Što ako… svijet odluči djelovati kako bi okončao izraelski rat u Gazi?

Također bi sporazum omogućio Izraelu da privremeno ostane u nekim dijelovima Gaze, piše Al Jazeera.

Kritičari, pozivajući se na izraelske napade na Libanon koji su se nastavili i nakon prošlogodišnjeg sporazuma o prekidu vatre, kao i na stalne racije na okupiranoj Zapadnoj obali, sumnjaju da bi sporazum zaista mogao zaustaviti Izrael i donijeti mir Gazi.

Ako propadne, mnogi očekuju da će Izrael nastaviti vojnu kampanju koja je razorila Gazu i usmrtila više od 66.000 Palestinaca — uprkos globalnoj osudi Izraela.

Sredinom rujna komisija Ujedinjenih naroda potvrdila je zaključke organizacija za ljudska prava u Izraelu i inozemstvu da je izraelski rat genocidan. Ubrzo nakon toga, Europska unija predložila je suspenziju izraelskih trgovinskih povlastica s blokom. A u kolovozu je tijelo koje podržava UN zaključilo da je Izrael prouzročio umjetno izazvanu glad u enklavi.

Nekoliko tradicionalnih izraelskih saveznika — uključujući Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Kanadu — također je u rujnu priznalo Palestinu kao državu, nakon što su to prethodne godine učinile Norveška, Španjolska i Irska.

Pojedini su političari također osudili Izrael. Prošlog mjeseca španjolski premijer Pedro Sánchez pozvao je na isključenje Izraela iz međunarodnih sportskih saveza “dok se ne okonča barbarstvo”. U svibnju je slovenska predsjednica Nataša Pirc Musar izraelske postupke nazvala “genocidom”.

Ali što ako bi te zemlje otišle korak dalje — bi li mogle surađivati i prisiliti Izrael da prekine napade i povuče se iz Gaze, čak i bez podrške SAD-a?

Tri su stručnjaka ponudila svoja mišljenja:

• Michael Lynk, profesor međunarodnog prava na Sveučilištu Zapadnog Ontarija;
  
• Michael Becker, profesor međunarodnog prava ljudskih prava na Trinity Collegeu u Dublinu, koji je ranije radio na Međunarodnom sudu pravde;
  
• Daniele Bianchi, ekonomist i stručnjak za sankcije na Sveučilištu Queen Mary u Londonu;

Što bi Ujedinjeni narodi mogli učiniti?

“UN i dalje ostaje najizgledniji put za zaustavljanje izraelskih akcija u Gazi — i za to postoji presedan.

Izrael krši Povelju UN-a, Konvenciju UN-a o sprečavanju genocida iz 1948. i Rimski statut iz 1998., koje su mnoge države potpisale. Svi ti dokumenti obvezuju države da interveniraju u slučaju zločina ili genocida.

Do sada jedino [Huti u] Jemenu — jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta — to uistinu čine, kroz upotrebu dronova, presijecanje komunikacijskih kablova i blokadu pomorskog prometa.

Godine 1950. Opća skupština UN-a usvojila je Rezoluciju ‘Ujedinjenje za mir’ kako bi intervenirala u Koreji, nakon što je svaki pokušaj djelovanja kroz Vijeće sigurnosti bio blokiran vetom SSSR-a. Ta je rezolucija omogućila Općoj skupštini da zakonski odobri intervenciju UN-a, obnovi neovisnost Južne Koreje i osigura primirje, ako ne i trajan mir.

Sedamdeset pet godina kasnije, taj se presedan može ponovno primijeniti. On bi omogućio UN-u da pošalje vojnu silu u Gazu — mjesto za koje je UN već presudio da, poput ostalih okupiranih teritorija, ne smije biti pod izraelskom kontrolom. Takva bi sila mogla započeti humanitarnu pomoć, obnovu infrastrukture, vraćanje opskrbe vodom i strujom te uspostavu privremene uprave.

Također, prema članku 6. Povelje UN-a, moguće je isključiti članicu koja sustavno krši načela UN-a, ali to zahtijeva potporu Vijeća sigurnosti (dakle i SAD-a). Sedamdesetih je godina više puta pokušano izbacivanje Južnoafričke Republike iz UN-a, no SAD, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo su to vetom spriječili, piše Al Jazeera.

Ipak, Opća skupština je donijela rezoluciju kojom nije priznavala akreditacije Južnoafričke Republike, što ju je de facto isključilo na 20 godina. Vrijeme je da Skupština razmotri isto rješenje i za Izrael.”
— Michael Lynk

Što bi pojedine države mogle učiniti bez UN-a?

“Tu nema lakih odgovora. Pojmovi poput humanitarne intervencije i ‘odgovornosti za zaštitu’ izazvali su mnogo interesa od 1990-ih, ali prevladava stav da se zakonita uporaba sile može provoditi samo uz odobrenje Vijeća sigurnosti ili u slučaju legitimne samoobrane.

Konvencija o genocidu iz 1948. obvezuje sve potpisnice da spriječe genocid, ali ne daje samostalnu pravnu osnovu za upotrebu sile.

Drugi je mogući temelj kolektivna samoobrana ili tzv. ‘intervencija na poziv’. To bi ovisilo o tome priznaje li se Palestina kao država koja može pozvati druge zemlje da joj pomognu u samoobrani od Izraela.

Povijesni primjeri uključuju poziv Konga Ugandi 1990-ih da djeluje u istočnom Kongu — što je kasnije dovelo do spora kada je Kongo povukao suglasnost, a ugandske trupe nisu otišle.

Slično, koalicija predvođena SAD-om djelovala je u Iraku protiv ISIL-a uz pristanak iračke vlade, ali u Siriji nije bilo takve pravne osnove.

Bi li Palestina mogla već sutra pozvati neku državu da joj pomogne? Teoretski da — ako bi tvrdila da djeluje u samoobrani prema članku 51. Povelje UN-a.

No postoje ozbiljne pravne dvojbe: tko zapravo predstavlja državu Palestinu? Ako je to Palestinska uprava u Ramallahu, tada bi izjava Hamasa (ne-državnog aktera koji ima vlast u Gazi) o samoobrani imala slabu pravnu težinu.”
— Michael Becker

Što bi postigle sankcije i trgovinski embargi?

“Uzmimo primjer Rusije: svijet joj je već uveo sankcije, ali uz podršku Kine ona i dalje preživljava. Pretpostavljam da bi sankcije protiv Izraela doživjele sličan ishod, jer bi ih SAD poništio.

Bez američke podrške, koja je ključna jer je SAD najveći izraelski trgovinski partner, sankcije bi mogle naštetiti izraelskom gospodarstvu, ali ga ne bi zaustavile.

Kada bi se, primjerice, Kina, EU i možda Indija udružile, mogle bi nanijeti ozbiljnu štetu izraelskom gospodarstvu — ali vjerojatno ga ne bi slomile.

Također, treba pogledati strukturu izraelskog izvoza. Izrael ne izvozi sirovine koje se lako mogu bojkotirati, već tehnologiju, a ta se roba teže zamjenjuje.

Čak i nakon 22 mjeseca rata, izraelsko gospodarstvo i dalje funkcionira. Dug je problem, rast je usporen, ali svi oni, uključujući mene, koji su predviđali gospodarski kolaps, očito su pogriješili.”
— Daniele Bianchi