Događanja u Haagu u srijedu su komentirali i predstavnici oporbenih stranaka u Saboru koji smatraju da je hrvatska politika 90-ih prema BiH bila loša, ali nije bila agresija.

Tijek događaja iz minute u minutu čitajte OVDJE.

Orsat Miljenić (SDP) kazao je da moramo biti svjesni da su se neki zločini počinili, ljudi su stradali i to treba procesuirati. “Individualna krivnja se treba utvrditi i tko god je nešto napravio, počinio neki zločin, treba za to odgovarati. Mi kao društvo na to trebamo gledati tako da ni počinitelj ni žrtva nemaju nacionalnost, tko je napravio ratni zločin treba odgovarati”, smatra Miljenić. “Druga dimenzija je odnos prema nama kao državi i odnos ovog Tribunala koji je, a to govorim već više od 17 godina, loš, to je sud koji je loš, koji je napravio loš posao i za koji bi bilo bolje da nikada nije postojao”, poručio je.

U razdoblju od manje od mjesec dana imate utvrđeno da Mladić nije imao veze sa Srbijom i da sve što je činio je činio valjda samoinicijativno, a onda imamo ovo što se danas događa u odnosu na Hrvatsku i BiH, istaknuo je, dodavši da je to za njega neprihvatljivo jer Hrvatska nije bila agresor. “Nije postojao i ne vidim dokaz za postojanje udruženog zločinačkog pothvata”, ustvrdio je naglasivši da je to potpuna neistina i iskrivljavanje povijesti. To je loše i tu si je Haaški sud uzeo za pravo ono što nije smio, umjesto da prosuđuju o individualnoj odgovornosti”, smatra Miljenić.

Upitan kao bivši ministar pravosuđa je li učinio sve što je mogao za šestorku, Miljenić je kazao da je njihova individualna odgovornost samo njihova stvar. “Je li netko od njih nešto napravio ili ne, ja to ne znam, i tu se država nikada nije trebala miješati. A gdje je država involvirana tu smo se trebali miješati”, zaključio je Miljenić. Miljenić je zaključio da je politika 90-ih prema BiH bila loša, ali nije bila agresija i nije bila zločinački poduhvat i ona se mora kretati u političkoj osudi, a ne kaznenoj odgovornosti.

Zastupnik Mosta Ante Šprlje, također bivši ministar pravosuđa, šokiran je postupkom generala Praljka. “Poznajući gospodina moral i karakter Praljaka i ono što sam saznao u razgovorima s njim tijekom posjeta Haagu znao sam da će on, ako bude osuđen, vrlo negativno reagirati, no, nitko nije mogao očekivati ovakvu reakciju. Iskreno me čudi da se ovako nešto moglo dogoditi sa unošenjem u sudnicu”, kazao je Šprlje.

Pojasnio je da su prilikom njegovog posjeta Haagu kad je dolazio kao ministar pravosuđa mjere sigurnosti bile jake te da se on morao izuvati te da je pregledan od glave do pete. “Nisam mogao unijeti doslovno ništa, tako da me ovo šokiralo. Kad sam vidio da to nije bila mala bočica i da se to uspjelo unijeti u sudnicu, iznenađuje me takvo nešto, posebno ako se radi o otrovnoj supstanci pa ne znam kako je takvo što moglo dospijeti u zatvor”, kaže Šprlje.

Što se tiče presude, očekivao je rušenje konstrukcije udruženog zločinačkog pothvata. Kazao je da Hrvatska, u pismu iz Haaga u kojem nas se odbija kao prijatelja suda dobila objašnjenje da Franjo Tuđman, Gojko Šušak ni Janko Bobetko nisu osuđeni tom presudom niti Hrvatska. “To nam je davalo nadu da će presuda biti drugačija i da će ta konstrukcija udruženog zločinačkog pothvata biti srušena. Međutim, to se očito nije dogodilo, iako je došlo do određenih promjena u kvalifikacijama za pojedine zločine na području BiH, no, kompletna konstrukcija nije srušena”, kazao je. Šprlje napominje da Hrvatska nije proglašena odgovornom za pojedine ratne zločine te o pričama naknade štete nema govora. Kazao je i kako nije točno da je ovom presudom Hrvatska proglašena da je agresor. Upitan jesu li ministri prije njega napravili sve da do ovakve presude ne dođe, Šprlje je kazao kako ne želi nikoga pljuvati jer nije vrijeme za to. Tvrdi da je on kao ministar učinio sve što je mogao.

