Goldstein: S ustašijadom jednostavno ne možete dalje od Brežica

Kad je riječ o Vladinom usvajanju tri definicije o antizemitizmu: "To je trebalo puno prije napraviti. Radna definicija o iskrivljavanju Holokausta donesena je već 2013., o antisemitizmu 2016., a antiromska 2020. godine. Prema tome, bilo je dovoljno vremena da se to stavi u saborsku proceduru. To je bilo na saborskom odboru prije tri godine, no u daljnju saborsku proceduru nije išlo. Sabor je to trebao donijeti. Politička poruka bi bila jasna, bilo bi je. Ovako u neke glavne medijske tokove to neće doći, pa tako ni do šire javnosti. Možda je to birokratska šlampavost. Čini mi se da je Vlada to odlučila donijeti sama da ne bi netko išao kroz tekst pa počeo postavljati pitanja.
Povjesničar je analizirao sadržaj ovih definicija: "Definicija o antisemitizmu za karakteristično hrvatske prilike je važna jer kaže da je antisemitizam osporavanje činjenice organiziranosti genocida nad Židovima koji su počinili nacistička Njemačka i njezini saveznici tijekom Drugog svjetskog rata. Mi smo danas na dnevnoj bazi svjedoci toga da se relativizira Holokaust. Jedna laž koja se vrlo često čuje iz desnih krugova je da je Pavelićeva žena bila Židovka. Ne znam čemu bi to bio argument. Vjerojatno da je Holokaust bio manje strašan jer eto neće Pavelić ubijati ženine srodnike. Međutim, to je laž. Ne možemo progoniti nekoga sudski, ali možemo ga prokazati kao lažova i kao antisemita. To je neka moralna i politička etiketa."

Desničari bježe od etikere antisemitizma

Na pitanje koliku takva etiketa ima težinu, Goldstein kaže: "Ne vidim načina da se to provodi kroz pravosudnu praksu, ali vidim načina da se nekome kaže da je antisemit i da to ima uporište u aktima koje je ova država prihvatila. Mnogi desničari bježe od te etikete antisemitizma. Mi smo rodoljubi, Hrvati, ustaška država nije bila fašistička, nije napravila genocid, mi nikad nismo mrzili Židove, mi smo samo spašavali Židove, ide se dotle da je i Pavelić spašavao - a tko je progonio i masovno ubijao i zajedno sa Nijemcima slao Židove u Auschwitz".

Povrat židovske imovine

Kad je riječ o povratu židovske imovine, Goldstein kaže: "Postoji zakon iz 1996. koji govori o povratu imovine oduzete u vrijeme komunizma i on se zaleđuje na 1945., a trebao se vratiti na 1941. godinu. Naime, stav je bio da su vlasti 1945. ionako svima oduzimale imovinu. Nije istina - imate mnogo slučajeva da imovina 1945. godine nije oduzeta onima koji su tijekom rata nelegalno priskrbili imovinu, a kada se ta imovina vraćala 90-ih pojedincima, samo se ustanovilo stanje iz 1945., a ne kako su ti ljudi dobili imovinu prethodnih godina. Da li su je stekli za vrijeme Drugog svjetskog rata pljačkom ili dobivanjem oduzete židovske imovine.

Židovska imovina je nestala jednim aktom vlade NDH u listopadu 1942. godine nizom pravno vještih artikuliranih postupaka. U međuvremenu, i prije i nakon toga se ona jednostavno upisivala na nove vlasnike koji su onda 90-ih godina tu imovinu mogli vratiti".

Relativizacija zločinačkog karaktera NDH