Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić bio je gost Novog dana. Komentirao je dužinu pravosudnih postupaka, Milanovićevo svjedočenje u aferi Dnevnice, kao i slučaj ispitivanja na Županijskom sudu u Zagrebu u kojem su Bandić i Pripuz izašli na stražnji izlaz.
Izabrani predsjednik Republike Zoran Milanović pozvan je kao svjedok u aferi Dnevnice. Ima li Milanović poseban tretman?
“Ima poseban tretman u smislu sigurnosti. Međutim, ne u smislu da bi išao na neke posebne ulaze i izlaze već će biti zaštićen u smislu da će ga fizički osiguravati osobe. Zakon ga potpuno isto tretira, osim u sigurnosnom smislu. Dogodilo se da je potrebno svjedočenje Milanovića s obzirom na to da je bio premijer u inkriminiranom razdoblju”, kazao je Turudić.
VEZANE VIJESTI
“Smiješno je da na naslovnicama osvane da će se predsjednik odazvati pozivu na sud, svi se moraju odazvati pozivu na svjedočenje”, dodaje.
Osvrnuo se i na dužinu sudskih postupaka.
“Slažem se s konstatacijom da postupci traju predugo. To je najveći problem hrvatskog pravosuđa, pogotovo u sferi kaznenog sudovanja. Ne bih ulazio u konkretan slučaj suđenja Tomislavu Sauchi i Sandri Zeljko. Koliko znam, tu je bilo nekoliko grafoloških vještačenja koja su odužila proces. Bilo kako bilo, slažem se s konstatacijom, moramo nešto napraviti da se ubrzaju postupci”.
Nakon suđenja Milanu Bandiću i Petru Pripuzu okrivljenici su izašli na stražnji izlaz. Predsjednik Županijskog suda o tome je zatražio objašnjenje Ministarstva pravosuđa.
#related-news_0
“Nisam dobio objašnjenje Ministarstva pravosuđa. Čuo sam u kuloarima da su tako odlučili nadređeni pravosudnim policajcima. Njima je bilo narađeno da okrivljenike zbog sigurnosti izvedu na poseban izlaz. Mislim da je ta odluka pravosudnih policajaca, odnosno njihovih šefova, bila loša. Ona je potkopala autoritet mene kao predsjednika suda. Ispalo je tako da su okrivljenici Pripuz i Bandić privilegirani, ali oni to uopće nisu tražili. Mislim da takvo postupanje nije fer. Naime predsjednik suda mora biti obaviješten. Ovako me se potpuno zaobišlo. Zašto? To treba njih pitati”, pojašnjava Turudić.
“Na stražnji ulaz suda ulaze ljudi koji su prepraćeni iz zatvora u Remetincu ili drugih zatvora”, dodaje.
Komentirao je i presude koje su za kaznu imale guljenje krumpira ili pak uvjetne kazne za obiteljsko nasilje.
“Mislim da je jedan od najvažnijih loših stvari koja je učinjena, unošenje u zakon u ovakvom obliku presuda na temelju priznanja, time zakon daje faraonske ovlasti državnom odvjetniku”, rekao je Turudić.
“Takve slučajeve koje ste naveli, guljenje krumpira i slične uvjetne kazne ne doprinose jačanje vjere u sudstvo, u pravosuđe. Javnost stječe dojam da se pogoduje moćnima i bogatima. Nije dobar osjećaj da postoji zločin bez kazne”, dodao je.
Kazao je kako se pravosudni sustav ne može suprostaviti stavu javnosti da pravosuđe pogoduje moćnima i bogatima. “Taj stav je javnost usvojila na iskustvima pojedinaca”, kaže Turudić.
Ubrzanje postupaka na sudovima
Turudić je istaknuo kako ovlasti predsjednika suda u ubrzanju postupka nisu velike. “Suci su nezavisni i rade na temelju pravnih znanja”, kazao je Turudić.
Ističe kako je ministar pravosuđa dostupan za razgovor gotovo uvijek i kako ima dobru komunikaciju s njim i predsjednikom Vrhovnog suda.
