Crna internetska tržišta na kojima se zahvaljujući anonimnom pristupu i posebnim alatima može kupiti sve, pa i drogu, tuđi identitet ili oružje, sve su popularnija u svijetu zbog čega i hrvatski kriminalisti moraju stalno pratiti međunarodne trendove i surađivati s drugim policijama u hvatanju kriminalaca koji svoje poslovanje kriju na internetu.

Općepoznati internet ili tzv. ‘otvoreni internet’ kojim se ljudi većinom služe u svakodnevnom radu ili slobodnom vremenu za primjerice čitanje portala i korištenje društvenih mreža, predstavlja samo jedan maleni dio interneta, odnosno vrh ledenog brijega, dok sve ostalo, nekih 80 posto predstavlja ‘deep web’, neindeksirani dio interneta na kojem je skriven i ‘dark web’.

Deep web je platforma koju zbog legitimnih razloga koriste brojne grupacije od tvrtki do aktivista za ljudska prava, a uključuje neindeksirane internetske stranice do kojih se ne može doći putem pretraživača već točno određenom putanjom i izravnim unošenjem adrese, ali i skrivene servise, zvane ‘darknet’ ili ‘dark web’ koji su dostupni samo putem posebnog softwarea, poput TOR-a.

Povijest TOR-a, kojim se u prijenosu podataka zatire izvorište i odredište poruke, vezana je za američku mornaricu koja je željela anonimno komunicirati.

Kriminalci prepoznali priliku za unosan posao

Osim što se takva mreža koristi za dozvoljene svrhe, priliku za unosan posao preko interneta prepoznali su i kriminalci, koji skrivajući identitet, proizvode i usluge prodaju ili kupuju preko crnih tržišta na ‘dark webu’, iako je pogrešno misliti da ih je nemoguće uhvatiti u nezakonitoj zoni.

Takve osobe teže je identificirati nego na nekim drugim klasičnim platformama, ali ne znači da su  apsolutno zaštićene ako se bave takvim aktivnostima jer različiti slojevi pristupa internetu omogućavaju samo određeni stupanj anonimnosti, kaže u razgovoru za Hinu voditeljica Odjela za visokotehnološki kriminalitet Kristina Posavec.

Njezine tvrdnje potvrđuje i praksa prema kojoj je zabilježen niz slučajeva razotkrivanja takvih kriminalaca. Europske policije su 2014. raskrinkale ljude koji su se bavili takvim kriminalom u 27 zemalja, što je i u Hrvatskoj dobilo svoj epilog, a hrvatska policija lani je sudjelovala i u rušenju underground foruma ‘darkcode’ na kojem su se i hrvatski državljani bavili ilegalnim aktivnostima.

Šibenska policija ovih je dana uhvatila 22-godišnjaka i njegovu vršnjakinju koji su preko crnih tržišta u tri navrata naručili više od 115 grama ‘speeda’. Posljednju pošiljku adresiranu na 22-godišnjaka u četvrtak su izuzeli inspektori za narkotike i otvorili je u osumnjičenikovoj nazočnosti.

Crna tržišta unatrag nekoliko godina problem i u Hrvatskoj

Sadržaji na ‘deep webu’, kaže Posavec, sve su popularniji jer ljudi otkrivaju stvari koje su im dostupne na crnim tržištima pa unatrag nekoliko godina i u Hrvatskoj predstavljaju problem.

„Ima dosta tih darkmarketa na kojima se nudi apsolutno sve – od droge, oružja i ukradenih osobnih podataka do dječje pornografije, podataka o kreditnim karticama i nedozvoljenih lijekova. Apsolutno sve, što god zaželite možete tamo naći“, kaže Posavec.

Na takvim mjestima se nude i neke vrste intelektualnih usluga, primjerice malveri kojima se može neovlašteno pristupiti na nečije računalo ili grupu računala, što se može koristiti za računalne napade, pristup osobnim financijskim podacima ili za neovlaštene transakcije s bankovnih računa.

Internetska crna tržišta postaju sve popularnija jer su zabranjene stvari ljudima dostupne u dnevnoj sobi i više se ne moraju izlagati dodatnom riziku.

„Ako netko želi nabaviti drogu više ne treba tražiti dilera po mračnim uličicama kad može naručiti drogu koja će na kućnu adresu stići zapakirana u kutiji od CD-a ili bombonjere. To je jedan od modusa koji je sve popularniji jer je praktičniji i jednostavniji. Dijete od 14, 15 godina može iz dnevnog boravka naručiti drogu, a da njegovi roditelji to ni ne znaju“, kaže Posavec.

Droga najčešći predmet interesa

U Hrvatskoj je popularna kupovina droge koja je najčešći predmet interesa, a ima i korištenja crnih tržišta za dječju pornografiju koju se naručitelju dostavlja kriptirano na neki digitalni način. Preko crnih tržišta može se primjerice kupovati ukradene umjetnine ili čak naručiti ubojstvo, no u Hrvatskoj zasad nije zabilježen takav slučaj.

Naručitelj odabire najzgodniji način dostave, poput kurirskih služba koje nisu upoznate sa stvarnim sadržajem paketa, primjerice bombonjere, koji ni na koji način neće odavati stvarni sadržaj.

No, nisu svi ljudi koji koriste TOR kriminalci i ne koriste ga nužno iz pobuda za činjenje kaznenih djela, odnosno pristupa nezakonitim sadržajima jer neki to rade na primjer iz čiste znatiželje.

Posavec kaže da browser poput TOR-a nije zabranjen niti je protuzakonit i ljudi ga mogu koristiti da bi  pristupili bilo kojoj drugoj tražilici, poput googlea ili yahooa ako, primjerice, ne žele da im se otkrije njihova prava IP adresa i mjesto s kojeg pristupaju internetu.

Anonimne mreže koriste brojne grupacije od novinara do aktivista

Stručnjak za računalnu sigurnost Tonimir Kišasondi kaže da postoji diskusija je li to legalno, ilegalno, moralno ili nemoralno, ali to koriste velike grupacije ljudi, primjerice novinari ako ne žele otkriti da  istražuju stranice nekog poduzeća ili prikupljaju informacije o osjetljivim temama poput korupcije, i aktivisti za ljudska prava u zemljama gdje je zabranjen pristup sadržajima koje režim ne odobrava.

To je isti razlog kao kad ljudi ne žele da im telefonski broj bude izlistan u imeniku, kaže Kišasondi s varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike.

Kriminalci su nažalost otkrili da je bolje imati ‘web shop’ nego sjediti u nekoj uličici. To, kaže, međutim nije ništa neobično jer je svijet počeo živjeti na internetu i kriminalci su shvatili da im je lakše pljačkati baze podataka, bitove i bajtove nego se napucavati po bankama.

Je li surfanje po dark webu moralno ovisi o tome koristi li ga se za kupovinu droge, izvještavanje iz nekog režima, ili za traženje informacije o tome kako liječiti rak bez da to vide google i facebook koji uvijek povezuju identitet i profil korisnika, zaključuje Kišasondi.

Skriveni servisi na dark webu do kojih se može pristupiti preko TOR-a nude niz kriminalnih stvari koje su jako loše, ima dosta materijala za hakere, ali i legalnih stranica koje postoje u javnosti.

Usluge na darknetu plaćaju se virtualnom valutom

Facebook primjerice ima skriveni servis za pristupanje u zemljama s restrikcijama na slobodu govora i informacija te koje filtriraju i cenzuriraju internet, a brojne medijske kuće koriste te servise za komunikaciju i razmjenu dokumenata, kazao je Kišasondi, navodeći primjer američkog zviždača Edwarda Snowdena koji je medijima dostavljao tajne dokumente. Uz to i wikileaks je počeo na TOR-u.

Usluge na darknetu plaćaju se virtualnom valutom od kojih je trenutno najpopularniji ‘bitcoin’, čija se prednost u odnosu na kreditne kartice očituje u težem praćenju traga novca.

Posavec kaže kako nije nemoguće ući u trag takvoj valuti, a to potvrđuje i Kišasondi za kojeg je u startu pogrešno uvjerenje da se bitcoinu ne može ući u trag. Ta valuta je, objašnjava, zapravo distribuirana online bilježnica u koju se može nešto zapisati ili pročitati, ali se ne može izbrisati.

Iako je vlasnik Silkroada, jednog od prvih ilegalnih online tržišta, koristio TOR i bitcoin na kraju je uhvaćen, napominje Kišasondi.

Internet ne poznaje granice pa ni Hrvatska nije izolirana od takvog oblika kriminala zbog čega policija često surađuje i razmjenjuje podatke s drugim policijskim organizacijama, prvenstveno Europolom, Interpolom i FBI-om, sudjeluje u međunarodnim akcijama, ali i prati trendove.

No, ta borba je mukotrpna jer se nakon akcije rušenja Silkroada pojavila još bolja i zaštićenija inačica.

U porastu sve vrste internetskih prevara

Za neke nezakonitosti nije ni potreban dark web jer se puno stvari radi na normalnom webu, a s razvojem društvenih mreža, virtualne komunikacije i razmjene podataka zabilježen je porast svih vrsta internetskih prevara i makinacija, upozorava Posavec.

Ljudi bi, naglašava, trebali biti oprezniji jer ne razmišljaju da netko može zloupotrijebiti njihove podatke i da žrtva kaznenog djela mogu postati svojim neopreznim objavama na internetu, otvorenim profilima, prihvaćanjem prijateljstava od svakoga i razmjenom datoteka.

„Ljudi su jako osjetljivi kad ih netko u fizičkom svijetu traži osobne podatke, primjerice u banci, o bračnom stanju, djeci ili primanjima, a istodobno otkrivaju sve osobne podatke na facebooku ili čak objavljuju fotografije polugole djece s ljetovanja, što se može zloupotrijebiti na pedofilskim stranicama.”

Jednom online, uvijek online

Problem je što nešto što je bilo online uvijek ostaje online. „To je prva stvar o kojoj ljudi trebaju razmišljati kad bilo kakav sadržaj stavljaju na internet“, kaže Posavec.

Neoprezno objavljivanje osobnih podataka može završiti neugodnim posljedicama i zbog krađe identiteta tako da počinitelji izrade dokumente na njihovo ime i počnu se kao oni predstavljati.

Zbog takve neopreznosti bilo je dosta ljudi čiji su se ukradeni osobni podaci i fotografije pojavili na stranicama koje nude seksualne usluge zbog čega su ih kontaktirale mušterije.

Kišasondi kaže da korisnici interneta mogu u jednom trenutku svjesno postati anonimni, ali ne može postati anonimno ono što su ostavili kao digitalni trag za sobom na facebooku i googleu.

„Znate onu priču kada je nešto besplatno… Nije facebook proizvod nego si ti proizvod jer koristiš tu mrežu, daješ joj osobne podatke i informacije o svojem ponašanju, a te su informacije zanimljive tvrtkama koje žele prodati svoje proizvode“, kaže Kišasondi. Pitanje je, međutim, jesu li ljudi svjesni rizika i znaju li da se prikupljeni podaci dugoročno spremaju i analiziraju.

U budućnosti će rasti zabrinutost zbog rudarenja podataka

Neke subkulture žele koristiti TOR, imaju blogove na darknetu jer su svjesne problema i žele zadržati svoju privatnost i anonimnost, kaže Kišasondi, koji procjenjuje da će u budućnosti biti još i više zabrinutosti pojedinaca za njihovu privatnost zbog ‘rudarenja’ podataka.

Jedno objašnjenje je da će biti sve više zadiranja u privatnost zbog profiliranja korisnika, no zbog takvog prikupljanja podataka ljudi moraju biti svjesni problema. Korporacije su prepoznale rizike koje donosi moderna tehnologija pa u sigurnu komunikaciju, nadzor mreže i sigurnosne aplikacije ulažu milijarde dolara.

Razmjeri štete mogu biti golemi. Primjerice, američka demokratska predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton suočena je s velikim problemom jer je u završnici izborne utrke FBI objavio da je ponovno istražuje zbog komuniciranja putem privatnog e-mail servera dok je bila na čelu State Departmenta.

Crna internetska tržišta samo su dio cyber kriminaliteta koji uz terorizam i ilegalne migracije spada među “top prijetnje” u EU. U Hrvatskoj je zabilježenio oko 1200 nedjela cyber kriminala godišnje, što je osjetan porast u odnosu na 300 do 400 takvih slučajeva 2008. i 2009.

Posavec kaže da se sve više kriminaliteta seli na internet jer je tako jednostavnije i jeftinije. To je trend unatrag nekoliko godina jer više ne morate, kaže Posavec, prodavati krivotvorene tenisice na štandu kad ih možete prodavati preko facebooka.