Europska unija priprema novi paket sankcija Rusiji, ali ne pogađa Kremlj tamo gdje bi stvarno moglo zaboljeti.
Umjesto da se suzbije multimilijarderska prodaja nafte i plina u Moskvi ili da se osigura da zabranjene tehnologije ne završe u njezinim oružanim snagama, Bruxelles smanjuje svoje ambicije i cilja manji broj tvrtki koje krše pravila, piše Politico.
Dodatan problem predstavlja i to što nema konsenzusa među zemljama članicama, a tu je i stalno protivljenje Mađarske koja održava veze s Rusijom. No, iako se čini da EU-u ponestaje mogućnosti, Politico navodi da postoji pet stvari koje EU može učiniti kako bi se izvršio pritisak na ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Određivanje gornje granice cijene nafte
Prije početka rata u Ukrajini, prodaja nafte i plina činila je gotovo polovicu prihoda Rusije. Sada, kada tvrtke i kvalificirani radnici bježe iz zemlje, fosilna goriva su jedan od rijetkih pojasa spasa koji su joj preostali.
Klub bogatih nacija G7 postavio je u prosincu 2022. zajedno s EU-om i Australijom dotad neviđeno gornje ograničenje cijene ruske nafte na 60 dolara po barelu, u nadi da će tako prisiliti Moskvu da nastavi s opskrbom kako bi se stabiliziralo globalno tržište, a istovremeno umanjiti ruski profit od prodaje.
Međutim, iako je plan u početku funkcionirao, njegova je učinkovitost na kraju oslabila jer je Moskva pronalazila načine da zaobiđe pravila. Nafta se danas nigdje ne prodaje ispod gornje granice cijene.
Kojev inzistira na tome da globalni partneri zatvore rupu u zakonu koja omogućava zemljama poput Indije, Turske i Kine da kupuju rusku sirovu naftu po bilo kojoj cijeni i rafiniraju je u benzin, dizel i druga goriva za prodaju drugdje. No, kako piše Politico, nedostatak dogovora među zapadnim saveznicima koji tvrde da je SAD nezainteresiran za pooštravanje postojećih pravila, koči bilo kakvu akciju.
Narušavanje ruske trgovine metalima
Oko 80 posto ruske trgovine aluminijom nije sankcionirano, no Europska komisija nije uspjela uključiti zabranu uvoza ruskog aluminija u posljednji prijedlog sankcija. No, izvršna vlast EU-a naznačila je da bi se ta mjera mogla razmotriti u budućem paketu.
Mogla bi se razmotritit poluzabrana ili bi se zemlje mogle dogovoriti o postupnoj zabrani, kao što je slučaj s poluproizvodima od ruskog čelika.
Isključivanje plinskih slavina
EU i dalje puni džepove Kremlja kupujući ruski plin. Prema Centru za istraživanje energije i čistog zraka, EU je Rusiji u posljednje dvije godine platio više od 80 milijardi eura za plin.
Međutim, odustajanje od ruskog plina nije jednostavan proces, osobito jer mnoge zemlje imaju dugoročne ugovore koje je reško raskinuti. Osim toga, Mađarska ima bliske odnose s ruskim državnim energetskim divom Gazpromom i pristala je povećati količine koje je kupovala ove zime.
Povrh toga, stručnjaci upozoravaju da zemlje EU zatvaraju oči pred ruskim LNG-om koji se kreće kroz europske luke na putu prema drugim odredištima. Ipak, zaustavljanje te prakse pada na pojedinačne prijestolnice u mjestima poput Francuske i Belgije, a ne na briselskim birokratima.
Rješavanje posrednika
Unosno crno tržište procvjetalo je otkako su zapadni saveznici zabranili uvoz velikog broja ruskih luksuznih proizvoda. Armenija i Kazahstan – zemlje koje imaju važne trgovinske odnose s Moskvom – objavile su da se namjeravaju pridržavati zapadnih sankcija, no Gruzija je odlučila ne provoditi ista pravila. Predsjednik parlamenta Shalva Papuashvili ustvrdio je kako je odluka bila unosna za zemlju i nije naštetila njezinim odnosima s EU-om.
Nadalje, Turska, Indija i Kina su unovčile potrebu Moskve za alternativnim trgovinskim trgovačkim rutama, a Peking je isporučio tone hardvera koji bi lako mogle koristiti ruske snage koje se bore u Ukrajini.
Očekuje se da će EU u novom paketu sankcija na popis dodati kineske tvrtke s kojima se ne može trgovati za robu s bojnog polja i robu s dvojnom namjenom. No, Bruxelles će teško zatvoriti sve rupe u zakonu koje Rusija nalazi.
Tehnički, Bruxelles ima zakonsku mogućnost obustaviti svu trgovinu proizvodom ako strana država ne posluša “druge pojedinačne mjere i aktivnosti EU-a”. Ali za poduzimanje tog koraka potrebna je jednoglasna odluka svih 27 zemalja EU-a.
‘Ne’ ruskom nuklearnom programu
Zamjenik kijevskog ministra energetike Farid Safarov rekao je za Politico u studenom da je vrijeme da europske zemlje prestanu poslovati s ruskim državnim nuklearnim gigantom Rosatomom, koji pruža usluge u brojnim zemljama EU-a.
Iako ovaj sektor nije jedan od najvećih profitera u Moskvi, on nudi veliku meku moć i daje ruskim državnim tvrtkama pristup osjetljivoj europskoj infrastrukturi.
No, i u ovom slučaju Mađarska bi mogla biti barijera oštrijim akcijama. Budimpešta trenutno proširuje svoju nuklearnu elektranu Paks uz potporu Rosatoma, a premijer Viktor Orbán obećao je da će blokirati sve sankcije tom sektoru.
“Mađarska je bila kristalno jasna da će uložiti veto – a vjerojatno se i neke druge zemlje članice skrivaju iza Mađarske”, rekao je jedan europski diplomat upoznat s razgovorima.
Ako ne sada, kada?
Iako Rusija ne pokazuje znakove posustajanja kada su u pitanju vojni napori u Ukrajini, stručnjaci ističu da je malo vjerojatno da će moći zauvijek ostati u takvoj situaciji.
To znači da sukob sve više postaje brutalni rat iscrpljivanja između sposobnosti Moskve da nastavi borbu i sposobnosti Zapada da zadrži potporu Ukrajini.
“Sankcije i rat postali su test otpornosti ruskog i ukrajinskog gospodarstva”, rekla je Maria Shagina, stručnjakinja za sankcije na Međunarodnom institutu za strateške studije, upozoravajući da se Moskva suočava s dugotrajnijom krizom kao rezultatom odljeva kapitala i odljeva mozgova.
“Pitanje je može li se ukrajinsko gospodarstvo održati kako bi se vidjeli dugoročni učinci”, dodala je.
Ipak, imajući u vidu političke nesuglasice i gospodarske probleme, čini se da novi paket sankcija neće biti ništa osim simbolične geste.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare