Avdagić o proširenju EU: "Jedna zemlja brzo ide, prestigla je i Srbiju. No sve to neće biti tako skoro"

"Ovoga puta možemo osjetiti političku volju u izvršnoj vlasti EU-a, čak i u većini zemalja članica, čak i velikih, da je možda vrijeme da bi se nakon Hrvatske, koja se pridružila 1. srpnja 2013. godine, trebao pridružiti još netko", kazao je Andrej Plenković.

Naveo je da postoje dvije skupine zemalja kandidatkinja: Ukrajina i Moldavija u jednoj te zemlje jugoistočne Europe u drugoj skupini: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija. Istaknuo je da među njima prednjači Crna Gora.

"Ako uspiju biti tehnički spremne, mislim da bismo za neke mogli imati političku odluku prije 2030. godine", rekao je hrvatski premijer.

"Albanija je ubrzala, i to jako"

Od dvije iz prvospomenute skupine, Ukrajina je u ratu i ne kontrolira oko petinu svoga teritorija. Moldavija pak ima prorusku enklavu Pridnjestrovlje, a na parlamentarnim izborima u rujnu pobjedu nad proruskim strankama odnijela je proeuropska Stranka akcije i solidarnosti. No, Moldavija nije daleko odmakla na pregovaračkom putu u EU.

"Moldavija nema brzi tempo, a ima i određenih problema, među ostalima i s teritorijem, iako to nije toliko sporno jer takav problem ima i Cipar. No u kontekstu političkih odluka, ona nije na dovoljnoj razini puta u EU", kaže vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.

Na pitanje koja bi još zemlja iz one druge skupine, uz Crnu Goru koju je spomenuo Plenković, bila spremna za eventualno proširenje EU-a 2030. godine, Avdagić ističe Albaniju.

"Albanija je ubrzala, i to jako. Zapravo su stigli pa i prestigli Srbiju na putu prema članstvu. Prije pet-šest godina nitko ne bi očekivao da će biti u brzom vlaku na kolosijeku za EU. A Crna Gora je zasad sve dobro prošla. Vidjet ćemo kako bi njezin ulazak mogao izgledati u kontekstu neriješenih pitanja s Hrvatskom. Granica nije toliko problematična, a kao problem se nametnuo školski brod Jadran (jedrenjak iz vremena Kraljevine Jugoslavije, nap.a.) također i odšteta hrvatskim logorašima. To bi mogli biti eventualni problemi, ali oni nisu veliki i nerješivi", kaže.

Sad Bugarska blokira Sjevernu Makedoniju

"Sjeverna Makedonija ima određenih problema s Bugarskom koji se teško rješavaju. Nakon što je Skoplje prethodno riješilo svoje probleme s Grčkom (odustavši od svoga prvotnog imena, nap.a.) svi su mislili da je to - to, ali eto nije", dodaje Avdagić.

Taj problem također je identitetski. Naime, u Bugarskoj smatraju da je makedonski jezik zapravo inačica njihovog, a da su Makedonci - Bugari.

S obzirom na političku situaciju u obje zemlje, Srbija i Bosna i Hercegovina još su daleko od članstva. Avdagić drži da je EU trebao daleko više pomoći BiH i drugačije joj pristupiti.

"Prije svega zato jer visoki predstavnik u BiH dolazi iz članice EU-a (Njemačke) i svojevrsni europski protektorat ondje već postoji. Iako se po pitanju mira, stabilnosti i sigurnosti BiH svi osvrću prema SAD-u, najveći obim tog posla zapravo radi EU."

Spominje naš sugovornik i Tursku čiji su pristupni pregovori s EU zamrznuti.

"Na neki način, sama je odustala, a i poručeno joj je da odustane. Ali evo, turski ministar vanjskih poslova ovih dana govori da bi ponovno trebalo razmišljati o europskom putu."

"Ključni problem je pravo veta"

Avdagić smatra da su svi modeli pristupa jugoistočnoj Europi od strane EU i pojedinih njenih članica, a i kroz procese poput Brdo-Brijuni, bili nedovoljni.

"Zemlje jugoistočne Europe praktički čine trbuh Europe, okružene članicama Unije. Upravo bi one trebale učiniti više na njihovoj socijalizaciji s EU", dodao je.

Ključem proširenja, a i ključni problemom Avdagić drži pravo veta kakvo je, primjerice, Grčka koristila, a Bugarska koristi protiv Sjeverne Makedonije.

"To je ono zbog čega nema previše apetita za proširenjem i tu se traže neka rješenja. Jedno je da nove članice ne mogu konzumirati pravo veta, čime ih se stavlja u drugi red. Nije još definirano što i kako će se napraviti, jer proširenje Europske unije neće se dogoditi sutra i još uvijek ima vremena da se države članice i kandidatkinje dogovore između sebe", ističe naš sugovornik.

Je li nakon ulaska Hrvatske 'spuštena zavjesa'?

Nakon prijema Hrvatske u članstvo 2013. godine, briselski kuloarski narativ o proširenju Unije otprilike je glasio "a sad zadugo nitko".

"U međuvremenu se nastojalo ne obeshrabriti ikoga, a svaka zemlja je to tumačila na svoj način i govorila da mora odraditi svoje obveze bez obzira na Uniju. A vidimo da to ne ide tako jednostavno", napominje Avdagić.

Na primjeru prijema Bugarske i Rumunjske u EU 2007. godine pokazalo se, dodaje, da nije dobro ostaviti pregovarački proces nepotpunim.

"Kada neke probleme ostavljate za kasnije, onda se ti problemi više ne rješavaju dovoljno brzo. Ni način prijema nije bio isti za sve. Hrvatska nije mogla dobiti izuzeća kakva su neki drugi dobivali, recimo u primjeni europske pravne stečevine. Nije u tom procesu pristupanja sve najpravednije", ustvrdio je Avdagić.