Zbogom tvrdoj kohabitaciji! Sada će biti mlohava

Četiri rečenice iz prvog citata izrekao je zimus, uoči predsjedničkih izbora, premijer Andrej Plenković govoreći o predsjedniku Zoranu Milanoviću. Tri rečenice iz drugog citata izgovorio je lani, uoči parlamentarnih izbora, predsjednik Zoran Milanović o premijeru Andreju Plenkoviću.

Obje rečenice zaslužuju mjesto u udžebniku domaće političke patologije, ako takav ikada bude napisan.

Gdje je 'beep' na njihovim izjavama?

Reći za nekoga da je "karcinom" ili "manijak" zvuči dostojanstveno jedino pred fajrunt u prigradskoj birtiji, trenutak prije polijetanja šaka u glave. Ova dvojica, inače zrelih, pametnih i školovanih muževa, izrekli su to "u glavu" pred kamerama i mikrofonima, za širu javnost.
I premda je prispodoba već ofucana, ambijent u kojemu je izrečena nije, pa vrijedi i dalje pitati se: ako djeca čuju dvojicu glavnih "tata" u državi kako pred svima jedan drugome govore riječi preko kojih nije pušten "beep", znači da je okej već sutra isto reći ocu, majci, prijateljima, učiteljici i teti blagajnici.

No, istu smo dvojicu javnih i javno zavađenih muževa ovih dana vidjeli na slikama i snimkama iz Jasenovca, s obilježavanja 80. obljetnice proboja logoraša iz ustaškoga koncentracijskog logora, rame uz rame, srdačne i prijateljski raspoložene. Nismo čuli što su jedan drugome govorili, ali po izrazima njihovih lica bilo je jasno da iz svojih bogatih vokabulara nisu potegnuli ni "šmrkavca" ni "plamenog jazavca".

Umjesto boks-meča - ljubavni film

"Kako sad odjednom to?" - vjerojatno će se zapitati zbunjeni, naivni pa i izigrani promatrač svih njihovih ranijih okršaja.

"Halo, što je ovo?" - vjerojatno će razočarano zagrmjeti i kibicer koji je njihove izlaske pred kamere uzbuđeno čekao kao što ljubitelj boksa čeka kasnonoćni meč uz punu zdjelu kokica.
A sada, umjesto boks-meča s bezbroj rundi do nokauta, emitira se ljubavni film. Koji, podsjetimo, nije nenajavljen.

Prvi vjesnici ljubavi iznikli su u rano proljeće, baš nakon druge inauguracije predsjednika Milanovića na kojoj se ni Plenković ni itko drugi iz Vlade nije pojavio jer je ovaj, jelte, "karcinom", "štetočina" i "kršitelj Ustava". No već dan kasnije šef diplomacije Gordan Grlić Radman poručio je: "Idemo dati šansu predsjedniku Milanoviću." Pa se već početkom ožujka doznalo da su razgovarali telefonski i dogovarali daljnje razgovore.

Ako je to - to, čemu sve ono prije?

Početkom travnja već je bilo jasno da će se dogoditi mirenje ili bar primirje na najvišoj državnoj razini. Doduše, pod pritiskom viših sila: novih geopolitičkih okolnosti i i neodrađenih državnih poslova zapuštenih zbog nesuradnje dvojice sukreatora. Primjerice, vijeća za obranu i za nacionalnu sigurnost posljednji puta su se sastala nekoliko mjeseci prije ruske invazije na Ukrajinu koja traje već više od tri godine. Njihov "štetočino-manijače" odnos blokirao je i imenovanja u diplomaciji pa Hrvatska već duže vrijeme zbog isteka mandata nema veleposlanike u Crnoj Gori, Litvi, Slovačkoj te u još nekim zemljama poput SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Italije, Vatikana, Indije...
Fanovi verbalnog rata predsjednika i premijera vjerojatno su već mjesecima očajni jer nema sitnih živopisnih podbadanja ni novih teških uvreda. Nema čak ni repriza starih. Dok su njima ožilavile kokice ispečene još zimus u vrijeme predsjedničkih izbora, stiglo je proljeće i odnos Njih Dvojice je zatoplio nakon pet ledenih proljeća i ljeta. U Jasenovcu, dok su hodali rame uz rame, bez Jandrokovića između, doimali su se kao stari drugari koji su upravo izgladili davne mladenačke nesporazume.

Naravno, nema čvrstih jamstava da je sada to - to, ali čini se da su obnovljeni zavjeti i zakrpane popucale veze.

A ako je zaista to - to, treba se zapitati: Čemu sve ono prije? Je li bilo potrebno?

Ako nije tvrda, može biti samo mlohava

Proteklih godina Njih Dvojica su domaćem kakofoničnom političkom zboru davala ton svojom svađom, polarizirali ga i kada za to nije bilo potrebe, a političku komunikaciju odveli natrag u ostrašćene devedesete, ali s pregršt novodobnih tiktoksičnih jezičnih igrarija. U svojoj boksačkoj komunikaciji, zaoštravajući retoriku zaogrnutu kićenim metaforama, stvorili su specifičan metajezik koji se prelijevao u Sabor i tamošnje zastupničke rasprave.
Sada, pak, otvaraju ustave kako bi se poplava povukla, a oni se vratili u okvire Ustava.

Mnogi analitičari već vide kraj tvrde kohabitacije predsjednika Vlade i predsjednika Republike. No iz partera gledano, nakon petogodišnjeg iskustva s Njima Dvojicom i svega što su izrekli jedan drugome, meka kohabtacija čini se nevjerojatnom. Ako taj ljubavni film bude imao hepiend, kohabitacija može biti samo mlohava.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok