O aktualnom trenutku za Zapadni Balkan i Europu Ivana Dragičević je u Global Fokusu razgovarala s Nikolom Dimitrovim, bivšim potpredsjednikom vlade i ministrom vanjskih poslova Sjeverne Makedonije.

Vidjeli smo danas nakon ovih, ne zaključaka, ustvari summita zemalja Zapadnog Balkana sa zemljama članicama Europske unije dosta flambojantnu press konferenciju lidera Sjeverne Makedonije i Albanije, posebno raspoloženog Edija Ramu i Aleksandra Vučića. Kako vi gledate na današnji dan?

VEZANA VIJEST

Samit EU-Zapadni Balkan završen bez ikakvih rezultata

Svijet

23. lip 2022 0

Svijet

23. lip 2022 0

“Ja sam jedan od onih koji vjeruju da je suočavanje sa stvarnošću i istinom mnogo bolje od pretvaranja da stvari i nisu tako loše. Posebno su mi se svidjele riječi Edija Rame, to je vjerojatno bila jedna od najboljih press konferencija ikad održanih. Mislim da je zdravo za europsko javno mišljenje da se tako nešto čuje, da se te poruke poslušaju. Očito je da se nalazimo u geopolitičkom trenutku koji je izazvao francuskog predsjednika da se pokrene, da nešto pokuša učiniti. Daje se europska nada Ukrajini i Moldaviji, uvjetno i Gruziji. Postojao je osjećaj da nije u redu takvo nešto učiniti, a ne pokrenuti nešto i na Zapadnom Balkanu jer to samo pojačava već ionako ogromne frustracije ljudi u našoj regiji. Mislim da će se ovo nastaviti razvijati. Nisam danas loše volje, možda pomalo i sebično iz makedonske perspektive jer mislim da bi bilo puno gore za nas da smo samo prihvatili ono što su predložili Francuzi, a što nije zapravo europski put, već zapravo više bugarski put. To potkopava samu srž procesa, koja bi trebala biti o pravnim stečevinama, o vrijednostima drugog članka Lisabonskog sporazuma, a ne o popuštanju fundamentalno ne-europskim željama većeg susjeda, zemlje koja je članica i ima prednost. To nije Europa.”

I ne samo to, već i u ovom novom okviru za proširenje oko kojeg se mučilo i koji je negdje pronađen na početku hrvatskog predsjedanja Europskom unijom, isto tako stoji da se ovakva vrsta bilateralnog pitanja ne bi smjela iskorištavati u ove svrhe. Vi ste danas objavili jedan tekst u kojem pišete kako nema razlike između Putinovog narativa prema Ukrajini i bugarskog prema Sjevernoj Makedoniji. Što mislite pod tim?

“Nije lako uspoređivati na taj način i svjestan sam moralnog problema. Agresija na Ukrajinu koju je poveo Putin je brutalna i ubilačka. Ali narativ je apsolutno isti kao i onaj kakav ima službena politika Bugarske, a ponavlja ju i njihov predsjednik Radev. Makedonci su lažna nacija, Ukrajinci su lažna nacija. Moramo ‘deukrajinizirati’ Ukrajinu jer je to ruska zemlja, a Makedonija je bugarska zemlja. Makedonski jezik je dijalekt bugarskog, ukrajinski je dijalekt ruskog. Rusi su diskriminirani u Ukrajini, oni bi morali biti dio ustava. Bugari su diskriminirani u Makedoniji, morali bi biti dio ustava. I tako dalje, i tako dalje. To je ogroman problem, i da EU pokušava pronaći prostor za takav narativ je fundamentalno pogrešno. EU ne može popuštati jačem susjedu koji kreira ove probleme koji su toliko jasno protivni vrijednostima EU-a. Treći članak Lisabonskog sporazuma kaže da se vrednuju, štite i uživaju kulturalne različitosti cijelog kontinenta. I Makedonci su europska nacija, imamo pravo reći tko smo i koji jezik govorimo, mi to odlučujemo. Misliti da bi bilo ispravno miješati pravne stečevine i principe s takvim agendama čini proces u koji bismo ušli, da smo prihvatili francuski prijedlog, nemogućim. Krenuli bismo na put nikamo. Ne bismo mogli niti pokrenuti pregovore bez izmjene ustava kojim dodajemo Bugare u ustav. Da objasnim, imamo zemlju koja želi da 3.504 makedonska građana koji su se izjasnili kao etnički Bugari postanu dio našeg ustava, dok ta ista zemlja ne želi prihvatiti da smo mi većinom Makedonci koji pričaju makedonskim jezikom. To je toliko anti-europski i mislim da je čak zdravo jer će pokrenuti debatu. Ja bih htio postaviti neka od tih pitanja u političkoj zajednici u Europi, i rekao bih to ovako: širenje EU-a je autobus. Zemlje u regiji se bore tko će prići bliže vozaču autobusa, ali autobus se ne kreće, nema kotače.”

