U svom očitovanju što ga je prije nekoliko dana uputio glavnoj europskoj tužiteljici Lauri Kövesi, koja je Hrvatsku zbog slučaja Beroš-Petrač prijavila Europskoj komisiji, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić krenuo je u protunapad i optužio europsko tužiteljstvo za povredu vladavine prava u Hrvatskoj.
Osim što im je zamjerio postupanje u aferi Beroš-Petrač, Turudić je EPPO optužio za “provođenje kaznenih postupaka za radnje koje su počinjenje prije stupanja na snagu Uredbe o EPPO-u”. Ta Uredba stupila je na snagu 12. listopada 2017. godine. Turudić je u očitovanju zaključio da progonom ljudi koji su neko kazneno djelo napravili prije tog datuma, EPPO dovodi u pitanje vladavinu prava u RH.
Naveo je dva predmeta u kojima EPPO, prema njegovom mišljenju nije smio postupati.
Koji su to slučajevi?
I dok Turudić u očitovanju piše samo evidencijske brojeve spisa, N1 doznaje da se radi o slučaju istarskog maslinara I.K., te slučaju bivše ministrice Gabrijele Žalac.
Upravo zbog ovog drugog slučaja poruka iz Turudićevog očitovanja dobiva posebnu težinu. Ovdje se ne smije zaboraviti da za hrvatski USKOK u slučaju Žalac nije bilo sumnji u kazneno djelo. Bivša ministrica naknadno je uhićena po nalogu EPPO-a koji je u međuvremenu protiv nje podigao i optužnicu.
Ta optužnica trenutno se nalazi na Visokom kaznenom sudu koji odlučuje o žalbama Gabrijele Žalac i suoptuženih na odluku Županijskog suda u Zagrebu o zakonitosti dokaza, točnije poruka u kojima se spominje AP.
Opet sukob nadležnosti?
Hoće li se u ovoj fazi postupka možda moći isprovocirati sukob nadležnosti s obzirom da Turudić drži kako EPPO uopće nije smio procesuirati slučaj Žalac?
Naime, prema podacima iz te optužnice, Žalac je još u studenom 2016. inicirala prve sastanke vezane za nabavku softvera kojeg je, kako tvrdi EPPO, na kraju izdašno preplatila. Sama inkriminacija obuhvaća period od veljače 2017. do srpnja 2019. godine. Žalac je u tom intervalu, kako je rekonstruiralo europsko tužiteljstvo, odlučila kupiti softver od tvrtke svog prijatelja, a kada joj je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave natječaj poništila, krenula je opet. I ponovno je odabrala firmu svog prijatelja.
EPPO tvrdi da je cijena bila nerealno postavljena na 1,73 milijuna eura, tadašnjih 12.991.000 kuna, dok je realna cijena tog sustava bila otprilike 360.000 eura odnosno tadašnjih 2.700.000 kuna.
Je li za ovo nadležan EPPO?
Brojni pravni stručnjaci s kojima smo razgovarali tvrde da se krajnji datum uzima kao trenutak dovršetka kaznenog djela, pa stoga nemaju dvojbi da je EPPO ovdje ipak nadležan. Od tog krajnjeg datuma teče i zastara.
Drugi slučaj koji je Turudiću sporan, je onaj u kojem je istarski maslinar bio optužen da je između ožujka 2015. i studenog 2021. neosnovano pribavio bespovratna sredstva u velikim iznosima za poljoprivredne projekte, koji se sufinanciraju sredstvima Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Izvukao je gotovo 1,7 milijuna kuna odnosno oko 222 tisuće eura.
Utvrđeno je da je lažirao račune što ih je ispostavljao Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, dokumentaciju o financiranju, kao i potvrde da državi ne duguje porez.
Pravomoćno okončan postupak
Da u tom slučaju nitko, osim sada Turudića, ne problematizira nadležnost EPPO-a potvrđuje i činjenica da je ovaj maslinar u međuvremenu pravomoćno osuđen. EPPO je u u srpnju 2023. potvrdio da je proglašen krivim zbog kaznenih djela subvencijske prijevare i krivotvorenja isprave, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro. Dobio je i novčanu kaznu u iznosu od 26.512 eura.
Osim toga, maslinar je prije nagodbe podmirio štetu od gotovo 222 tisuće eura.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare