Rakić: "Nakon četiri tjedna jedino je izvjesno da je kraj sukoba neizvjestan"

Ove subote, 28. ožujka, prošla su četiri tjedna otkako je pokrenuta američko-izraelska operacija koja je, prema onome što je tada izgovarao i američki predsjednik Donald Trump, trebala potrajati najviše četiri tjedna. U jendom trenutku, na početku sukoba, čak je izjavio da ga "može okončati za dva-tri dana".

No nakon četiri tjedna sukobu se ne nazire kraj, a Iran je već na početku sukoba blokirao Hormuški tjesnac, prolaz između Perzijskog i Omanskog zaljeva kroz koji tankerima teče promet petine svjetske nafte, ukapljenog plina, ali i ogromnih udjela drugih globalno važnih industrijskih sirovina poput sumpora, helija ili uree koja je ključna za proizvodnju umjetnog gnojiva, a time i proizvodnju hrane. Umjesto brzog bacanja Irana na koljena, Bliski istok postao je poprište ratnih sukoba i ishodište naftne krize koja gura svijet u ogromnu energetsku i ekonomsku krizu.

"To je teren na koji se ne ulazi"

Što ako umjesto najavljivana četiri tjedna ovaj sukob potraje četiri mjeseca ili dulje, pitali smo vanjskopolitičku komentatoricu Mirjanu Rakić.

"Bilo bi dobro da se taj sukob riješi čim prije. Otuda i ideja da se u Pakistanu sastanu pomagači u pregovorima - Egipat, Turska i Saudijska Arabija i uspiju privoljeti Iran i SAD na izravne pregovore. Ali Iranci tvrde da im zasad ne pada na pamet pregovarati s ovakvom Amerikom i potezima koje ona vuče na terenu, dok Amerikanci stalno govore kako već imaju jako dobre kontakte s Irancima. Zasad je jedino izvjesno da je kraj ovog sukoba posve neizvjestan i da je eskalacija sukoba daleko više moguća od smirivanja situacije."

Rakić također kaže kako od samog početka američko-izraelske operacije nije bilo jasno što se njome želi postići.

"Izrael je desetljećima tražio srodno uho u Bijeloj kući koje će pristati na ono što su govorili - da SAD uđe u rat protiv Irana. Ali sve do dolaska Trumpa svi su to odbijali imajući na umu svoja iskustva iz Kuvajta, Iraka i Afganistana koja su govorila da je to teren na koji se ne ulazi, jer ako se jednom uđe iz njega teško izlazi."

Kako 'osloboditi' 450 kilograma obogaćenog urana?

Ciljevi operacije, dodaje Rakić, u protekla četiri tjedna mijenjali su se skoro svakoga dana.

"U početku je to bilo rušenje režima, iako se gađanjem iz zraka režim ne može srušiti. Onda je cilj bilo uništenje iranskih nuklearnih postrojenja za koje je Trump prethodno tvrdio da su još u lipnju prošle godine sravnjena sa zemljom. Očito je trebalo još nešto sravnjivati ili doći do onih 450 kilograma obogaćenog urana ukopanog u tunelima. A za to je nužno iskrcati kopnene snage. Pitanje je kako do tamo doći, a sa znanstvenom fantastikom graniči kako izvući tih 450 kilograma obogaćenog urana i transportirati ih. To je suluda priča. Treći cilj je bilo uništenje balističkih raketa dalekog dometa, no ispostavilo se da Iran ima samo rakete srednjeg i kratkog dometa."

"Trump nema plan B, ali ni čvrsti plan A"

Rakić smatra da Trump u toj vojnoj operaciji ne samo da nema 'plan B' nego nema ikakav čvrsti plan. A na pitanje kako je moguće da vodeća svjetska sila, u prvom redu vojna, s moćnom obavještajnom službom, uđe u operaciju bez jasnog ili dosljednog plana, Rakić odgovor vidi u ljudima kojima se američki predsjednik okružio.

"Kada je u svom prvom mandatu došao u Bijelu kuću, Trump je naslijedio veći broj ljudi i savjetnika iz prijašnjih administracija. Ti se ljudi nisu dali usmjeriti onako kako je on htio, pa poučen tim iskustvom u ovaj je mandat došao u Bijelu kuću s potpuno svojim sastavom ključnih ljudi. To su ljudi koji mu povlađuju. S Trumpom se ne zna što će se sve od jutra do mraka dogoditi i promijeniti, a ti ljudi mu samo kimaju", kazala je.