
U Hrvatskoj dosad nije bilo strožih antiturističkih mjera i inicijativa zbog negativnih popratnih manifestacija masovnog turizma poput gužvi, kršenja javnog reda i mira ili pucanja komunalne infrastrukture po šavovima pod teretom prekobrojnih gostiju.
Diljem Mediterana lokalne vlasti donose zabrane, a lokalno stanovništvo sve češće diže glas protiv pojava s naličja masovnog turizma. Kod nas takve bune još nisu uzele većeg maha. Slučajevi su sporadični poput ljetošnjeg kada su mještani otočića Ošljak u zadarskom arhipelagu potjerali izletničke brodice s turistima i održali prosvjed.
Masovni turizam sa svedostupnošću niskobudžetnih letova doveo je u stara, izvan ljeta uspavana i pusta središta obalnih gradova, kohorte mladih turista kojima odmor na toplom moru u prvom redu podrazumijeva razuzdan noćni život, opijanje i partijanje, a ne kupanje i sunčanje. Ne čudi stoga što se već ljetima stanari starih gradskih jezgri Splita, Zadra ili Dubrovnika žale na besane noći. Paket tog ljetnog noćnog raspašoja po gradskim kalama uključuje galamu, ispijanje alkohola, mokrenje po kantunima i spavanje po đardinima.
Ministar otkrio toplo pivo
Nakon još jedne prebrođene sezone dosjetila su se turistička općinstva, a potom i resorna ministarstva kako da stanu na kraj kasnonoćnim najezdama razularenih turista, mahom strane mlađarije.
Prodavat će im toplo pivo. Točnije, neće im prodavati hladno.
Pa reče ministar gospodarstva Ante Šušnjar nekidan na sjednici Vlade da će do kraja godine biti donesene izmjene Zakona o trgovini koje će zabraniti prodaju rashlađenog alkohola na pojedinim lokacijama u turističkim središtima. A gdje će i na koji način zabrana biti provođena, odlučivat će jedinice lokalne samouprave svaka za sebe.
Zemlja dnevnog turizma
Pretpostavimo da će nakon toga dio domaćeg stanovništva duž obale ljeti odahnuti i pošteno se naspavati (protiv sparine zasad nema zakona, ali ako treba...) jer Hrvatska je inače zemlja dnevnog turizma u kojoj, čim sa zvonika odzvoni deseta, jedanaesta ura svi osim opijene mladeži polako krenu na počinak nemajući više kud.
Bit će vjerojatno i lukavijih općinstava koje će u tome vidjeti svoju priliku pa ignorirati ponuđenu zakonsku mogućnost i proglasiti zone hladnog piva. Jer jedino je o pivu i riječ. Nitko u hladnjacima minimarketa, kioska, benzinskih postaja, tzv. liquor shopova i drugih do kasno u noć otvorenih prodajnih mjesta ne drži rashlađena bijela vina i žestoka pića. Pa će mularija sa sjevera možda već iste sezone, a najkasnije naredne, dok kažeš "tiktok" znati gdje se noću može (naj)jeftinije napiti. A u tom stanju svejedno im je jesu li na Stradunu, u Getu, na Kalelargi ili bogzna gdje. Samo da je dostupno, rashlađeno i da nije preskupo.
Zagrijavanje hladnim pićem
Ovaj problem koji već dugo muči stanare starih jezgri primorskih gradova ukazuje i na nekoliko dubljih problema.
Prvo, noćni život na Jadranu završava u terminu televizijskih večernjih vijesti. Ljetni su dani postali neizdrživo vrući, provode se u sobama pod klima-uređajima, pa kad se strojno rashlađeni mladi turisti uvečer razmile u vruću noć, hladno piće je prvo što žele. U kafićima i klubovima uglavnom je skupo ili preskupo, a ako tamo ipak idu, valja im prethodno što jeftinije se zagrijati nečim hladnim.
Uglavnom, dolazi nam sve više mladih gostiju koji traže noćnu zabavu, a slabo je nalaze pa im ne preostaje puno toga drugog nego kupiti piće za van i zaposjesti ulice.
Možda treba razmisliti da se osim produljenja turističke sezone s tri na barem šest mjeseci, radi i na produljenju turističkog dana do dublje u noć. Kažu on koji ljetuju drugdje po Mediteranu i šire da tamo noćni život počinje kad kod nas, uz rijetke izuzetke, već završava.
Zakon za selektivno tumačenje
S druge strane, pitanje je čemu to najavljeno donošenje zakona o hladnjacima bez hladnog piva koji će se selektivno tumačiti i provoditi od jednog do drugog grada i općine? Jer ako je zakon, onda treba vrijediti jednako i u Hvaru i u Pitomači.Ugostitelji bi mogli trljati ruke i smatrati to dobivenom bitkom jer su im hladnjaci s pivima i sokovima u kioscima i trgovinama odavno trn u peti. Izravna i nelojalna konkurencija.
S treće strane, tko je željan provoda i žedan alkohola s neminovnim posljedičnim mokrenjem i povraćanjem po živopisnim ulicama i spomeničkoj baštini, ništa ga neće spriječiti u tome makar pio toplo pivo. Tako da već u startu taj zakonski novitet sluti na promašaj.
A u zemlji koja toliko ovisi o tujrikizmu svakog bi turista, koliko god razuzdanog, valjalo držati kao kap piva na dlanu i izaći mu u susret drugačijom i boljom ponudom, ne uskraćivanjem.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare