Ukrajina gubi bitku na bojnom terenu. Mnogi ukrajinski vojnici su umorni i iscrpljeni nakon tri godine borbe. Pitanje je može li zemlja izdržati još jednu godinu rata, piše BBC.
Ukrajinske snage još uvijek se odupiru ruskom napredovanju na istoku, ali gotovo su opkoljene u blizini grada Kurahova, poprišta najžešćih borbi posljednjih tjedana.
Crni čopor, minobacačka jedinica, pokušava spriječiti opkoljavanje oko Kurahova. Rusi se približavaju s tri strane. Reporteri BBC-ja proveli su neko vrijeme s ovom postrojbom u sigurnoj kući, tijekom odmora od borbe.
Oni nisu obični vojnici. Među njima su veganski kuhar, mehaničar, web programer i umjetnik. Grupa prijatelja nekonformističkih stavova. Neki sebe nazivaju anarhistima. Svi su se dobrovoljno prijavili u borbu, prenosi BBC.
Shvaćamo da neće biti pravde
Surt, njihov 31-godišnji zapovjednik, pridružio se vojsci ubrzo nakon početka ruske invazije. Kaže kako je mislio da će rat trajati tri godine. Sada se psihički priprema za još deset godina borbe. Svi znaju da Donald Trump želi okončati rat. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i ruski predsjednik Vladimir Putin također su naznačili da su spremni za razgovore, ali teško je zamisliti održivi dogovor. Zasad se samo – razgovara o razgovorima.
Surt ne odbacuje Trumpove ideje: “On je prilično ambiciozna osoba i mislim da će to pokušati učiniti.” No zabrinut je za ishod bilo kakvih pregovora: “Mi smo realisti, shvaćamo da neće biti pravde za Ukrajinu – mnogi će morati progutati činjenicu da su im domovi uništeni raketama i granatama, da su njihovi najmiliji ubijeni, a to će biti teško.” Na pitanje bi li radije pregovarao ili se nastavio boriti, Surt odlučno odgovara: “Nastavio bih se boriti.”
Spremni na nastavak borbi
To je stajalište većine pripadnika ove jedinice. Veganski kuhar Serhij smatra da bi pregovori samo privremeno zamrznuli rat koji bi se za godinu ili dvije opet rasplamsao. Priznaje da trenutačna situacija nije dobra za Ukrajinu. Ali i on je spreman nastaviti borbu. Biti ubijen, kaže Serhij, samo je rizik koji dolazi s njihovim poslom. David je umjetnik i misli da je Trump zabrinjavajuće nepredvidljiv: “Mogao bi biti vrlo dobar ili vrlo loš za Ukrajinu.”
Jedinica provodi tjedan dana na frontu, a sljedeći tjedan se odmara. No i kad se odmaraju, nastavljaju vježbati, jer to ih, kako kažu, drži motiviranima. Zaleđenima poljimaa prolaze vježbe gađanja iz minobacača. Jedinici se nedavno pridružio Denis, koji je dobrovoljno napustio sigurnost svog doma u Njemačkoj.
Ukrajinski gubici veći od službenih?
“Postavio sam sebi pitanje bih li mogao živjeti u svijetu u kojem Ukrajina ne postoji”, kaže Denis. Nevoljko priznaje da sada izgleda kao da Ukrajina gubi, ali dodaje: “Ako ne pokušaš, sigurno ćeš izgubiti. Barem ću umrijeti pokušavajući pobijediti umjesto da samo ležim.” No, za razliku od ostalih, Denis smatra da bi Ukrajina trebala barem razmotriti prekid vatre. On smatra da su ukrajinski gubici veći od onih koji se službeno priznaju – više od 400.000 ubijenih i ranjenih. Mobilizacija većeg broja stanovništva, smatra Denis, ne bi riješila problem.
“Jednostavno mislim da je mnogo motiviranih vojnika ili izgubljeno ili su iscrpljeni. Nije da želimo prekid vatre, nego ne možemo nastaviti ovako još godinama”, kaže Denis.
“Moramo sjesti i pregovarati”
Dnjipro, treći po veličini grad u Ukrajini, također je iscrpljen ratom. Redovito ga gađaju ruski projektili i bespilotne letjelice. Sirene za zračnu uzbunu javljaju se isprekidano, dan i noć. Kada utihnu, Ukrajinci pokušavaju pronaći neki osjećaj normalnosti u ovim nenormalnim vremenima – uključujući i odlaske u kazalište.
Ni humoristične predstave poput Kajdaševe obitelji ne može zaobići rat – počinje minutom šutnje u znak sjećanja na poginule, nakon čega slijedi himna Ukrajine.
Sve nas je manje
Ali neki u publici iskreno i izražavaju nadu za dugotrajnijim olakšanjem. Ljudmila kaže: “Nažalost, sve nas je manje. Dobivamo neku pomoć, ali to nije dovoljno – zato moramo sjesti i pregovarati.” Ksenija misli slično: “Nema jednostavnog odgovora. Mnogo je naših vojnika ubijeno. Borili su se za nešto – za naše teritorije. Ali ja želim da rat završi.”
Ankete također pokazuju da se u narodu sve više podržavaju mirovni pregovori. Najsnažniji pozivi na prekid vatre dolaze od onih koji su bili prisiljeni pobjeći od borbi. U skloništu u blizini kazališta, u bivšem studentskom domu, četiri starije žene prisjećaju se domova koje su napustile.
Dobro je biti gost, ali…
Valentina (87) kaže da su stigli bez ičega, ali su im osigurali obuću, odjeću i hranu. Kaže da se s njima dobro postupalo: “Dobro je biti gost, ali bolje je biti kod kuće.” Njezin dom sada je pod ruskom okupacijom. Sve četiri žene žele pregovore za mir. Ali Marija (89) kaže da ne zna kako će jedna strana moći “pogledati drugu u oči nakon pakla koji su izazvale”: “Već je jasno da nitko neće vojno pobijediti, zato su nam potrebni pregovori.”
Ako dođe do pregovora, te bi žene mogle žrtvovati najviše – kao što će Ukrajina možda morati žrtvovati teritorij za mir.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare