Milijan Brkić u Točki na tjedan

Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Sabora, Milijan Brkić, gostovao je u Točki na tjedan Nataše Božić.

Gospodine Brkiću, drugi ste čovjek HDZ-a, drugi čovjek Sabora, uvijek drugi… Imate li ambiciju jednom postati prvi?

Ja ne bih rekao da sam drugi, ja sam jedan od kamenčića u mozaiku i HDZ-a i Sabora. Što se tiče ambicija, čovjek uvijek ima ambicije. Postavlja se pitanje što je smisao čovjeka bez ambicija. O ambicijama kad dođe vrijeme za to. Svaki čovjek u životu mora imati ambicije i snove koje mora ostvariti.

Koja je Vaša poruka ljudima koji su jučer prosvjedovali za Zlatka Hasanbegovića? Razumijete li njihovo nezadovoljstvo?

Vidio sam puno dragih lica, poznatih. Njihova reakcija je da im je stalo do Hrvatske. Nije problem u tim ljudima, koji su došli otvorenog srca. Problem je u pokroviteljima i sponzorima te inicijative, koji su isti oni koji su za vrijeme predsjedničke kampanje Kolinde Grabar Kitarović pokušavali opstruirati tu kampanju i na taj način zadržati Ivu Josipovića na poziciji predsjednika države. Ljudi nisu u HDZ-u, ali su imali utjecaj na neke unutar HDZ-a. Manipulirajući emocijama, domoljubljem, pokušavaju destruirati i napraviti potrese u HDZ-u. To im neće uspjeti.

O kome pričate?

Ne bih konkretno o tome. Doći će vrijeme kad će se jednog dana možda o tome pisati knjige. Žao mi je samo ovih ljudi koji reagiraju srcem, emotivno za Hrvatsku i motiv im je budućnost Hrvatske i izašli su na prosvjed za ostanak mog prijatelja Zlatka Hasanbegovića. Mandatar i premijer je taj koji predlaže ljude za ministre i ima ovlasti po Ustavu i zakonima da to može predlagati Hrvatskom saboru. Hasanbegović je glasao za taj prijedlog, pa ne vidim razloga zašto tolike emocije i tolika briga o bilo kome od nas pojedinaca, jer ćemo dati doprinos na drugom mjestu.

Hasanbegović je više puta dao do znanja da bi volio biti ministar i da bi želio objašnjenje zašto to neće nastaviti biti. Je li to grebanje, držanje za fotelju, korektno prema stranci?

On nije čovjek koji se grebe za funkcije, koji je bolesno ambiciozan za bilo kojom funkcijom. On je provodio program HDZ-a, ne svoj osobni program. Sigurno je želio nastaviti taj posao. Ovlast mandatara je ta da on odlučuje tko će to nastaviti. Hasanbegović je zajedno sa mnom i u Saboru, i tamo će doprinijeti programu HDZ-a.

Priča se da bi Hasanbegović, nezadovoljan tretmanom u stranci, mogao osnovati svoj Klub u Saboru i čak osnovati novu stranku… Mislite li da Hasanbegović ima takvu težinu da može ugroziti jedinstvo HDZ-a?

Svatko od nas snuje određene stvari, tako i Hasanbegović, ali mislim da nema od toga ništa da će odlaziti u drugi klub ili iz HDZ-a. Svi koji su bili nezadovoljni, koji su otišli, ili nisu dobro prošli ili su se vratii. Mislim da, poučen tim iskustvom, poznavajući ga, on je odgovoran čovek, neće naštetiti aktualnoj Vladi, jer ovo je Vlada HDZ-a, a HDZ je sad u poziciji da stvori pretpostavke za kvalitetan život u Republici Hrvatskoj.