Vesna Pusić (GLAS), bivša ministrica vanjskih poslova, smatra da presude koje su do sada izrečene predstavljaju epilog loše i pogrešne politike iz 90-ih. Smatram da ovim presudama nije osuđen hrvatski narod nego da su osuđeni nositelji te politike koji se nalaze u Haagu, ocijenila je Pusić. Čini mi se da od 90-ih znamo da je ta politika bila loša, da je bila pogrešna, i ovo je epilog, ustvrdila je. “Hrvatska je predočila, što se suradnje tiče, učinila sve što je mogla, a ja mogu govoriti za razdoblje kada je kolega Orsat Miljenić bio ministar pravosuđa i znam da je on vrlo usko surađivao sa haaškim tribunalom i da se sve što je traženo dostavljeno”, rekla je Pusić.

Odgovarajući na pitanje novinara kazala je da je se nije prozivalo zbog njezinih izjava prema BiH nego je se prozivalo zbog osude politike koja je danas dobila ovaj epilog u Haagu. Upitana što udruženi zločinački pothvat znači za Hrvatsku, ocijenila je da je jasno da je ta politika doživjela ovakvu osudu. Smatra da se, s obzirom na presude i iz međunarodne perspektive na kraju rada Haaškog suda, ne može tumačiti da je Srbija manje upletena u rat u BiH nego Hrvatska. “Ne vidim da je Srbija manje upletena, mislim da je Srbija prokazana međunarodno kao zemlja koja je započela ratove na Balkanu, odnosno, jugoistoku Europe i da to nije sporno, ali jedanput, kada se ti ratovi započnu, imaju i ovakve posljedice, zaključila je Pusić.

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak smatra da je ovo završni čin jedne drame koja se odvija na prostoru bivše Jugoslavije, koju je, po svemu sudeći, izazvala međunarodna zajednica kad nije spriječila Miloševićevo kretanje u agresiju, a ostalo je bio domino-efekt. “Bojim se da je ovakva presuda pokazuje neriješen rezultat ukupnog rada Haaškog suda, a generacijama koje su stasale nakon rata otvara, na žalost, temelj za budući sukob”, ocijenio je Beljak. “Izražavam žaljenje prema svim žrtvama, pogotovo onima koje su stradale pod hrvatskim grbom, neovisno o tome je li o riječ o bosanskim, srpskim, pa i hrvatskim žrtvama. Također, pitam jesu li pravi zločinci osuđeni ili su oni koji su radili ta nedjela u principu slobodni ljudi i mislim da istinu o tome nikada nećemo doznati”, rekao je.

“Cijela priča od 1991. godine pa do danas izrežirana negdje vani, mislim da smo mi, Hrvati, Srbi i Bošnjaci bili marionete interesa međunarodne politike i velikih sila. Na žalost, situacija je sada još gora nego 1990. godine. Pogledajte samo koliko je mržnje po internetu, koliko je slavlja s jedne strane, a ogorčenja s druge strane, koliko je licemjerja, ovisno o presudi, jedni slave, drugi tuguju. Sve skupa nema smisla. Sud je trebao imati zadatak da svi narodi prođu katarzu, da se označe krivci. Po ovom nitko nije kriv, odnosno, svi su krivci, što, naravno nije istina. S hrvatske strane, krivi su neki drugi. Mislim da je sve to skupa izrežirano i presude su čista režija”, zaključio je Beljak.