Brz tempo života, toksičnost s društvenih mreža, nedostižna očekivanja od naših života, a sve to uz svježe iskustvo potresa, pandemije... Mnogima znaju biti teško podnošljivi pa se javlja sve veća potreba za stručnjacima za mentalno zdravlje, a njih je sve – manje.
U 21. smo stoljeću, godina je 2023., i dok institucije i građani vrište od potrebe za stručnjacima za mentalno zdravlje, situacija u Hrvatskoj je daleko od zadovoljavajuće. Hoćemo li uz liječnike, veterinare, građevinare i ugostitelje morati početi “uvoziti” i psihoterapeute? Mogu li si hrvatski građani uopće priuštiti psihoterapeuta, koliko traje njihovo obrazovanje i mogu li oni biti zamjena za psihijatra ili psihologa za N1 su ispričali predsjednik Hrvatske komore psihoterapeuta i savjetodavni terapeut Vedran Korušić, psihologinja i edukantica kognitivno-bihevioralne terapije Anamaria Fadljević te Mateja Klemenčić Klicper, edukantica realitetne terapije.
Na početku je dobro objasniti razliku između psihijatra, psihologa i psihoterapeuta.
Psihijatar nakon završenog studija medicine na Medicinskom fakultetu, u trajanju od šest godina, specijalizira psihijatriju. On može propisivati lijekove, upućivati na određene dijagnostičke pretrage, što psiholog i psihoterapeut ne mogu. Naravno, može obavljati i psihoterapiju.
Psiholog je osoba koja je završila studij psihologije na Filozofskom fakultetu ili na Hrvatskim studijima, koji traje pet godina.
Nekada su se psihoterapijom bavili samo psihijatri i psiholozi. To se zadnjih godina promijenilo i omogućeno je i drugim strukama da se educiraju za psihoterapeute. Tako primjerice ekonomist, arhitekt ili novinar može postati psihoterapeut nakon što se educira. Edukacija iz psihoterapije kod većine psihoterapijskih pravaca se provodi kroz period od četiri do pet godina, po programu udruženja za tu vrstu psihoterapije, piše HJZJ.
Psihoterapija je neovisna interdisciplinarna znanost i zakonom regulirana profesija u Republici Hrvatskoj.
Hrvatska komora psihoterapeuta trenutno ima 400 članova, a trenutno je 45 stručnjaka koji mogu obavljati psihoterapijsku djelatnost s djecom i mladima. To su stručnjaci koji su završili priznate psihoterapijske škole isključivo za rad s djecom i mladima ili su tijekom svog profesionalnog usavršavanja stekli stručne kvalifikacije putem dodatnih edukacija za rad s djecom i mladima. Važno je napomenuti kako rad s djecom i mladima iziskuje drugačiju vrstu stručnog znanja i vještina kako bi primjena bila u skladu s fazama razvoja djeteta i adolescenata. Što se tiče dodatnih specijalizacija, postoje stručnjaci koji su se usavršavali u seksualnoj terapiji, terapiji parova, obiteljsko-sistemskoj psihoterapiji, itd., objašnjava za N1 predsjednik Hrvatske komore psihoterapeuta i savjetodavni terapeut Vedran Korušić.
“Tržište više nije divlje”
Korušić objašnjava da Hrvatska polako hvata korak s inicijativama EU-a, ali još uvijek nedovoljno i sporo.
“Otvorilo se nešto tema u javnom prostoru kada je riječ o mentalnom zdravlju što definitivno pomaže demistificiranju, destigmatiziranju i psihoedukaciji građana da potraže stručnu pomoć. Međutim, potrebe su velike, pogotovo nakon pandemije i potresa, ali usluge su i dalje nedostupne i nefleksibilne, pogotovo kada je riječ o najranijvijim društvenim skupinama i ruralnim područjima. Čak i ako postoji jasna strategija, u sustavu i dalje nedostaje stručnjaka iz područja psihoterapije u različitim sektorima te nedovoljne dostupnosti usluga”, rekao je.