Često se znalo iz HDZ-a govoriti da je Milanovićeva Vlada nenarodna. Čini se da dio HDZ-ovca misli da je Plenkovićeva Vlada nenarodna. Čak šestero ministara nije ni bilo na izborima, neki donedavno nisu bili ni u HDZ-u, a za mnoge koji su dobro prošli na izborima, osvojili puno preferencijalnih glasova – uostalom i Hasanbegović – nisu mogli u Vladu…

Zanimljiva su dvostruka pravila i mjerila. U prošloj vladi je bilo tako, a sad smeta. Kad bi jedini kriteriji bili preferencijalni glasovi, onda bi u toj Vladi bio Krstičević, koji je dobio više glasova od Hasanbegovića, bila bi i Bruna Esih i ja i još neki ljudi koji su dobili preferencijalne glasove. Mi smo bili dodana vrijednost. Nije jedini kriterij preferencijalni glas. Glasali su za nas, jer promoviramo politiku HDZ-a. A svi koji misle da mogu sami, bez dresa HDZ-a, povijest je pokazala kako takvi prolaze.

Martina Dalić je napustila stranku dok ste ju vodili Tomislav Karamarko i vi, otvoreno i javno je kritizirala, Prgomet i Kujundžić su se čak na izborima borili protiv HDZ-a i uzimali mu glasove, a sad su neki od njih na visokim pozicijama u Vladi… Smeta li vam to?

Ima jedan određeni broj članstva, koje to smeta, jer postavlja se pitanje, oni koji cijelo vrijeme rade i žrtvuju se za HDZ, za razliku od onih koji su nezadovoljni i odlaze iz HDZ-a. Ja bih se usudio reći da svatko ima pravo i priliku da odlučuje sam o svojoj sudbini, svatko od nas igra na krivu kartu, zaluta u životu, ali bitno je da se ne izgubi.

O kome sad pričate?

Govorim o onima koji su otišli iz HDz-a. Ponekad lutaju, ali važno je da se ne izgube. Postoji biblijska prispodoba o izgubljenom sinu, milostivom bratu. Gledatelji znaju.

Osjećate li se vi sada kao nekad Prgomet u vrijeme Karamarka? Drugi čovjek stranke, a marginalizirani ste u donošenju odluka. Sami ste rekli da praktički niste sudjelovali ni u pregovorima s Mostom ni u sastavljanju lista?

Ni najmanje. Ne znam kako se on uopće osjećao. U životu vas nitko ne može marginalizirati, ako se sami ne marginalizirate. Tako je i u politici. Ni na koji način nisam marginaliziran u HDZ-u. Što se tiče pregovora s Mostom, Nacionalno vijeće stranke je odlučilo da svi mi, koji smo sudjelovali u ranijim pregovorima s Mostom, u ovima nećemo sudjelovati, ali da možemo imati savjetodavnu ulogu.

Niste se slagali s Plenkovićem i ostalim europarlamentarcima kad su poslali otvoreno pismo protiv Karamarka. Zašto ste promijenili mišljenje?

Ja sam bio jedan od najbližih suradnika Tomislava Karamarka, od 2012. godine. Iako se znamo 20 i nešto godina. Od tada, pa pobjedom na predsjedničkim izborima unutar HDZ-a, HDZ iza sebe ima pet pobjeda i to mnogi zaboravljaju. Prvi put nakon 15 godina HDZ je iznjedrio kadnidatkinju za predsjednicu države, Kolindu Grabar Kitarović. Svi zaboravljaju gdje smo bili 2011. nakon parlamentarnih izbora.

Mislite da je HDZ nepravedan prema Karamarku?

Obrasci koji su prije stanovali u HDZ-u, nadam se da više ne stanuju. Budimo civilizirani, korektni. Uvažavajući mišljenja i stavove. Moramo biti odgovorni prema stranci, jer je stranka skup puno ljudi, koji imaju različita promišljanja, stavove, poglede i sve ih moramo uvažiti. Stranačka tijela su ta koja su legitimno izabrana iz baze prema gore i donose odluke. Unutar obitelji trebamo rješavati sve probleme.

