U Dvoboju Točke na tjedan gostovale su Ana Pezelj Miličević iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Mirjana Čagalj iz Hrvatske gospodarske komore.

HGK i Udruga poslodavaca lobiraju da se poveća kvota uvoza radnika, je li ova brojka od 29 tisuća dovoljna?

Čagalj: Brojka koju smo tražili je ta koja je i odobrena. Mi podržavamo odluku Vlade i ministra Pavića i vjerujemo da je Vlada razumijela potrebu za građevinskim radnicama. Pratimo investicije, ima ih dosta, primjerice Pelješki most i obnova fasada. Nadam se da i ova brojka neće biti dovoljna, da će biti toliko posla da ga neće imati tko obavljati. Od 2007. u graditeljstvu je izgubljeno 57 tisuća radnih mjesta, a danas ih je na Zavodu nezaposleno 12 do 13 tisuća, a kvota uvoza je 12 i mi smo na polovini toga broja koji je otišao negdje van.

Pezelj Miličević: Sindikati su se usuglasili s povećanjem kvote gdje je građevinaca odobreno duplo više nego što je bila prvotna kvota. Mi smo to dali uvjetno, puno toga treba urediti u sustavu građevine, poput dijela koji se odnosi na promjene vezane uz kontrolu primjene proširenog kolektivnog ugovora u građevini apsolutno nije odrađen. Ministar Pavić naprosto nije sazvao sastanak. Oba socijalna partera, Hrvatska udruga poslodavaca i Sindikat graditeljstva Hrvatske su bili suglasni u tome, a ministar ga proširuje. Netko bi trebao nadgledati primjenu kolektivnog ugovora. Plaće bi se trebale isplaćivati prema tarifnom prilogu, a s obzirom na podkapacitiranost inspekcije rada ne može biti u nizu malih firmi, nema tko kontrolirati i kontroliraju samo isplatu minimalne plaće, a to ne drži vodu.

Je li to jedan od razloga zašto Hrvati odlaze raditi van?

Čagalj: Jedan od osnovnih razloga su možda nedovoljno visoka primanja u graditeljstvo i nužno je da se poveća jer nisu adekvatna za rad na gradilištu. Iz svog iskustva znam taj rad vrijedi preko sedam tisuća kuna, ali u većini manjih tvrtki su plaće manje, a nedostatak radnika je bio uvjetovan i nedostatkom posla jer nije bilo investicija. Bilo je samo poslova vezanih za turizam. Paradoks je što strateško promišljanje odnosa turizma i graditeljstva nije dovoljno dobro u odnosu na državu. U turizmu se radi cijelu godinu i što je veći turizam vama je na obali manja sezona graditeljstva. U Zakonu o gradnji imate mogućnost da svaki načelnik zabrani radove koliko mu traje turistička sezona. To strateški nije dobro. Pitanje je je li graditeljstvo strateška grana ili je to samo turizam koji je nabujao i koji ima svoju granicu.

Građevinci zarađuju manje od 5 tisuća kuna, je li rješenje uvesti strance koji će raditi za tu plaću ili natjerati poslodavce da plaće povećaju?

Pezelj Miličević: Jedno je što je građevina prva osjetila krizu, a imate i istraživanje da ne iseljavaju samo mladi već i oni koji su imali posao. Ne mogu od plaće koju zarađuju pristojno živjeti. Nezaposlenost kao razlog odlaska je tek na trećem mjestu. Građevina je teška djelatnost. Plan rasterećenja gospodarstva je 1,2 mlrd i odnosi se na zaštitu na radu i mi cijelu godinu radimo na tome s Mininstarstvom gospodarstva.

Zašto poslodavci ne dignu plaće?

Čagalj: Ne bih se složila da će stranac doći za manje novca raditi u Hrvatsku. I bazen radnika iz BiH-a je otišao u srednju Europu. Ne bih previše raspravljala o tih 12 tisuća radnika, građevina je posao koji odrađujete projekt dvije tri godine i idete dalje. To nisu ljudi koji će se useliti i od kojih nas treba biti strah. Naši su radnici odlazili u Njemačku i ostajali su jer su tamo kompanije sigurnije. Kod nas ih je malo, najviše je malih poduzeća.

Iz kojih zemalja?

Čagalj: Prvesntsveno Bih; Ukrajina, Makedonija, Crna Gora, Srbija od svuda se za taj posao mogu naći dobri radnici. Imaju iskustvo i znaju raditi, ne treba biti straha, neće ostati vječno.

Pezelj Miličević: Jedno je pitanje naših 188.000 nezaposlenih od čega je mnogo dugotrajno nezaposlenih i moramo znati što ćemo s njima. Mi te ljude na Zavodu imamo. Kod većine poslodavaca će reći da su potrebni posebni uvjeti za ta radna mjesta, potpuno su neusklađeni horizontalni zakona. Građevina bi trebala tehnološki unaprijediti način, trebamo podići uvjete rada. Problem je što se ne zna čemu služe kvote. Poanta je koje su naše temeljne djelatnosti i tražimo da HZZ profunkcionira i osposobljava radnike za građevinu i turizam.

Mogu li stranci nadomjestiti domaću radnu snagu u turizmu?