On smatra da bi država trebala razmišljati i djelovati prema većoj dobrobiti svojih građana, a podrška mentalnom zdravlju trebala bi biti dostupna i pristupačnija svima kroz uključivanje stručnjaka iz područja psihoterapije u različite sektore i dodatno osposobljavanje stručnjaka u prevenciji i ranoj intervenciji.
Korušić kaže: “Tržište više nije divlje. Zakon je dobar po tom pitanju jer je uveo zakonsku regulativu tko može obavljati djelatnost psihoterapije i dao Komori javne ovlasti da se brine za razvoj, stručnost i zakonitost. Komora je osnovana 2019. godine i puno toga smo napravili. Ipak je riječ o posve novoj profesiji u Republici Hrvatskoj i potrebno je iz temelja izgraditi identitet, jezik, obrazovanje i usavršavanja koji će koristiti stručnjaci iz područja psihoterapije”, kazao je predsjednik Komore psihoterapeuta.
Stručnjak navodi da je problem u tome što psihoterapija, osim one koju provode psihijatri i psiholozi, ostaje izvan zdravstvenog sustava prema trenutnom Zakonu o djelatnosti psihoterapije.
“Zbog stanja u zdravstvenom sustavu, manjka stručnjaka i dostupnosti usluge, građani često moraju potražiti pomoć privatno, ne samo za psihoterapiju, već i za ostale usluge. Ne bih rekao da psihoterapija postaje popularna, već da postaje važna jer postajemo svjesniji njezine bitnosti za pojedinca i društvo u cjelini. Nema održivog, pametnog i uključivog rasta stanovništva bez resursa u dobrobiti. Psihoterapija je učinkovita, pomaže smanjiti ukupnu potrebu za zdravstvenim uslugama i proizvodi dugoročna poboljšanja zdravlja s manje nuspojava od farmakoterapije. Mentalno zdravlje preduvjet je za produktivno gospodarstvo i uključivo društvo i nadilazi osobna i obiteljska pitanja”, kazao je.
“Najviše se priča o mentalnom zdravlju kad se dogodi nešto loše”
Razgovarali smo i s Matejom Klemenčić Klicper, autoricom knjige “Fitness i napolitanke” koja u sklopu edukacije radi sa ženama koje imaju poremećaj hranjenja, a upravo bi se u tom području htjela i specijalizirati.
Mateja smatra da struka nije dovoljno zaštićena te se moraju napraviti jasnije granice, kao i raditi na podizanju svijesti o mentalnom zdravlju.
“Bojim se da se javno zasad najviše govori o važnosti mentalnog zdravlja kad se dogodi nešto vrlo loše. Onda se priča o tome koji dan ili tjedan u medijima, a nakon toga se opet sve umiri i vrati na staro. S obzirom da javnost još uvijek ne razumije razliku između psihologa, psihoterapeuta i psihijatra i misle da je to sve jedno te isto, naziv savjetodavni terapeut, što ću ja biti kad završim edukaciju jer nisam završila psihologiju ili srodne struke, a obavljat ću istu psihoterapiju kao oni, je tu nepotreban i zbunjujući građanima”, rekla je Mateja Klemenčić Klicper.
Edukantica realitetne terapije također kaže: “Na društvenim mrežama se i dalje sve čini crno-bijelo. Društvene su mreže odradile jako dobar posao što se tiče skidanja stigme, tako da su mnogi osvijestili što je mentalno zdravlje i da ga treba njegovati, ali pričaju s ljudima u offline svijetu, čini mi se da su tu i stali. Na psihoterapiju i dalje ide šačica ljudi u usporedbi s brojkom koja bi imala koristi od nje. Želim da se proširi spoznaja da je traženje pomoći za mentalno zdravlje potpuno jednako kao traženje pomoći za fizičko zdravlje. Da kad zaboli duša ili kao što zaboli neki dio tijela, ili kad jednostavno ne znamo riješiti neke svoje životne probleme, odemo na psihoterapiju i savjetovanje, a ne da to potiskujemo, odgađamo, vjerujemo da nismo dovoljno loše za potražiti pomoć”, kazala je.
