Arhitekt Otto Barić gostovao je u Novom danu i komentirao obnovu, ali je najavio i svoj povratak u politiku.
Upitan je li realno da Hrvatska u iduća tri mjeseca može potrošiti 600 milijuna eura novca iz Fonda solidarnosti za proces obnove javnih zgrada, Barić je rekao da i samo pitanje pokazuje koliko je to nerealno.
“Ako u dvije ili tri godine nismo uspjeli povući više, teško da ćemo sad to. Mislim da je tu jedan čitav niz elemenata koji čine taj problem. Jedan je ta kompliciranost i sporost birokracije, koja ajde recimo da će se sada malo ubrzati. Druga je složenost toga postupka koji je vrlo kompliciran i sam sebe dovodi do točke da ne može dalje. Treće je operativa, koje realno nema. Ono što se radi radi se, ja sam u tom poslu i vidim da hrvatskih radnika gotovo više da i nema, ozbiljnih građevinskih firmi ograničeno i nekoliko i ti teško da se mogu prebaciti. Može se puno stvari početi, ali jako se malo završava”, rekao je Barić.
“Ja mislim da je u nadi spas. Vjerujem da postoje možda neke naznake da će se ipak možda još nešto produžiti, ali ovo je, što bi Nijemci rekli, Zweckoptimismus, optimizam samo iz razloga optimizma. Neću reći tri mjeseca prije kraja nećemo stići, vidjet ćemo, ali bojim se da smo tu propustili jako puno prilika”, rekao je Barić.
“Otišlo puno radne snage…”
Kad su hrvatske građevinske tvrtke u pitanju, Barić je rekao da se radi o kompleksnom problemu koji je povezan s dva elementa.
“Jedan je da je jako puno kvalitetne radne snage otišlo. Sigurno nam je 20 ili 30 tisuća kvalitetnih građevinara otišlo u Zapadnu Europu. Sukladno tome, firme su se povukle i ne rade posao koji bi možda mogli odraditi i to je spirala koja ide prema dolje. Samo najkvalitetniji opstaju i od velikih hrvatskih građevinara ostala su možda jedan ili dva”, rekao je Barić.
“Ne bih rekao da Vlada ne želi, ali u startu su postavljeni jako rigorozni uvjeti da bi se spriječila malverzacija. U statusu tih užasno krutih propisa se izgubilo vrijeme. Sad postoji stvarno dobra volja, ali na kraju je jako teško vjerovati Bačiću da se može realno iskoristiti sve”, rekao je Barić.
Kaže i da je država u izdavanju dozvola potpuno neefikasna. “Izdavanje dozvola u Hrvatskoj je ponovno postalo aktualno nakon nekoliko godina. Bio je jedan mali uzlet, ali sada su svi uredi potkapacitirani i ljudstvom i procedura je takva da traži određeni napor i traje predugo. Da dobijete dozvolu za banalni objekt od 800 kvadrata treba vam minimalno šest mjeseci. A ako se vratimo na zakon, zakon se može propisati, ali u konačnici mora postojati netko na strani države koji će to egzekutirati i tu padamo, u samoj egzekuciji ishođenja papira i na kraju u egzekuciji izgradnje”, rekao je Barić.
Govorio je i o svom povratku u politiku.
“To je jedan bipolarni poremećaj kod mene. Ja bih stalno volio nešto pozitivno napraviti, dati nešto. Imam sreću i da sam realno u poslu ostvaren, da mi ništa u životu ne fali i da jednostavno postoji želja da se nešto vrati i da se nešto pokrene”, rekao je Barić.
“Bio sam Bandićev kritičar…”
Na opasku našeg Tihomira Ladišića da je bio na listi Milana Bandića, Barić je rekao da mu je to jako puno ljudi uzelo za zlo.
“Dok je Milan Bandić bio živ, bio sam jedan od glasnijih kritičara njegova stila i upravljanja gradom. U trenutku kad je on umro, neposredno prije izbora, moja procjena je bila da su se stvari posložile i da bi idealna situacija bila da ekipa koja vodi grad i koja zna voditi grad, Jelena Pavičić Vukičević i ljudi oko nje, da se ta ekipa na neki način pročisti. Taj koruptivni dio bio je rak rana, naravno da je metastaziralo, ali mora se priznati, ako gledate dvije godine nakon izbora, grad zapravo funkcionira puno lošije nego što je funkcionirao. Sva otvorena pitanja koja je Bandić ostavio i dalje su otvorena, proračun je nikad veći, jednostavno, moj dojam je da bi ona ekipa, ali uz kvalitetnu kontrolu, to znači, ponovno se desila ista stvar, a to je da su gradonačeknik i Gradska skupština jedno tijelo i provodi ono što gradonačelnik misli, radi i želi raditi. Idealna situacija bi bila da je s jedne strane gradonačelnik i ekipa koja vodi grad, a Skupština da je korektivna i kontrolna”, rekao je Barić.
Objasnio je i zašto se u Skupštinu vraća kao nezavisni vijećnik.
“Ja nisam nikad ušao u stranku, međutim, bio sam vrlo visoko na listi i ostao sam nezavisan, ali sam bio član Kluba. Ta klupska stega u smislu da ne vidim da bih trebao glasati za nešto u što ne vjerujem, a netko mi u Klubu kaže da za to treba glasati, tu je bila moja osobna dilema. Mislim da kao nezavisni zastupnik ne mogu promijeniti stvari, ali mogu reći sve ono što me muči”, rekao je Barić.
“Nije tema srušiti vlast…”
U nekoliko je mjeseci dok je bio aktivan u Skupštini, kaže, upoznao nekoliko kvalitetnih ljudi.
“Primjerice, Dina Vasić, koja je kao nezavisna ušla na SDP-ovoj listi u Skupštinu. Gospođa zna o čemu govori i ona je osoba s kojom bih sigurno vrlo rado surađivao. I gospodin Petek… Moj dojam je da ima jedna kritična masa od troje, četvoro ili petoro ljudi, koji bi mogli, a da nisu stranački opterećeni, surađivati”, rekao je Barić.
“Tema nije srušiti vlast, nego dati alternativu i taj treći put koji bi možda bolje znao odgovoriti na te teške izazove koje Grad Zagreb ima”, rekao je.
Pitali smo ga i bi li surađivao s Damirom Vanđelićem.
“Ja vjerujem da će se u sljedeće dvije godine morati stvoriti jedna kritična masa ispravnih ljudi s vizijom. Ja bih to tako nazvao. Svaki put si mislim da se nikad više neću time baviti, ali bih ostao otvoren da u jednoj takvoj konstelaciji, ako se ikad gospodin Vanđelić odluči kandidirati za gradonačelnika Zagreba, ja ću mu odmah potpisati da mu budem što god hoće”, rekao je Barić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!