Psihijatar Robert Torre u Newsroomu je govorio o problemima s kojima se čovječanstvo suočava zbog krize izazvane koronavirusom.

On je kazao kako situacija u kojoj se nalazimo zbog pandemije koronavirusa utječe na nas više nego što mislimo.

“Naši običaji i navike kojima smo neutralizirali izazove – to je socijalnim distanciranjem ukinuto. Tamo gdje su bili običaji i navike stoje suhi javnozdravstvenoj naputci. To je kao da smo na cičoj zimi bez kaputa. Ovo ranjivim čini i osobe koje nisu do sada takve bile”, rekao je psihijatar Robert Torre.

Ostajemo bez emotivnosti

Rekao je kako misli da stvari nisu mogle biti drugačije.

“Mi smo kao provincijska zaostala kolonija EU-a. Što god mi mislili, važno je samo što kaže Bruxelles. Bolje bi bilo da je bilo moguće drugačije… No, ni EU se nije dobro snašla. Ljudi ne vide da ostajemo bez emotivnosti, navika, osjećaja tkivne pripadnosti jedni drugima – niti se rađamo, niti vjenčavamo, niti sahranjujemo, ne idemo na utakmice… To su bili obrambeni mehanizmi, ali i mehanizmi kroz koji se gradimo”, rekao je Torre.

Kao da živimo u induciranoj komi

Torre kaže kako ovo stanje u kojem se sada nalazimo nije primjer stvarnog života.

“Života nema, on se sveo na preživljavanje, induciranu komu i održavanje metabolizma. To je moguće na kratke staze, ali treba se prekonfigurirati i priznati da moramo ići na scenario da će ovo trajati od dvije do pet godina i da možemo izbalansirati mjere života tako da s njima možemo živjeti pet godina.

Stanovita će se relaksacija morati dogoditi, no nerealne su bile poruke koje je Vlada slala u prvom valu, kada je se covid samo nakašljavao, nije još ni pokazao zube. Mjere se moraju ciljati tako da koronu ugradimo u poredak ljudi, ne ljude u poredak korone, i da živimo pandemiji i koroni usprkos.

Mi smo za sada stali, čeka se. Ovo nije stanje koje će biti kratkoročno, no mi izazov moramo prihvatiti. Treba vidjeti jesu li mjere gore od bolesti. Cijena će se platiti, ona se plaća i ovako – no i jedna i druga su neizračunljive. Sada je pitanje dugoročne cijene”, rekao je Torre.

Kazao je kako se nadao da će Stožer biti prepakiran, jer se on bavio sigurnosnim pitanjima, a ne zdravstvenima, ali da je Davor Božinović je ostao na čelu.

Naglasio je kako krizu ovog tipa ne treba psihijatrizirati.

“Ona je ljudska kriza, ona se ne tiče u užem smislu osoba s ozbiljnijim psihijatrijskim abnormalnostima.

Nama će ljudi sada opet biti izručeni kao i onomad branitelji nakon rata, mi ćemo biti samo kolateralna žrtva jedne inkapacitiranosti. No psihijatri se bave bolestima nalik stanja i za to smo odgovorni. Ovakve tegobe ne možemo rješavati, a nas se želi upakirati u takozvanu medicinu mentalnog zdravlja, pa nas se tjera da dajemo neke isprazne savjete: da bi trebalo piti bezalkoholne sokove, da se treba opuštati… Da dajemo irelevantne apstraktno – humanističke savjete koji su prije dio bolesti nego rješenja”, rekao je Torre.

Poricanjem da ovo ne postoji ovo neće prestati postojati

Često se govori o zaštiti kvalitete života.

“Da, mi se onda često pravimo da se ništa nije desilo. Poricanjem da ovo ne postoji ovo neće prestati postojati. Ako se pravimo da je bolje – neće nam biti bolje, samo će kroz teror optimizma mentalnog zdravlja, tzv. kvalitete života koju ćemo kao očuvati usprkos očiglednoj socijalnoj i psihološkoj invalidnosti, samo posljedično razočarenje biti dublje.

Među ljudima se vidi jedna kumulativna depresija. Ovo traje već godinu i pol. Prvotne obrane površnog optimizma su zatajile, srušile su se. No važno je shvatiti da se nama ništa neće desiti ako mi kažemo da ćemo živjeti teške i siromašne godine. One su za ljude i čovječanstvo. No i one će proći. Ako se pravimo da one nisu tu, nećemo ih umanjiti. Hajdemo nasloviti problem pravim imenom, pristati na jednu nižu razinu života i vidjeti što se odatle može napraviti, a ne usvojiti falsifikate poput ideologija mentalnog zdravlja, pojmova kvalitete života…

Takvi koncepti će načiniti socijalne štete. Život ima svoju težinu, no možda jedna razina patnje nije nužna”, rekao je Torre.