Govoreći o kotačima, zanimljiva je duga priča da se Europska unija mora reformirati unutar sebe da bi se nastavilo proširenje. Dogodila se konferencija o budućnosti Europe. Čuli smo zaključke od kojih je jedan vrlo važan – pitanje kvalificirane većine u Vijeći koje sada upravo oko pitanja Bugarske upravo izvlače. Međutim, lideri EU zemalja neće raspravljati niti o mogućim promjenama temeljnog ugovora EU. Vi ste sa skupinom kolega predložili šest rješenja za šest zemalja Zapadnog Balkana. Možete li sumirati te vaše zaključke?

“Prvo je proces, a drugo je politička volja kod zemalja članica. Moramo vratiti političku volju i ovo je trenutak. Mi imamo rat na našem kontinentu. Što sad da uradimo? Jedno je da pomažemo Ukrajini, drugo je da kažnjavamo sankcijama Moskvu, ali treće je da se konsolidiramo. To znači da shvatimo našu obranu ozbiljnije i da sredimo regiju koji je često nazivan „ranjivom točkom Europe.” Nijedan od paneuropskih planova – suverenitet, strateški suverenitet koji se zagovara upravo u Parizu – ne može zaobići regiju pošto smo mi geografski već unutra. MI smo okruženi zemljama članicama. To je pitanje kako da se vrati volja da je ovo zajednički uspjeh ili zajednička propast. Kako to uraditi? Prvo, mi mislimo da je odlučivanje u EU nefunkcionalno. I po pitanju sankcija i po pitanju proširenja. To neće ići lako, ali radujemo se što je Berlin pokrenuo tu debatu. Kancelar Scholz je opet i danas ponovio da, ako se hoćemo proširiti prema ovoj regiji, mi moramo promijeniti kako to odlučujemo. To je jedno. Drugo, Hrvatska je negdje osam godina pregovarala. Makedonija čeka već 17, mi smo kandidat veteran, profesionalni kandidat. To obećanje da ćemo jednog dana ući je tako daleko i tako nesigurno da nije motivacija niti liderima, niti administraciji, niti građanima. Moramo razbiti taj binaran proces u kojem ste ili sasvim unutra ili sasvim vani. Moramo kreirati motivacije da npr oni koji odrade (reforme), imat će veći pristup EU fondovima, bit će u Bruxellesu kad se debatiraju važne stvari na tom polju gdje su odradili dobar posao s reformama. Da je malo postepeniji proces, da nije crno-bijeli. To je ključno. Dalje, baš zbog geopolitičkog konteksta, predlažemo da, kao što tretiramo vladavinu prava i borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, da damo istu takvu važnost i na harmonizaciju vanjske politike zemalja koje su u procesu sa europskom vanjskom politikom. Da postoji pozitivna motivacija za to, barem da smo tamo dok se debatira, ali da postoje i negativne posljedice po one koji su vrlo daleko od harmonizacije vanjske politike. To također mislim da je važno i moramo o tome pričati. Mislim da je bolje da se vidi da ovo ne valja i ne funkcionira pa da zajedno pokušamo popraviti i da imamo funkcionalni proces, nego da sami sebi nastavimo lagati, praktički. Pošto ovo što smo mi imali kao ponudu, to bi nam samo kompliciralo život, možda bismo se mučili dvije godine ili više prilikom prikupljanja dvotrećinske većine, onda bismo se mučili dalje. To nije to. Europa mora napraviti proces koji daje moć onima koji rade na reformama. Progresivne snage moraju ojačati. Brend Europske unije u regiji je u slobodnom padu. To je vrlo veliki problem za one političke snage koje su proeuropski, proreformski orijentirane. To je problem. Po pitanju Makedonije, zbog ove politike, simbol EU nisu organizirano društvo, snažna demokracija, slobodni mediji, bolja ekonomija, nezavisno sudstvo, da su svi jednaki pred zakonom, nego je simbol kako udovoljiti susjedima, čak i tada kada oni imaju neke nemoguće zahtjeve. I znate što? Zato pada brend. Postotak onih koji misle da nam EU želi dobro pao je na nekih 9 posto, jedno istraživanje je pokazalo. Povjerenik Varhelyi, koji ima posao čuvara europskih vrijednosti, europske vizije i sna za našu regiju, što je proširenje, on danas na Twitteru piše u poruci upućenoj Bugarskoj, molim vas podržite ovaj prijedlog, mi smo sve vaše bilateralne zahtjeve ubacili u pregovarački okvir. To je nevjerojatno skandalozna poruka. A nova metodologija, koja je znamo bila francuska inicijativa, ima jednu rečenicu u dijelu gdje zagovara proces temeljen na zasluzi, koja kaže „svi će se suzdržavati od zlouporabe neriješenih bilateralnih pitanja u kontekstu pristupnog procesa.” Tko je promovirao tu metodologiju? Varhelyi. Tko je danas uputio poruku sasvim suprotnu toj metodologiji? Varhelyi. Zbog tog licemjerstva gdje se vrlo ogrješavamo o temeljne stupove i principe EU, zbog toga smo sad u ovom stanju u kojem jesmo. Kažem svi, jer sam i ja, kao Makedonac iz jugoistočne Europe ili Balkana, također Europljanin.”

Nadam se da će uskoro jezik, ili jezici, biti europski kao i svi drugi.