnom brzinom.”
Ova promjena taktike vidljiva je u broju poginulih.
Smrti po skupinama
Rusija je u prva tri mjeseca rata izgubila veliki broj profesionalnih vojnika, no u posljednja tri mjeseca, neprofesionalni vojnici pogibaju u mnogo većem broju.
Watling kaže da Rusija namjerno štiti svoje preostale profesionalce, koriste ih za zadržavanje pozicija i izvođenje snajperskih napada. Tek ponekad ih se šalje u napad kada za to postoje uvjeti.
Teško je ovih dana doći do stručnjaka u vojsci. BBC je potvrdio smrt više od 2.100 ruskih vojnih časnika – vjerojatno zato jer se Rusija više oslanja na niže časnike za vodstvo u borbama u usporedbi sa zemljama Zapada, što ih stavlja u opasnost. Najmanje 242 poginula imali su rang potporučnika ili viši.
Ubijeno je i najmanje 159 borbenih pilota, kažu podaci. Njih se ne može zamijeniti dovoljno brzo: njihova obuka traje minimalno sedam godina, a košta milijune dolara.
Ovi gubici natjerali su veterane da se vrate iz mirovine. Veterane poput generala bojnika Kanamata Botaševa.
Njegova vojna karijera zaustavljena je 2012., kada je bez dozvole “posudio” borbeni zrakoplov i uništio ga. U svibnju prošle godine, s navršene 63 godine, upravljao je zrakoplovom modela Su-25 kada je on srušen iznad Luhanska.
On nije najstariji među poginulima.
Mihail Šuvalov, umirovljeni radnik u elektrani, dobrovoljno se prijavio u rat sa 71 godinom. Medijski izvještaji kažu da je u početku odbijen, ali kasnije je ipak otišao na frontu, gdje je ubijen 10. prosinca.
Vjerodostojni zapisi
Prikupljanje ovih podataka pokrenuto je jer su zaposleni u BBC-jevom ruskom servisu znali da bez toga možda neće niti postojati vjerodostojni zapisi o poginulima.
Svaka strana u ratu umanjuje svoje vojnike, no Rusija ima povijest prikrivanja smrti daleko iznad potrebnog za čuvanje vojnih tajni ili nacionalnog raspoloženja.
Godinama nakon završetka ratova u Čečeniji i Afganistanu, veterani i članovi obitelji još uvijek ne mogu dobiti dočne javno dostupne podatke o poginulima, a čak ne postoji niti puni zapis o poginulima u Drugom svjetskom ratu.
U suradnji s Mediazonom i članovima ruske javnosti koji im šalju dojave, BBC je prikupio i potvrdio smrti koje su spomenuli lokalni dužnosnici, mediji ili rođaci na društvenim mrežama. Nadzirali su i širenje groblja i pojavu ratnih spomenika.
Sedam novih groblja za mrtve borce regrutirane u Wagner – šest u Rusiji i jedno u Luhansku – otkriveno je tijekom rada.
BBC nije uspio pronaći sve poginule – mogu identificirati samo one koji se spominju u dostupnim izvorima, na spomenicima ili grobljima koja posjećuju volonteri. Ipak, čak ni volonteri ne pokrivaju čitav ogromni teritorij Rusije.
A u zbroj nisu uključeni separatisti u Donbasu.
U veljači su britanske obavještajne službe procijenile da je u ratu poginulo između 40.000 i 60.000 ruskih vojnika.
Ukrajinsko ministarstvo obrane procjenjuje da je ruskih žrtava preko 200.000, ali oni također broje i ranjene.
Sve ove procjene ogromne su u usporedbi s ruskim tvrdnjama o oko 6.000 poginulih.
Nedovršeni kakvi jesu, podaci su ipak pružili odgovore nekim ožalošćenim članovima obitelji.
Annina priča
Kada je BBC kontaktirao Annu (to nije njeno pravo ime) u prosincu, imala je tek sumnje u to što se dogodilo Failu Nabievu, njenom bivšem partneru i ocu njene kćerke.
“Možete li mi reći što se dogodilo?” pitala je. “Ne znam gdje je pokopan ni kako je umro.”
Njegov grob pronađen je na groblju Bakinskaja, a njegov identitet potvrdio je BBC.
Poginuo je 6. listopada prošle godine, s navršenih 60 godina, u teškim borbama na prilazu Bahmutu gdje su u to vrijeme bile aktivne sve snage Wagnera.
Anna, koja živi u regiji sjeveroistočno od Moskve, kaže da je s Nabievom ostala u dobrim odnosima nakon što su prekinuli: “Bio je dobar čovjek.”
Ipak, dodala je da je Nabiev bio siromašan i da mu je trebao novac, zbog čega je znao provaljivati u garaže i krasti dijelove automobila kako bi ih preprodao. Zbog toga je završio u zatvoru, odakle su ga unovačili u odred Wagner.
Posebno je teško potvrditi smrti zatvorenika u jedinicama Wagnera. Kada je Anna otišla do lokalnog ureda za vojno novačenje, rečeno joj je da ne postoje zapisi o Nabievu.
Mučno je živjeti u neznanju, no nedostatak službenih informacija o ratnoj pogibiji može otežati članovima obitelji prikupljanje kompenzacije ili plaće na koju imaju pravo.
“Željela sam znati je li živ ili mrtav. Nakon svega, nemam nikakve informacije osim ovog što ste mi rekli,” kaže Anna za BBC. “Željela bih dobiti njegove medalje, nešto po čemu ću ga se sjećati – bio mi je drag.”
“25 milijuna rezervi”
Rusija vjeruje da se može samo ukopati i izdržati i da će podrška Zapada Ukrajini pasti, kaže Jack Watling.
Ako se Ukrajina uspije probiti kroz ruske utvrđene pozicije u dugoplaniranoj protuofenzivi, oslabljene, neiskusne trupe mogle bi doživjeti propast, dodaje.
Ipak, što god da se dogodi, Watling kaže kako je malo vjerojatno da će Rusiji ponestati ljudi, citirajući ministra obrane Sergeja Šojgua koji je govorio o mobilizaciji civila.
“Kada on kaže da ima 25 milijuna rezervista, ne šali se. Poprilično je ozbiljan u tome što namjerava,” kaže Watling.
To znači da će poruke nastaviti pristizati timu, od žena poput Vere iz Irkutska, koja mjesecima pokušava otkriti što se dogodilo njenom bratu.
“Ne znam kamo da idem, gdje da tražim pomoć,” kaže ona. “Dogodila se katastrofa, kako da dođemo do istine?
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!