Ivana Šimić, nutricionistkinja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Newsroomu N1 televizije, komentirala je nutritivnu vrijednost obroka za djecu u školama.
Još 2020., usred korona krize, četiri zagrebačke sveučilišne profesorice pokrenule inicijativu “Pravo svakog djeteta na školski obrok”. Smatrale su da se država mora uhvatiti u koštac s često nevidljivim siromaštvom najranjivijih, djece. Nakon gotovo tri godine lobiranja, u hrvatskim onsovnim školama zaživjela je velika novost – besplatan obrok sve.
Odluku Vlade da svim osnovnoškolcima osigura besplatan obrok pozdravljaju svi, ali istovremeno brojni upozoravaju da bi kvaliteta tih obroka mogla ovisiti od mjesta do mjesta, ili još preciznije – od škole do škole.
Za besplatan obrok vlada daje 10 kuna po učeniku, a kakav će biti ovisit će o uvjetima koje imaju škole. No već prvog dana drugog polugodišta prvog dana besplatnih obroka za učenike osnovnih škola na vidjelo je izašla nejednakost u razvoju Hrvatske, ali i prostorni i organizacijski problemi u školama; nema prostora, osoblja ni kuhinja, a većina škola kao obrok ima tek pecivo i jogurt.
“Treba izbjegavati pohanu, prženu hranu”
Ivana Šimić iz Hrvatskog zavoda za javnog zdravstvo, koji slaže tjedne menije za škole, kaže kako je bilo primjera koji nisu bili usklađeni s prepurkama i smjernicama kao i onih koji su bili za svaku pohvalu.
“S ozirom na različite uvjete škola, to je bilo i očekivano”, kaže Šimić.
Dodaje da su preporuke za djecu u razvoju i nisu tako loše sastavljene. Kaže da postoje nacionalne smjernice u kojima sve lijepo piše. “U tim smjernicama su tradicionalni obiteljski obroci, uključujući variva, povrće koje, po našim istraživanjima svak peto dijete jede povrće svaki dan”, kaže Šimić i dodaje da se treba izbjegavati pohano, prženo.
“Obrok može biti od mesa, mahunarki, jaja i dobro je u obrok uključiti cjelovite žitarice radi vlakana, tjesteninu i krumpir”, kaže Šimić i dodaje da to nije neka posebna nauka i da to jedemo i mi svi doma svaki dan. Ističe kako pohano i prženo treba izbjegavati iako to djeca vole.
Neke škole ponudile su djeci pekarske proizvode koji su najnezdraviji. Šimić kaže kako su kroz suradnju sa školama nije problem toliko kuhani obrok kojeg nedostaje u mnogim školama, koliko je problem doručak u školama. “Taj doručak, često je sastavljen od pekarskih proizvoda, slatkih, slanih, masnih i visokoprocesuiranih proizvoda poput krafni, raznih lisnatih tijesta, a to nije preporučljivo”, kaže i dodaje da su oni takve proizvode stavili na tablicu kao one koje treba jako rijetko jesti. “Možda dva puta mjesečno”, kaže Šimić.
A što bi pekare mogli ponuditi iz tog asortimana za subvencioniranih 10 kuna s koliko vlada daje za školski obrok. “Sa 10 kuna se može manipulirati. Rekla bih da iako je možda nužna ta pekara, ona bi mogla ponuditi neke sendviče s povrćem, s namazima od mahuna. Imamo primjera jogurta sa zobenim žitaricama, suhim voćem, palenta s jogurtom i komad voća. Ne treba to biti specijalno”, kaže Šimić.
Prilika za proizvođače hrane
Dodaje da je ovo prilika za proizvođače zdrave hrane. Kaže kako na Mediteranu nema više mediteranske prehrane i da škole koje imaju najamnju opremljenost kuhinjama se nalaze u Dalmatinskim županijama. “Vjerujem da uz malo više truda i povezivanje lokalnih sudionika, lokalne namirnice koje najmanje putuju do krajnjeg potrošača su najbolje i najprihvatljivije. Treba se uložit trud i tu osnivači imaju veliku ulogu i ovo je dobra prilika da se ulaže u dječju prehranu.
Kaže kako će se HZJZ truditi educirati osoblje u školama kako bi obroci djeci bili što zdraviji i napomenula da u svakoj županiji postoji bar jedna škola koja je primjer dobre prakse. “Vjerujem da će edukacije biti bitne. Treba razbiti svijest koja postoji da je kuhanje obroka skuplje ili da djeca hranu koja im se nudi ne vole”, kaže Šimić i dodaje da se hrana može pripremiti na stotinu različitih načina i da u komunikaciji s roditeljima i djecom može se doći do optimalnog rješenja.
Na pitanje jesu li pahuljice kao brzi obrok dobre, Šimić kaže da šarene i čokoladne su na razini slatkiša. “Pune su šećera, umjetnih boja, aroma i raznih aditiva”, kaže Šimić i dodaje da su najbolje one najednostavnije poput zobenih sa suhim voćem, sjemenkama, medom.
Koliko je problem pretilosti prepoznat u školama, Šimić kaže da na teorijskoj jest, ali ne i na praktičnoj. “Djeca kroz kurikulum se upoznavaju sa zdravom prehranom, ali ako ih onda u školi na doručku dočeka krafna onda nismo puno napravili”, kaže Ivana Šimić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!