Gošća Novog dana u srijedu je bila komunikacijska stručnjakinja Aleksandra Kolarić. Najprije je upitana zašto nije komentirala kampanju zadnjih pet mjeseci, uoči izbora te je li Hrvatska trenutno u političkoj krizi.
Na šutnju sam se odlučila iz nekoliko razloga, jednostavno sam odlučila da ne sudjelujem i pritom sam odbila dvije izborne liste, kao i komunikacijske angažmane. Logično mi je bilo da ne komentiram. Nisam mnogo dobroga mogla reći o svojoj političkoj opciji, socijaldemokratima – pa sam odlučila da im ne pomažem ni da dobiju niti da izgube.
Tko vas je htio imati na listi?
Ni jedna od tih opcija nije ušla u Sabor. Radi se o Josipoviću i ORaH-u, koji je za mene previše lijevo da bi se angažirala. Političku budućnost vidim samo u socijaldemokraciji, drugo mi nije interesantno, niti mi se žuri, niti imam financijsku potrebu za saborskom plaćom.
VEZANE VIJESTI
U Hrvatskoj se nikad do sad nije nije desilo da imamo treću političku opciju, a tu imamo dosta pitanja o njima.
Činjenica je da nema jedinstvenih odgovora iz Mosta, i to im je već počelo stvarati probleme. Već u ponedjeljak je bilo jasno da u Mostu postoje bar dva strateška odabira. Prgomet želi ulazak u SDP-ovu vladu i navija za to, a druga je opcija manjinska vlada te postoji i sklonost ponavljanju izbora, dio ljudi u Mostu je itekako spreman za to. Most je sada u dosta teškoj situaciji, jer iako su životno iskusni, nemaju iskustva u političkom životu i političkim igrama, u čemu je Milanović maher. Ogromna količina kontradiktornih informacija je do sad dolazilo iz Mosta, i to im može naštetiti. Ako ne centraliziraju komunikaciju i nastupe jedinstveno, HDZ i SDP će ih vrlo brzo razbucati. Naime, moglo se vidjeti da iako postoji glasnogovornica, vi ako želite doći do Petrova, zovete jednu agenciju, a ako zovete Prgometa, trebate drugu agenciju. Neprestano se u medijima događa da “izvori bliski vrhu Mosta” komentiraju nešto. Most je izabran jer je drugačiji, jer da su sleezy (odvratni) kao drugi političari, ne bi ni bili politička opcija. I njima se sad letvica diže vrlo visoko, primjerice, Žarko Puhovski navodi da trebaju dati ostavke na lokalne funkcije, a to se ne bi postavljalo kao uvjet velikim strankama.
Moral i očekivanja
Ali oni su već sebi postavili moral kao politički cilj, koliko je to ostvarivo u oim političkim uvjetima?
Nije logično biti licemjeran, bezvezarija je i natezanje konca tražiti to od njih ono što se ne očekuje od drugih. Reforme će biti teško provesti i što god potpisali, SDP i HDZ će se boriti protiv njih. Ukoliko ne budu imali premijera, Most neće imati ni minimum šanse za reforme. Obojica, i Milanović i Karamarko, će ih podržati, jer papir sve podnosi – sve će potpisat, a neće ništa provesti. Mi smo sada taoci i Mosta, koji si dugoročno ili srednjoročno poušavaju osigurati političku poziciju, kao i Karamarko i Milanović, koji znaju da onaj koji ne formira vladu morat će podnijeti odgovornost. Karamarko smatra da mu opstanka nema pa žele ponuditi više, dok Milanović ne da svoju poziciju. To se vidi i po tome što je HDZ reterirao i došao do prijedloga stručne vlade, ali Milanović misli da mu opstanka ima pa na pregovore još izlazi okružen Pusićkom i Miletićem iz IDS-a, jača si bokove i nastupa kao unisoni blok, koji će lakše lomiti Most.
Most ne želi ni Milanovića niti Karamarka, to je postao njihov kredo. Planira i oformiti vladu nacionalnog jedinstva. Koliko je to nevjerojatno i neuvjerljivo? Je li to način da se izvuku od pitanja hoće li lijevo ili desno?
Oni imaju neprijatelje i s desna i s lijeva i proizvat će ih da su suodgovorni za neuspjeh. Most je upao u dominantan okvir koji nameću velike stranke, a on kaže da ako ne uđete u vladu, niste odgovorni. A ako uđete, onda ste uhljebi. Problem je što Most kaska za porukama. Velike reforme neće se moći provesti bez konsenzusa. Primjerice, ukidanje župnija zahtijeva izmjenu Ustava, odnosno dvotrećinsku većinu.
Ukoliko bi došlo do velike koalicije, nije li to isto dobro za Most?
Ako se ponove izbori, Mostu je bitno što će se u medijima ispričati – hoće li se pisati da je tu presudila njihova principijelnost i nemogućnost provođenja reformi pa traže povjerenje da postanu prva i najjača snaga u državi, ili će im se predbacivati neodgovornost, odnosno odgovornost za ponavljanje izbora. Ja mislim da ponavljanje izbora nije loša stvar.
S koje pozicije ulaze SDP i HDZ u pregovore s Mostom?
Njihove pozicije su jasne – MOST stalno govori da moraju pristati na reforme, a pristat će i jedni i drugi. Da im Most sad kaže da Milanović mora dolaziti na posao u 8 i raditi do 19 sati, bez pauze za ručak u Taču, oni će pristati, a na sve će pristati i Tomislav Karamarko. Obojica su nevjerodostoni i njihova riječ niti potpis ništa ne vrijedi. Mostu je to, na ljudskoj razini, jasno. HDZ trenutno nudi više. U Mostu nije problem s HDZ-om samo to što su njihovi načelnici i gradonačelnici dolazili na vlast nakon pobjeđivanja HDZ-a, već u tome što su različiti ciljevi Petrova i Prgometa. Prgometu je ključni cilj rušenje Karamarka. Što se lidera velikih stranaka tiče, odletjet će onaj koji ne formira vladu, vremenom možda i onaj drugi, jer obje su stranke s ovakvim vođama opasnost za demokraciju. Petrova zanima jačanje Mosta koji je njegova primarna opcija, koju on vvidi kao novu desnicu, različitu od ove, a koliko je to realno, to ćemo vidjeti.
Nije li pozitivan ishod za jednu od velikih stranaka da dozvoli formiranje vlade s ovom drugom opcijom te da se ponove izbori i da na vlast dođu za godinu dana?
To je dobro za stranku, ali ne i za Milanovića i Karamarka. Ovjde se odlučuje na razini preživljavanja njih dvojice. Ako bi izbori bili za godinu dana, stranka ima šansu dobiti čistu većinu, ako se reformira. Ovako su te dvije stranke totalitarne, a oligarhija oko vođa je poslušnička i samo kima glavom, ne razmišljajući o budućnosti stranke i idejama.
Sanaderova škola
Vidite li neka potencijalna nova lica u strankama? HDZ smatra da bi Plenković mogao zadovoljiti Most, ima li SDP drugog premijerskog kandidata?
SDP neće odustati od Zorana Milanovića, on neće odustati od toga. On će na određeni način misli da će vremenom pobijediti protivnike i pobjeđivati do kraja vremena. Nije ključna stvar novo lice, Zoran Milanović je to bio pa vidimo kako se to razvilo. Plenković nije nov, ali šuti, ima određenu političku mudrost i jasnu ambiciju. Prgomet nije oprostio što se dogodilo u HDZ-u i ima jaki politički interes da makne Karamarka, a budući da nema tamo puno kadrova, Plenković iskače. Bio je Kosoričnin i bezbolno je prešao na Karamarkovu stranu. To su sve političari ispod Sanaderove kabanice – Plenković, Milanović, Grabar-Kitarović, sve je to Sanaderova škola. Plenković je najbliža inkarnacija Sanadera, ne mislim tu na kriminalne radnje, nego po komunikaciji, nastupu, retorici… Milanović je razbarušena verzija Sanadera.
Ima li Hrvatska vremena za još jedne izbore?
Hrvatska ima vremena za sve što nosi promjene, izgubili smo zadnje četiri. Ima vremena i za to da novi izbori dođu za 6 mjeseci – to je malo, ako će nova vlada donijeti promjene
Koliko ovo stanje može potrajati?
Po Ustavu ovo može potrajati mjesec dana po svakom mandataru. Zanimljivo će biti vidjeti što će predsjednica napraviti, jer i njoj je u interesu da Karamarko ne bude premijer. U tom slučaju, njena uloga pada u sjenu. U svakom slučaju, ona stranka koja formira Vladu, može se reformirati i donijeti nova lica. U slučaju neformiranja vlade postoji niz pitanja na koja Milanović i krugovi oko njega moraju moraju odgovoriti – u što su ulupani novci, zašto nije napravljeno ništa, zašto se samo klimalo glavom, dok smo vidjeli kako su prošli Komadina, Bernardić i Rajko Ostojić, koji su mislili svojom glavom.
