Sve je više stranih radnika u sindikatima. "Lako je gdje postoji podružnica. A što s agregatorima?"

Od onih izvan Europe, u Hrvatskoj je najviše stranih radnika iz Nepala, koji je općenito najviše - 19.207, zatim Filipina, Indije, Egipta, Uzbekistana i Bangladeša.

Najviše stranih radnika radi u turizmu i ugostiteljstvu - oko 35.500. No, odbiju li se sezonski radnici koji dominiraju u tom sektoru, najviše stranaca iz trećih zemalja radi u graditeljstvu, oko 28.300.

Velik broj stranih radnika rade kao dostavljači. Pritom se suočavaju s nizom problema o čemu su prošloga tjedna govorili dostavljači Wolta prosvjedujući zbog uvjeta rada koje su nazvali robovlasničkima.

"Prema našim procjenama, stranih radnika je oko 80 posto i oni rade preko agregatora, a mnogi domaći rade preko obrta. Problem je što je strancima pitanje posla vezano za ostanak u Hrvatskoj. Njima se teško žaliti na plaću ili dugo štrajkati jer u slučaju otkaza moraju hitno pronaći posao ili će biti deportirani", rekao je Nader Wahech, jedan od organizatora prošlotjednog prosvjeda dostavljača Wolta.

"Njihovo sindikalno organiziranje je neminovnost"

Bi li uvjeti rada stranih radnika bili bolji ako bi se uključili u sindikate, imaju li interesa za to i postoje li prepreke tomu te koliko je stranih radnika učlanjenih u ovdašnje sindikate, pitali smo neke domaće sindikaliste.

"Ne postoje ikakve zakonske prepreke za učlanjenje stranih radnika u sindikate. Procedura je jednaka kao i za učlanjenje bilo kojeg domaćeg radnika. Budući da stranih radnika ima najviše u sektoru graditeljstva, tamo ima i određenih pomaka. Čak postoji i jedna podružnica u okviru Sindikata graditeljstva Hrvatske (SGH) u kojoj su isključivo strani radnici. No generalno gledajući, njihov broj u sindikatu još uvijek nije velik", kaže Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), najveće domaće sindikalne središnjice.

Novosel kaže da stranih radnika ima i u metalnoj industriji i u sektoru trgovine gdje SSSH ima svoje podružnice, ali da se u pravilu učlanjuju u sindikat pojedinačno.

"Lakši im je pristup do sindikata u tvrtkama gdje već postoje sindikalne podružnice, nego ovima koji rade preko platformi poput Wolta, Bolta i sličnih. Prvenstveno im pomažemo da dođu do nekih socijalnih usluga koje su im bitne. Imamo u SSSH djelatnicu koja je svakodnevno u kontaktu upravo sa stranim radnicima. Sindikalno organiziranje stranih radnika nije više alternativa, nego neminovnost i u budućnosti možemo očekivati njihov veći broj nego što ih je sada", brifirao nas je Novosel.

Sami osnovali sindikalnu podružnicu

Predsjednica Sindikata graditeljstva Hrvatske Jasenka Vukšić nije nam htjela reći gdje su strani radnici osnovali podružnicu SGH zamolivši za razumijevanje jer je, kaže, riječ o privatnoj tvrtki.

"Kada se strani radnici zaposle u tvrtkama gdje postoje podružnice našeg sindikata, nastojimo ih informirati o njihovim pravima. To još uvijek ide teško zbog jezičnih i kulturoloških barijera. Trećina radnika u graditeljstvu su iz trećih zemalja i trudimo se informirati ih o svemu i pridobiti ih u članstvo", kaže.

Što se tiče sektora graditeljstva, Zagreb i sjeverozapadna Hrvatska puni su radnika iz trećih zemalja, a Slavonija i Dalmacija znatno manje.

"Uvjeti na tržištu rada takvi su da im sindikati nastoje pomoći kako bi se što lakše integrirali, ne samo na poslu nego i izvan posla. Pogotovo naš sindikat jer je najviše stranih radnika u graditeljstvu pa po tom pitanju radimo možda i malo više nego drugi sindikati", kazala je predsjednica SGH.

"Radne dozvole čekaju i po osam mjeseci"

Jedan od organizatora prošlotjednog prosvjeda dostavljača Wolta bio je Novi sindikat. Glavni tajnik tog sindikata Tomislav Kiš kaže kako interes stranih radnika za sindikat i sindikalizam postoji, iako mnogi njihovi problemi nisu klasično sindikalni, nego proizlaze iz njihovog statusa stranih radnika u Hrvatskoj.

"Prvo i najvažnije, zainteresirani su za rješavanje pitanja radnih dozvola koje se čekaju strahovito dugo da čak sumnjamo kako iza toga stoje nekakve nepopularne radnje. Primjerice, u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj radne dozvole za strance čekaju se i po osam, devet mjeseci, a trebalo bi najviše dva do tri mjeseca. Na tome onda profitiraju razni agregatori i organizatori smještaja koji im naplaćuju smještaj za cijelo to vrijeme uzimajući pologe i slično. Drugi veliki problem su uvjeti rada stranih radnika, ponajprije prekovremeni rad odnosno duljina radnog vremena", kaže.

No Kiš ističe kako je među stranim radnicima jača svijest o potrebi da budu dio sindikata i dodaje kako su na prosvjedu dostavljača Wolta strani radnici pokazali više sindikalne svijesti od domaćih radnika.

"Nema dana da nam se ne obrati neki strani radnik s raznim vrstama problema. Mogu reći da u ovom trenutku imamo više od 50, a manje od stotinu stranih radnika u našem članstvu. Evo jutros su se učlanila dvojica", kazao nam je glavni tajnik Novog sindikata.

"Meni to sliči na pariški Pigalle"

I Kiš ističe jezičnu barijeru kao jedan od većih problema. Jer kad radnik zna jezik kojim se govori u zemlji u kojoj radi, kaže, teže ga je prevariti i manipulirati njime.

"Vrlo malo ih dobro zna i engleski, mnogi nikako pa se manipulira njima i vara ih se na razne načine. Ma koliko to nekome suludo zvučalo, usudim se reći da su kao radnici zaštićeniji u svojim zemljama, nego što su to kod nas. S njima se u Hrvatskoj skoro nitko ne bavi. Policiji treba po osam, devet mjeseci da im izdaju radnu dozvolu. Zapitajte se od čega ti ljudi za to vrijeme žive. Po šest ih živi u sobi u koju jedva stane šest kreveta. To znači tri kreveta na kat pa nema mjesta ni za stol. A svakome od njih uzima se 250 eura, što je 1500 eura za jednu sobu. Za taj novac može se iznajmiti stan od 150 kvadrata s kuhinjom, wi-fijem i svim ostalim. Ti ljudi su došli ovdje kako bi zaradili i slali novac kući, a ne da traže da im od kuće šalju novac kako bi ovdje preživjeli dok ne dobiju radnu dozvolu", iznosi Kiš ponajveće probleme ovdašnjih stranih radnika.

Dodaje kako je lakše u tvrtkama koje imaju kolektivne ugovore, organizirane sindikate i sindikalne povjerenike.

"A gdje je sindikat kod nekog agregatora koji ima dva, tri kurira i koji s njima radi što hoće, šalje ih da rade i po 16 sati dnevno, a na kraju dana samo pobere utržak. Meni to sliči jedino na pariški Pigalle", ustvrdio je Kiš iz Novog sindikata aludirajući na četvrt poznatu po prostituciji.