IKEA, ali bez ABBA-e? Švedska objavila listu kulturne baštine i razbjesnila javnost

Zamislite ambiciozan, ali lud pokušaj sažimanja cijele kulture na samo 100 djela, brendova i ideja.

Pa, upravo to je švedska vlada poduzela i predstavila. Nakon nekoliko godina rada i vrtoglavih osam milijuna kruna (otprilike 727.000 € – prema Sweden Heraldu), povjesničar Lars Trägårdh predao je švedski kulturni kanon ministrici kulture na jučerašnjoj konferenciji za medije u Uppsali.

Lista, koja navodno definira što znači biti Šveđanin i uspostavlja “zajedničku kartu i kompas” za švedske građane i nove pridošlice u zemlju, bila je svojevrsni ljubimac nacionalističkih, antiimigracijskih Švedskih demokrata. Bila je čak i dio izbornog manifesta desne vladajuće koalicije, piše Euronews.

Dakle, što je ušlo u konačan izbor?

Nobelova nagrada, Pipi Duga Čarapa, IKEA, očinski dopust i Biblija Gustava Vase iz 1541. sve su našli mjesto u švedskom “kulturnom kanonu”.

Ostali dodaci uključuju ikonični Bergmanov film iz 1957. “Sedmi pečat”; Målningar till templet Hilme af Klint; gradsku vijećnicu u Stockholmu, koju je dizajnirao Ragnar Östberg; praksu Allemansrätt (pravo na slobodno kretanje prirodom), Kakelugn (peć na drva iz 18. stoljeća) i pjesme autora i trubadura Everta Taubea.

Alarm?

ABBA, vjerojatno najpoznatiji švedski kulturni izvoz, nije ušla na popis.

Razlog za to? Navodno, svi predmeti u kanonu moraju biti stari najmanje 50 godina, što bend čini nepodobnim. Uz to se isključuju suvremena iskustva.

Međutim, svatko tko ima iole labaviji pojam o kulturnoj povijesti ili tko može upisati četveroslovnu riječ u tražilicu zna da je ABBA osnovana 1972., pobijedila na Eurosongu 1974. i izdala svoj istoimeni treći album s pjesmama SOS i Mamma Mia 1975.

Osnovna matematika bi pokazala da ABBA itekako ispunjava reduktivno pravilo od 50 godina. I nismo jedini koji smo primijetili ovo očito i vjerodostojnost napinjuće isključenje.

Švedski parlamentarac Jan Ericson rekao je da je ABBA “jedan od apsolutno najvažnijih simbola švedske kulture” na međunarodnoj razini. Objavio je na internetu: “Dakle, ovdje sjedi hrpa upućenih PR stručnjaka i bira razne dijelove švedske kulture i društva koji bi trebali simbolizirati Švedsku. A onda ne uključe ABBA-u. Koja je u inozemstvu jedan od apsolutno najvažnijih simbola švedske kulture. Što su, dovraga, mislili?”

Vremenska crta za podobnost također je isključila većinu doprinosa otprilike jedne petine Šveđana rođenih u inozemstvu. Većina tih imigranata stigla je u Švedsku nakon 1975.

Također valja istaknuti da kršćanski unosi dominiraju u religijskom dijelu, osim jedne od prvih švedskih sinagoga, Marstrand. Nema spomena o švedskoj muslimanskoj populaciji – vjeri koja je najveća nekršćanska religijska skupina u zemlji.

Mnogi su javno osudili listu kao diskriminatornu, a Švedska akademija koja dodjeljuje Nobelovu nagradu za književnost i predstavnici autohtonog sámskog naroda oboje su kritizirali inicijativu kao preusku i isključivu.

Udruga koja predstavlja autohtone ljude Tornedala na sjeveru Švedske podijelila je da joj nije bilo dopušteno sudjelovati u projektu, koji je opisala kao “nastavak ugnjetavanja”.

Iransko-švedska autorica Shora Esmailian izjavila je pak za novine Sydsvenskan da državno nametnuti kanoni onoga što znači biti Šveđanin neće pomoći stvaranju “dobrodošle i ravnopravne zajednice.”

Švedski premijer Ulf Kristersson branio je inicijativu rekavši: “Razumijevanje kulture koja je oblikovala našu zemlju važno je za svakoga. Ali možda najvažnije za one koji su došli u Švedsku i za one koji odrastaju u domovima u kojima nedostaje mnogo švedskih referenci.”

Što se tiče Liljestrand, ona je uzvratila kritičarima rekavši da je kanon pogrešno shvaćen.

“Naš pristup ovome oduvijek je bio da švedski kulturni kanon treba biti živi i korisni alat za obrazovanje, zajednicu i uključenost”, rekla je jučer na konferenciji za novinare, piše Euronews.