“Gledao sam neki dan predsjednika Vrhovnog suda, on je iznio čvrste argumente u pogledu smanjenja predmeta na sudovima. No, to uvjerenje javnosti da sudstvo nije pravo poništava sve dobre stvari u pravosuđu”, ističe Turudić.
Upitan kako se može pojasniti brzo povećanje broja slučajeva, Turudić je rekao: “Dogodi se izmjenom nekog zakona. Recimo Zakonom o stečaju na sudove je stiglo 100 tisuća novih slučajeva. Javnost je uvjerena da je korupcija sveprisutna, no broj optužnica pada”.
Osnivanje Visokog kaznenog suda
Gdje je zapelo s procesom osnivanja Visokog kaznenog suda?
“Dva su saborska zastupnika podnijeli Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti tog zakona. Najčudnija je stvar da je jedan od predlagatelja bio Orsat Miljenić, bivši ministar pravosuđa. Pet godina ništa o tome nije govorio i kad su završene pripreme, dva tjedna prije toga su podnijeli zahtjev za ocjenu ustavnosti. Usto, Orsat Miljenić je član Državnog sudbenog vijeća. On je glasao za članove Visokog kaznenog suda”, pojasnio je Turudić.
#related-news_0
“Treba znati da je sada Vrhovni sud spriječen obnašati svoju ustavom određenu ulogu. Ako smo mi zadovoljni da žalbeni postupak na Vrhovnom sudu traje pet godina i ako je netko zadovoljan s takvim stanjem onda nije potreban Visoki kazneni sud”, dodaje Turudić.
Na pitanje kada bi Ustavni sud trebao ocijeniti ustavnost tog zakona, Turudić je kazao: “Mislim da je prema ustavnom zakonu, Ustavni sud treba riješiti li započeti rješavanje u roku od godinu dana”.
Važnost Povjerenstva
O ulozi Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa kaže kako Povjerenstvo ne može izreći kaznu zatvora te kako ono nije sud, ali ima važnu ulogu.
“Nije bivši premijer Karamarko otišao zbog Povjerenstva već je dao ostavku, ali odluke Povjerenstva imaju veliki politički odjek. Zašto odluke suda nemaju jači odjek? Upravo zato što postupci traju predugo”, rekao je Turudić.
Komentirao je i slučaj požeškog župana Tomaševića koji je dobio uvjetnu zatvorsku kaznu za obiteljsko nasilje, a i dalje može obnašati dužnost župana.
“To mu zakon omogućuje. Uvjetna kazna je propisana kaznenim zakon. To nije stvar sudske odluke da on ostane župan, takav je zakon”, pojašanjava Turudić.
Komentirao je i slučaj policijske službenice koja je prijavila svog kolegu za spolno uznemiravanje u Vukovaru, a zbog čega se predsjednik Vrhovnog suda ispričao.
“Predsjednik Vrhovnog suda se ispričao zbog odluke suda u Vukovaru. Predsjednik suda se ispričao zbog toga što je odvjetnica kazala kako se neće žaliti na tu odluku, što je čudno. Zbog toga je predsjednik Vrhovnog suda uputio ispriku, čime je ta odluka de facto pravomoćna, ali nije pravomoćna. Državno odvjetništvo je po prijavi policijske službenice odbacilo kaznenu prijavu i reklo kako to nije kazneno djelo, već prekršaj. Pokrenuli su prekršajni postupak. Nakon toga, oštećenica je preuzela progon. Sutkinja se rukovodila tim stavom da to nije kazneno djelo, već prekršaj”, objasnio je Turudić.
“Ako se netko tu trebao ispričati prije predsjednika Vrhovnog suda, to je glavni državni odvjetnik. To je djelo počinjeno 2016., sada je 2020. i mi nemamo još pravomoćnu presudu. Meni je to veći problem od same presude. Da je odvjetnica podnijela žalbu, to bi otišlo na drugostupanjsko odlučivanje. Ne može se za isti događaj voditi i prekršajni i kazneni postupak”, dodaje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