“Bolnice su preopterećene”
“Iz razgovora s kolegama dobivam informacije kako su psihičke smetnje i poremećaji u porastu od koronavirusa i potresa, a takva je situacija bila i u školi u kojoj sam radila. Bolnice su preopterećene, djeca koju šaljemo na obradu radi utvrđivanja psihofizčkog stanja, termin čekaju i po nekoliko mjeseci. Svaka škola bi trebala imati tim stručnjaka: pedagoga, psihologa, edukacijsko-rehabilitacijskog stručnjaka i socijalnog radnika. Ipak, čini mi se da se situcija malo poboljšava. Barem što se tiče zapošljavanja u školama”, rekla je psihologinja i edukantica Kognitivno-bihevioralnog smjera terapije Anamaria Fadljević.
Mlada psihologinja navodi kako smatra da su potresi i korona istaknuli koliko je važno razgovarati o mentalnom zdravlju jer se u medijima pričalo više pričalo o toj temi, podignula se svijest, ali i popularnost ove struke.
“Kad govorimo o učenicima, te generacije odrastaju i u digitalnom svijetu, informatički su pismene, informacije su lako dostupne. Nerijetko bi učenici bili vrlo dobro informirani o određenim temama iz psihologije prilikom mog držanja predavanja ili radionica. Svakako bih rekla da su spremniji na suradnju i razgovor, ali je jako važan način na koji im pristupimo”, kazala je Anamaria koja je otvorila prvu privatnu psihološku praksu u Bjelovarsko-Bilogorskoj županiji.
“Nažalost, ne postoji jedno mjesto na kojem ćete doći do svih potrebnih informacija. To je valjda test odmah na početku, imamo li snage za privatno poduzetništvo. Nacionalna klasifikacija nije u koraku s vremenom pa sam naišla na neke teškoće prilikom registracije djelatnosti. Ima tu dosta neusklađenosti”, zaključila je Fadljević.
Life coaching – popularni pokret ili opasnost s društvenih mreža?
Coaching je ogromna industrija, a prema nekim izvorima, riječ je o industriji koja je u 2022. uprihodila 4,56 milijardi dolara, navodi Korušić.
“Riječ je o posve nereguliranoj industriji u kojoj osobe, najčešće nakon nekoliko kratkih seminara, počinju raditi i otvarati ranjive teme s ljudima, bez ikakve zaštite i regulatorne strukture, etičkog kodeksa, supervizije. Problem je kada osobe koje nemaju psihoterapijsku ili bilo koju drugu formalnu edukaciju prelaze granice i ulaze u područje drugih profesija pa tako i mentalnog zdravlja, nudeći svoje savjete i tehnike kao stručne i provjerene metode, najčešće po principu ‘ja sam uspio, sigurno ćeš i ti'”, kazao je i dodao: “Može se dogoditi da osobe koje se obrate life coachu imaju skrivene emocionalne i psihološke probleme koji im smetaju u postizanju ciljeva što može uzrokovati daljnje probleme s mentalnim zdravljem ako im se ne pristupi stručno. Life coach bi mogao pokušati pomoći osobi da slijedi putem svojih metoda, ali razlog zašto ne spavaju ili ne vježbaju može biti to što npr. pate od tjeskobe ili depresije. Life coach nije kvalificiran za tretiranje ovih problema i životnih izazova koji iz toga proizlaze. Nažalost, mnogi precjenjuju svoje kompetencije i ulaze, svjesno ili nesvjesno, u “tretiranje” problema koji su vezani za mentalno zdravlje”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare