Istraživačica i profesorica: Najugroženiji su mladi, sve više ih se emocionalno povezuje s umjetnom inteligencijom

Naime, socijalni radnici, psiholozi i odgajatelji već se susreču sa slučajevima koji uključuju AI - bez treninga da ih prepoznaju. Sara Filipčić dolazi upravo iz socijalnog rada, prošla je kroz razvoj AI startupa, a danas surađuje s istraživačkim mrežama u Japanu, IEEE standardizacijskim tijelima i UN-om. Za N1 studio uživo javila se iz Kyota:

“Već tijekom fakulteta upoznala sam se s primjerima kada tehnologija negativno utječe na razvoj djece i mladih. Imala sam priliku raditi u Zavodu za socijalni rad, u odjelu za djecu i mlade s problemima u ponašanju, i tu sam počela uviđati koliko cyberbulling utječe negativno na mentalno zdravlje.

"Čovjek prema tehnologiji"

Živimo u vremenu kada socijalna i emocionalna inteligencija nisu više samo čovjek prema čovjeku, nego i čovjek prema tehnologiji. U jednom trenutku sam se odlučila preseliti u Japan, najuspješniju državu po pitanju integracije robotike u društvo, kako bih učila od stručnjaka i vidjela na primjerima kako zdrava integracija robota i umjetne inteligencije izgleda u društvu.

Tehnologija koju mi sada koristimo se ne može usporediti s televizorom, pametnim telefonom ili laptopom. AI je napravljen na način da se adaptira korisniku. Algoritmi se namještaju na način da se korisnik zadrži što dulje na platformi. Kad se radi o djeci i mladima, to je tada najopasnije – mi smo radili u slučajevima gdje su nam klinički psiholozi rekli da rade već na slučajevima gdje su djeca “zločesta” prema umjetnoj inteligenciji I to uče kao normalno ponašanje. AI nije napravljen na način da postavlja granice.

Kada imate dijete, tinejdžera koje razgovara sa sistemom koji validira svaku njegovu misao onda imate rizik da stvorite dijete koje se neće znati nositi sa situacijama u stvarnom svijetu. Nažalost, već smo vidjeli unatrag par godina suicide u SAD-u, koji polaze iz odnosa djece s AI, uključujući i dječaka koji se zaljubio u AI i na kraju počinio suicid misleći da će se na taj način s njom povezati, negdje u eteru.“

Pitanje humane robotike

Objašnjava i pitanje humane robotike u Japanu: “Svi sistemi AI koje koristimo preko mobitela ili računala – sada dobiva tijelo. Isti modeli se nalaze u robotici, imaju vizualni i senzorni efekt, može prepoznati emociju i pratiti puno toga što se događa u kućanstvu.

Kad smo provodili istraživanje i razgovarali s roditeljima u Japanu, bilo nam je važno razumjeti gdje je granica, ako imate takvog robota u kući. Je li vam ugodno da robot pomaže oko učenja ili može pomoći oko emocionalnog procesuiranja. Bila sam u šoku, jer je jako puno roditelja u Osaki bilo spremno da njihovo dijete o svojim emocijama razgovara s robotom umjesto sa samim roditeljem.”

Profesorica Gordana Berc pak naglašava da se, kad je o AI riječ, bitno baviti etičkim pitanjima pa daje primjer iz obrazovanja.

Etičko ponašanje studenata

"Nas AI tjera da reguliramo neka pitanja vezano za etičko ponašanje studenata. To je bezazlenije od dijela emocionalnog odnosa s AI, no ona je toliko prisutna I toliko moćna da i obrazovnom sustavu radi novu perspektivu za koju se moramo pripremiti. S jako velikim kritičkim osvrtom moramo gledati na to što nam student u pisanom radu nudi. I dalje imamo eseje, završne radove, diplomske radove, koji se pišu pomoću AI-ja", kaže.

"Pitanje je tko ga koristi s kolikim razumijevanjem, nije svaki tekst koji se dobije od umjetne inteligencije točan. Znamo to jer nekad koriste tekst, onda trebaju reference, I onda su te reference ponekad starije od samog profesora. To nam je pokazatelj da studenti nisu dovoljno kritički promislili o tome što su napisali i što su predali kao svoj rad koji bi mi trebali ocijeniti. Još se malo i tražimo, imamo proces formiranja pravila, kako ćemo pristupiti novoj stvarnosti", dodaje.