Pezelj Miličević: Sve više hotela se žali da nema kvalitetne radnike ali kako ćete ga imati kad radi samo 6 mjeseci. Mi smo predložili promjene kod Instituta stalnog sezonca. U Zakonu u radu imate definirano kao Ugovor o radu na određeno vrijeme za stalnog sezonca, a to je već po samom nazivu kontrasuprotno. Ako je netko stalni sezonac onda je to kontinuirano, s tim da mu pola godine plaću isplaćuje poslodavac, a pola godine preuzima država. S druge strane nema razloga da ako čovjek kada mu država isplaćuje naknadu nađe posao da ga i radi, ali ne na crno već da se uplaćuje u proračun, a da ne izgubi status. Moramo naći način kako ćemo zaštiti ljude i da imaju od čega živjeti.

Jesu li kvote konačno rješenje za hrvatsko tržišne rada?

Čagalj: Nisu nikakvo rješenje. Imate građevinsku kompaniju koja treba radnike i mora gledati je li po kvoti smije ove godine još nekoga uvesti. Pričati o kvotama je bespredmetno, kvote su zakonska regulativa i zahvalni smo za razumijevanje za ovu brojku graditeljskog sektora jer se nadamo da će se tvrtke tako očuvati. Treba uvesti sistem da se ukoliko se građevinskoj kompaniji ne javi nitko za Zavoda na prvi i drugi poziv da ima pravo uvesti radnika izvana. Apsurd je da možete osnovati nogometni tim i uvesti 30 stranaca a ne možete uvesti građevinske radnike ako su ispunjene kvote. Radnici sa Zavoda, slažem se da je dio trajno nezapošljiv al je veći problem što dio njih radi na crno i treba naći način kako njih regulirati. Mi imamo samo 180.000 ljudi koji su registrirani na Zavodu ali nisu nezaposleni.

Pezelj Miličević: Kada je riječ o kvoti imaju ih u druge zemlje, ona služi za treće zemlje. Po našim saznanjima Vlada pregovara s Vladama BiH i Ukrajine, riječ je sličnom sporazumu kakav smo nekad imali s Njemačkom. Ono na čemu inzistiramo je da Zavod vrši svoju funkciju, poslodavac može zaposliti koga hoće ali ako želi zaposliti stranca mora tražiti od Zavoda da mu potvrdi da nije našao ono što traži. Ako otvorite granice samo tako plaće neće nikada rasti ako možete zaposliti jeftiniju radnu snagu.

Strukovno obrazovanje – gdje zapinje?

Pezelj Miličević: Mladi koji završavaju te škole ne vide perspektivu, dovoljno je da pogledaju svoje roditelje koji su izgubili posao u tim djelatnostima. No, postoje svijetli primjeri poput Poljoprivredne škole u Slavonskom Brodu koja je u tri godine napravila fantastičan posao sredstvima iz EU fondova. Već dugo godina slušamo Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru i nije u 4 godine krenuo s implementacijom, a trebao je omogućiti vertikalno napredovanje. Žele skinuti na nižu razine stručne studije što je nepotrebno jer je moguće da na istoj razini postoje i sveučilišni i stručni studiji i na tome treba inzistirati.

Može li ako prođe stav Borasa dodatno spustiti interes za strukovna zanimanja?

Pezelj Miličević: Ministar Pavić i njegov prethodnik su se izjasnili, podržali su Rektorski zbor, mi smo dali potporu prijedlogu u skladu s mišljenjem Ustavnog suda. Ono što je Ministrarstvo obrazovanja dalo mi podržavamo, međutim ministri Pavić i Čorić su podržali Rektorski zbor i sada je cijeli zakon na usuglašavanju među Ministarstvima, a mi se nadamo da će prevladati razum i da će se shvatiti svrha jer on omogućava prepoznavanje onog što ste završili na širem tržištu.

Usklađivanje obrazovanja s tržištem rada. Primjećujete li da nedostaje majstora i ima li interesa mladih?

Čagalj: Drago mi je što ste se prebacili na ovu temu koja digoročno riješava problem. Mi zagovaramo u HGK-u dualno obrazovanje po austrijskom modelu. Ministrica to podržava i kroz Komoru će se početi provoditi pilot projekt dualnog obrazovanja, gdje će učenici biti osposobljeni za nešto što je potrebno, a ne za nešto imaginarno, teoretski što se uči u školama. Svako bi htio u gimnaziju, djeca ne žele biti armirači, tesari.. Zavod za zapošljavanje treba kroz aktivnosti ta zanimanja napraviti zanimljivim kako bi djeca upisala ta zanimanja. Sigurno ima načina.

Ukidaju se razredi majstorskih zanimanja

Pezelj Miličević: Pitanje je kamo Hrvatska ide, ako se baziramo na uvozu hoćemo li zatvarati škole, koji je to smjer.

Čagalj: Ako uvezemo radnike i građevinske kompanije opstanu onda će učenici uz dualnog obrazovanja imati s kim učiti.

Pezelj Miličević: Kod dualnog obrazovanja djeca rade u firmi. Ne može biti grupa poslodavaca uključena i onda nakon dvije godine reći da više ne bi to radili. Trebate jamčiti stabilnost i trajnost.

Čagalj: Jedanput moramo pokušati pa vidjeti, ako drugi mogu zašto mi ne bi mogli.

Pezelj Miličević: Ja imam dvoje djece i ne bi mi bilo drago da budu uključeni u eksperiment.

Čagalj: Ali ako vam djeca nakon tog eksperimenta nakon dvije godine izađu kao gotovi mjastori to nije loš eksperiment.