Kako gledate tu navadu da HDZ smiče svoje šefove?

To je život, to su procesi unutar političkih stranaka koje se odvijaju. Nije to ništa strano. Karamarko je četiri godine vodio HDZ. Išli smo u pogibeljnu akciju rušenja vlastite Vlade i ja sam jedan od onih koji je glasno o tome promišljao, unutar stranačkih tijela i apelirao sam da ne idemo u tom smjeru. Mislio sam da to nije bila dobra akcija i tako se pokazalo. Ja bih mogao likovati, a mnogi su kao Poncije Pilat oprali ruke.

Zašto se išlo u tu akciju rušenja Vlade?

Ja nisam bio u toj Vladi, nisam bio u toj akciji. Nažalost, savjetnici i oni koji su savjetovali Karamarka, vrijeme je pokazalo da su ga krivo savjetovali i išlo se u tu aktivnost da smo rušili svoju vladu i to će ići u enciklopediju političke gluposti, da smo s SDP-om srušili svoju vladu. Bitno je ono što se dogodilo nakon toga. Nakon toga je Karamarko, kao odgovoran čovjek, sam dao ostavku. Nije on izgnan. Hvala Bogu da je ta praksa završila.

Gdje je Tomislav Karamarko? Imate li ikakav kontakt s njime? Traži li posao negdje u Europi kao Milanović?

Ne znam, odmara s obitelji. Zadnji put smo komunicirali početkom ljeta. Treba poštovati njegovu odluku. Nadam se da nadoknađuje vrijeme u krugu obitelji i prijatelja.

Jeste li mogli zamisliti prije šest mjeseci da za pola godine na sceni neće biti ni Karamarka ni Milanovića?

Oni su sad vizionari, generali poslije bitke, koji su sve mogli zamisliti, ali rijetko tko je mogao vjerovati u taj scenarij. Pokazatelji, smjer i Karamarka i Milanovića su mogli ukazivati na to, ali da je netko od nas bio takav vizionar i Nostradamus, ja nisam taj.

Što je bila najveća greška Tomislava Karamarka?

Tvrdoglavo je inzistirao na tom principu, ali ponekad čovjek treba sagledati sve silnice i okolnosti u smjeru rušenja vlastite Vlade, koju smo mi postavili, trebao je povući korak unatrag, što sam mu ja savjetovao. Mogli smo redefinirati vladu, da se povuče u Sabor, da bude predsjednik kluba ili predsjednik Sabora, a da neki drugi budu u operativnoj vlasti, međutim, nažalost, većina je odlučila drugačije i išli smo u smjeru rušenja Vlade. Jedini smo ja i Ivana Maletić bili protiv toga.

Je li Karamarko štitio sebe i ima li u priči oko Ine i primanja novca – sukoba interesa?

Treba pustiti institucije države da rade svoj posao. Ja nisam upoznat s tim detaljima. Činjenica je da je puno toga ukazivalo na sumnjive okolnosti, a Povjerenstvo je dalo svoj pravorijek. Ja nisam od onih koji vole suditi, niti smo pozvani na svijet da sudimo, bilo je što je bilo.

Zašto je došlo do raskola među vama?

Ja sam uvijek pobornik institucionalnog pristupa, ako to nije tako i ako neki koji nisu unutar institucije i sustava imaju utjecaj na stranku, to nije dobro i nije završilo dobro. Tako ni u ovom slučaju. Nikad nije dobro ako se vaninstitucionalno odlučuje unutar neke institucije i ako se ne daju ovlasti i odgovornosti unutar HDZ-a.

Što bi rekli, koja je glavna razlika između uvjetno rečeno „Karamarkovog“ i „Plenkovićevog“ HDZ-a? Stoje li prigovori da je Plenković svjetonazorski maknuo HDZ s desnice?

