Neuropsihijatar Ivan Urlić objasnio je za N1 što se sve događa ljudskoj psihi u godini poput ove u Hrvatskoj i čime se najbolje možemo braniti od posljedica.
Urlić se složio s konstatacijom da je 2020. godina u cijelosti jedno stanje produžene krize.
“Cijela godina je pod jednim velikim opterećenjem. Nemamo primjera u našem društvu da se takvo nešto događalo”, kazao je, govoreći o životnim iskustvima danas živućih generacija koje ipak ne pamte primjerice pandemiju španjolske gripe.
VEZANE VIJESTI
“Iz ove godine moramo zapamtiti da ne smijemo biti oholi, pa da mislimo da se sve može naći u samoposluzi, da ne moramo ništa raditi, da je život krajnje jednostavan. Život to apsolutno nije i to se vidi danas”, objasnio je jednu dimenziju psihičkih posljedica.
Rekao je da se itekako primijete sve češće psihičke smetnje među građanima:
“Broj ljudi koji se javljaju sa smetnjama iz depresivnog i tjeskobnog kruga, ne samo psihološkog, nego i fizičkog (kao posljedice stresa), sve je veći.”
Rješenje Urlić vidi na nekoliko razina:
“Mislim da se treba vratiti korak unazad i promisliti o ljudskoj egzistenciji. Mislim da bismo trebali promisliti da je naša egzistencija krhka, da je dovoljan jedan trenutak i da se cijela naša životna situacija promijeni. Ovdje nije slučaj samo pojedinca, nego je to slučaj cijele nacije i, zapravo, što se virusa tiče, cijelog svijeta. A ovo što je zateklo još i te jadne ljude u Banovini, pa to je zbilja strašno.”
Kako da se onda borimo s tim stresom?
“Trebamo biti solidarni, mi nismo sami. Moramo surađivati, suživljavati se s tim ljudima i ovo je prekrasno u ovoj tragediji da su se ljudi mobilizirali, da su putovali danju i noću da donesu tim ljudima koji su stradali nešto za jesti, nešto za pokriti se, jer su noći hladne, usred zime smo. To je nešto najljepše što imamo u sebi”, kazao je.
“Trebamo organizirati život ne samo u danima ove drame, nego i kasnije moramo pomagati onima kojima je najteže”, dodao je.
Osim emotivnog i psihičkog pomaganja sebi kroz snažno pomaganje drugima, dr. Urlić je objasnio i ulogu psihofarmaka:
VEZANE VIJESTI
“Moramo razumjeti da su lijekovi pomoć koja dolazi izvana, koja nam pomaže smanjiti intenzitet te tjeskobe. Ali moramo razumjeti da prava pomoć dolazi iznutra, da dolazi iz osnaživanja naših unutarnjih snaga. Znamo da naš mozak, organizam, imaju mehanizme za oduprijeti se uništavajućim navalama.”
Rekao je da stradalima u potresu sada treba psihosocijalna pomoć, ali da je ona odranije potrebna i svim onim radnicima u sustavu zdravstva koji se bore protiv covida-19. Reportera je na kraju zanimalo kako dr. Urlić objašnjava da ista društva koja u jednom trenutku djeluju negativno, u drugom, kad se dogodi tragedija, djeluju s toliko solidarnosti.
“Jeste li ikada vidjeli medalju sa samo jednom stranom? Mi imamo te dvije strane, jednu koja je agresivna, razorna, destruktivna. Imamo i drugu, koja je plemenita, empatična… Nastojimo što više proširiti u našoj kulturi da budemo suosjećajni prema drugima”, kazao je Urlić i pozvao na poruke pape Franje o tome da jednu prema drugima budemo korisni, ugodni:
“Ostanimo odgovorni, ali budimo plemeniti. Ne zaboravimo na to.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!