Potpuni mrak i stalna opasnost dok rukama pretražuju dno rijeke, to bi u najkraćem bio posao ronilaca koji su uključeni u pretragu rijeke kraj koje je posljednji put viđen mladi Splićanin Matej Periš.

Mladi Splićanin doputovao je u glavni grad Srbije na doček Nove godine. S društvom je dan ranije izašao u noćni klub „Gotik“ u Beton hali na beogradskoj obali Save. Tu je i posljednji put viđen, u noći između 30. i 31. prosinca i od tada mu se gubi svaki trag.

Jedna od teorija je da je mladić te večeri upao u Savu i zbog toga riječna policija pretražuje Savu i Dunav u potrazi za nekim tragom koji bi razjasnio sudbinu mladića. Za njim tragaju i ronioci čiji je posao možda i najteži. Branislav Sadžaković je profesionalni ronilac i pripadnik Mreže za opasnost koja surađuje sa Sektorom za izvanredne situacije MUP-a Srbije. On iz prve ruke zna kako je to zaroniti u Savu ili Dunav.

“Već na dubini od metar, dva, ne može se više pričati o vidljivosti. Nema tu nikakve vidljivosti, potpuni mrak. Jedva se vidi kompjuter na ruci i to kada se ruka približi skroz do maske”, objašnjava Sadžaković za Novu.rs.

Kako on objašnjava, ronioac radi samo jednom rukom i njom pipa dno.

“Jedna ruka se drži ispružena ispred da bi se zaštila glava i maska, jer u mraku ne znate prema čemu idete i šta ide prema vama. Poseno u zimskim mjesecima, kao što je sada, ima dosta i balvana i granja, panjeva, buradi, raznog smeća i sve to predstavlja potencijalnu opasnost za ronioce. Postoje dva načina na koji se obavlja pretraga, ili u krug, kada je jedan ronilac u sredini a ostali oko njega pipaju, a drugi je kao lepeza, kada ljudi idu jedan do drugog”, objašnjava Sadžaković.

To je toliko opasan posao da su ronioci cijelo vrijeme vezani sajlom, kako bi ga kolege s kopna ili sa čamca mogli izvući na sigurno u slučaju potrebe.

“U ovo doba godine Sava je hladna, oko 5-6 stupnjeva. Mi koristimo takozvana ‘suha odijela’ da bi nam bilo toplije i kako bismo izdržali u vodi. Zbog hipotermije ne bismo mogli raditi. Pipanje po dnu rijeke je veliki fizički i psihički napor, i zbog toga se često radi u ekipama, dok jedni rone, drugi se odmaraju”, objašnjava Branislav Sadžaković.

Kao i svi koji sudjeluju u potrazi, i Branislav Sadžaković ima jednu želju.

“Najviše bih volio da se Matej javi odnekud, da je bio s nekom devojkom, u nekom provodu. On je bio gost Beograda, došao se lijepo provesti i dalje se nadam da će se sve sretno završiti”, naglašava Sadžaković za Novu.rs.