Glavna razlika je u tome što Karamarko nije uspio postati predsjednik Vlade, a nasreću Plenković jest. Što se tiče ideloških, to nije ni moj ni Karamarkov ni Plenkovićev HDZ. Pokret je to pod čijim je vodstvom stvorena hrvatska država. Što se tiče pristupa i tema i fokusa na određenim temama, Karamarko je bio fokusiran na jedne, Plenković na druge, ja sam možda na treće, a članstvo će dati povjerenje tko će upravljati strankom. Činjenica je da je Karamarko više pozornosti posvećivao svjetonazorskim temama. Da smo išli sa trategijom bez svjetonazorskih i ideoloških pitanja, sigurno bi imali puno bolji rezultat.

Je li ta lekcija naučena, da se ne mogu dobiti izbori na desnim temama?

Sigurno niti jedna ekstremna tema neće zainteresirati javnost, što ne znači da ne trebaju neke druge institucije unutar države odraditi posao, da to riješimo. Krucijalno je prestati se baviti podjelama, temama, Drugim svjetskim ratom… Prestanimo uljepšavati povijest i s jedne i s druge strane, živimo u sadašnjosti i napravimo sve da mladost ne ide iz ove prelijepe zemlje.

Izjavili ste u Večernjem da će se tek vidjeti kako je Plenkovićeva vlada itekako desno? U čemu će se to vidjeti?

U Domovinskom ratu bile su jedne teme, a sad su teme gospodrski rast i razvoj, zapošljavanje, poljoprivreda, zaustavljanje egzodusa mladih, skrb o Hrvatima u BiH, Hrvatima kao manjini u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, poveznica domoljubne iseljene Hrvatske, ogroman potencijal iseljeništva koji nije iskorišten, da im otvorimo vrata i što se tiče potencijala, jer naši ljudi vani su ekstremno bogati i treba im pravni sustav da budu investitori i kapitalisti u Hrvatskoj.

Očekujete li donošenje Zakona o lustraciji?

Sigurno treba raščistiti stvari iz prošlosti. Lustracija kao kazneno-pravni proces ili progon – nikako! Ali mora se jasno staviti do znanja gdje je tko bio i što je rekao. Ne treba to biti javno, treba to riješiti na korektan način, napraviti jasnu distinkciju između onih koji su radili nehumane stvari u bivšem režimu i to može napraviti i Hrvatska, kao i druge zemlje, ali da se ne uznemiruje javnost i da to ne bude aktualna goruća tema u hrvatskoj javnosti.

Da parafraziram generala Gotovinu: Vlada HDZ-a i Mosta je prošlost, okrenimo se budućnosti: Vladi HDZ-a i Mosta! Zašto bi ovaj put suradnja s Mostom bila uspješnija nego prošli put?

U početku je s kolegama iz Mosta bilo dosta nerazumijevanja i nepovjerenja, s njihove je strane bilo i neiskustva, jer su došli iz male sredine. To su drugačije pozicije lokalne politike i drugačiji pogledi i sve je puno drugačije kad se gleda iz male sredine. U početnom periodu kolege iz Mosta nisu se odmah snašli. Sad mislim da je uspostavljen odnos povjerenja između Mosta i HDZ-a. Pregovori su odrađeni kvalitetno, postavljeni su jasni kriteriji i okviri i mislim da će ova Vlada biti uspješna, stabilna, učinkovita, efikasna i dobro će funkcionirati.

Kako se vi osjećate sad kad se surađuje s mostovcima koji su donedavno stavljali veto na svaku dužnost na kojoj ste se vi trebali naći?

Ja ni tada nisam aplicirao na bilo koje mjesto u bilo kojoj vlasti. Stranka mene jest predložila za ministra branitelja, ali nikad nije bilo priče da ću ja biti kandidat za ministra branitelja. Ja sam rekao da to ne želim biti. Ja nisam od onih koji je rođen da bude ministar. Nemojmo stalno forsirati taj imperativ da svatko od nas mora biti na dužnosti i ministarskoj poziciji. Odmah nakon izbora ja sam odmah kazao da ne želim ići u izvršnu vlast. Izabran sam u Sabor, imenovan potpredsjednikom Sabora i odradit ću mandat.

Hoće li ova Vlada donijeti Ustavni zakon o braniteljima?

U obraćanju i programu Plenkovićeve Vlade naglašeno je da će biti zakon o braniteljima, intencija je HDZ-a da to bude Ustavni zakon i da prestanemo s tim raspravama i da se postigne suglasje o temelju stvaranja hrvatske države.

Prije ste bili izrazito nezadovoljni djelovanjem Mostovog ministra u MUP-u, Orepić je ostao na toj dužnosti. Mislite li da je to loše za MUP?

On je ministar iz Mosta, čovjek koji nikad nije radio u sustavu policije, to je politička funkcija, taj posao odrađuju policajci, to je izbor Mosta, ja to poštujem, kao što oni moraju poštovati naš izbor. Ja mu želim sreću. To je jedan od najvećih sustava u državi. Pojedinac ne može ništa napraviti bez kadrova, nadam se da će Orepić stvoriti tim ljudi koji će kvalitetno voditi taj resor.

Što kažete na činjenicu da još nema ravnatelja policije?

To je trebalo biti raspisano u roku od 6 mjeseci. Zašto nije, treba pitati Orepića. To je loše. I zašto nigdje u javnosti nema ravnatelja policije ili vd ravnatelja koji će komentirati poslove policije, nego to komentira mnistar? To nije dobro za društvo, jer se postavlja pitanje tko upravlja policijom, politika ili struka. Nadam se da će se te stvari riješiti i da će biti raspisan taj natječaj.

Kako će se ova suradnja s Mostom na nacionalnoj razini odraziti na lokalne izbore? U mnogim sredinama ste suprotstavljeni – ide li se sada na suradnju i na lokalnoj razini?

Lok alniizbori su specifični izbori. To su najneposredniji izbori koji su u dodiru s građanima. Naša intencija s nacionalne razine ići će k tome da se suradnja spusti i na najniže razine, ali sve ovisi od općine do općine, od grada do grada, od županije do županije. Ovisno od sredine do sredine, postoje razni odnosi u lokalnim sredinama, koji se ne mogu prelamati preko koljena. Treba uvažavati mišljenje lokalnih organizacija. Most je nastao u onim sredinama u kojima je HDZ pao, a pao je našim greškama, mi smo sami krivi za određene sredine koje smo izgubili.

Hoće li HDZ “popapati” Most?

Ja ne očekujem nikakvo “papanje” niti podcjenjivački odnos prema partnerima, jer smo preuzeli zajedničku odgovornost za budućnost države.

Kako gledate na činjenicu da je SDSS dio vladajuće koalicije? Donedavno ste bili na ratnoj nozi s Pupovcem i poručivali mu da ode iz Hrvatske ako mu u njoj nije dobro?

Gospodin profesor Milorad Pupovac i ja smo kolege u Saboru i vi novinari ste često znali kazati da je on jedan od najvećih retoričara u Saboru i začudila me izjava da mu je loše u Hrvatskoj. Nemam mu se razloga zašto ispričati, ja uvijek kažem da onaj koji se ne osjeća dobro u jednoj sredini, a crpi sve dobro i benefite iz te sredine, da nije logično. Kako u vladi Oreškovića nije smetalo da je dužnosnik vlade član SDSS-a. Kako tada nije smetalo što je Mirko Rašković dao potporu HDZ-u, kao član SDSS-a. Nacionalne manjine su itekako bitna sastavnica našeg društva i što se mene tiče, ja bih da oni imaju i pravo više nego mi Hrvatice i Hrvati u matičnoj zemlji. Mislim da smo dosegli tu civilizacijsku razinu da je nacionalnim manjinama Hrvatska domovina, što i treba biti, ali isto tako tražimo za naše Hrvate u matičnim zemljama tih nacionalnih manjina, da imaju ista prava kakva mi dajemo manjinama. Nema nikakvih prepreka.

Koje će teme biti fokus vašeg djelovanja u Saboru?

Ja ću se zalagati za status branitelja, status Hrvata u BiH, za status Hrvata kao nacionalne manjine, za status iseljeništva i ulogu iseljeništva i integraciju u gospodarske procese, reintegracija branitelja u radne procese. Isto tako ću djelovati u području nacionalne sigurnosti, aktivno ću sudjelovati u izradi strategije. To su teme koje su meni bliske, a što se tiče mog rada kao potpredsjednika Sabora, ja sam jedan od pet i kad budem predsjedao sjednicama, naravno da ću naglasak staviti na ove teme.

Čini se da imate namjeru na mjestu potpredsjednika Sabora biti bad cop, onako strog? Što misite o Pernarovoj strategiji saborskog djelovanja?

Pernar ima intenciju da bude najaktivnij zastupnik u Saboru i sruši rekorde. Ja uvijek gledam sadržaj, a ne formu. Možda se puno nas poistovjeti s njegovim temama, ali za sve postoji mjesto i način, postoje teme koje on, a govori koje su neprimjerene za taj visoki dom. Svatko ima svoj način. Pernar ima svoju misiju, ali svi mi u Saboru moramo biti odgovorni prema ljudima koji su nas birali i artikulirati naše stavove na primjeren način, bez agresivnih tonova. To jest i simpatično i populistički na takav način dobiti glasove. Dugoročno će profitirati od protestnih glasova, ali da će dobiti veći postotak glasova, sigurno neće. Neće mu se dozvoliti da komunicira tako.

Kako gledate na kritike zbog Vašeg imenovanja? Jovanović je nazvao sramotnim što je, citiram, jedan plagijator potpredsjednik Sabora, a drugi ministar znanosti.

Drago mi je da je kolega Jovanović dao glas da budem potpredsjednik Sabora. Ne znam samo kad je govorio istinu, sad ili kad mi je dao glas. Što se tiče moga diplomskog rada, proces navodnog plagiranja diplomskog rada je u sudskoj proceduri i o tome ne mogu govoriti.

Pišete li novi diplomski?

Ja ću uskoro napisati novi diplomski rad. Temu dogovaram sa svojim profesorom. To će biti društvene mreže i preobrazba digitalnog terorizma. Ispoštovat ću odluku Policijske akademije i pozvat ću medije, pa da obrana bude javna. Nakon toga ću upisati i postdiplomski, pa ćemo dalje vidjeti.

Što mislite o Mostovoj ideji da zastupnici ne mogu završiti u Saboru, ako su pravomoćno osuđeni?

Postoji katalog kaznenih djela, koje brane osobama koje su pravomoćno osuđene, da budu zastupnici u Saboru. Naravno, postoji i rehabilitacijski postupak, nakon toga je formalno – pravno ta osoba čist čovjek i odluka je stranke hoće li ga kandidirati ili ne. Treba dobro paziti, jer postoje djela teže naravi, težih i lakših zlouporaba. Ali kad je na snazi mjera koja je pravomoćno dosuđena, treba spriječiti kandidiranje tih osoba.

Na koga cilja Most ovim prijedlogom?

Mislim da ciljaju na Andra Vlahušića. To je problem SDP-a, što su rekli da na svojim listama neaju one koji su osuđeni, a onda su imali njega. Bitno je da uspostavimo sustav, pravila i da sve bude isto.

Rekli ste da je važno spriječiti da se SDP vrati na vlast. Može li SDP, u bilo kojoj varijanti, biti dobar za Hrvatsku?

SDP je politička stranka lijevog svjetonazora. Zašto imaju u svom nazivu partija, to oni znaju, uvijek je dobro da imamo raznovrsnost u politici.