Poremećaj spektra autizma definira se kao neurorazvojni poremećaj kojem se simptomi pojavljuju u ranom djetinjstvu. Taj poremećaj, s obzirom na to da se radi o spektru, ima visoko i niskofunkcionirajući autizam.
Aspergerov sindrom po nekim definicijama ne postoji kao odvojen sindrom već spada u visokofunkcionirajući dio u spektru autizma. Po drugim definicijama Aspergerov sindrom pripada skupini poremećaja iz spektra autizma. Ovaj nesrazmjer u definiranju utječe na prepoznavanje i tretiranje poremećaja.
Smatra se da Aspergerov sindrom ima oko 37 milijuna ljudi diljem svijeta, oko 0,5% kompletnog stanovništva. Češće se pojavljuje kod dječaka nego djevojčica, a kad se pojavi kod djevojčica uglavnom je u starijoj dobi. Kod dječaka se simptomi mogu primijetiti već oko treće godine, no najčešće se dijagnosticira između pete i devete godine.
Što je Aspergerov sindrom?
Bez obzira na to kako se klasificira, postoje karakteristike prema kojima je definiran. Osobe s Aspergerovim sindromom drugačije percipiraju svijet i ljude oko sebe smatraju drugačijima i zbunjujućima. Često je ta percepcija suprotna većinskom razmišljanju i ponašanju zbog čega je djeci s Aspergerovim sindromom potrebno mnogo vremena da se prilagode.
Drugačija ponašanja kod dječaka prvi je zabilježio Hans Asperger. Radilo se o nedostatku empatije, slaboj sposobnosti sklapanja prijateljstava, neobične razgovore, specifične pokrete te zaokupljenost određenim interesima. Njegovo učenje su nastavnici i roditelji počeli koristiti tek nakon 1990.-ih godina.
Simptomi Aspergerovog sindroma
Osobe s Aspergerovim sindromom imaju poteškoće u socijalnoj interakciji i neverbalnoj komunikaciji te često imaju restriktivne i ponavljajuće obrasce ponašanja. Simptomi ovog sindroma najčešće se pojavljuju do druge godine života te uglavnom ostaju kroz cijeli život. Sindrom se definira prema šest stavki.
1. Kvalitativni nedostatak u interakciji s ljudima
Pod kvalitativni nedostatak u interakciji s ljudima spadaju ponašanja poput neuspjeha u ostvarivanju prijateljstava s vršnjacima, a čak i komunikacije. Ovo se odnosi na djecu, ali i odrasle koji mogu imati poteškoća s prijateljstvima, ljubavnim i poslovnim odnosima. Tu su i zamjeni nedostaci u korištenju neverbalne komunikacije pa tako nije rijetko da nedostaje kontakt očima, ekspresija lica ili geste.
Nije neobično da osoba s Aspergerovim sindromom nema potrebu za dijeljenjem iskustava ili interesa s drugima. Također, zabilježen je i manjak socijalne uzajamnosti te manjak suosjećanja, empatije i razumijevanja za druge ljude, čak i ako se radi o roditeljima.
2. Ograničeni i ponavljajući uzorci ponašanja, interesa i aktivnosti
Stereotipni uzorci se mogu manifestirati na način da se osoba ili dijete s Aspergerovim sindromom pretjerano okupira jednim ili s više interesa. Primjer je neki predmet ili pojava pa je tako osoba abnormalno okupirana svemirom, znanošću ili nekim drugim stvarima. Djeca će se i trajno okupirati jednim dijelom predmeta ili cijelim predmetom.
Kao simptom Aspergerovog sindroma spada i ponavljanje rutine, točnije, nemogućnost izlaska iz rituala. Osoba s ovim sindromom slijepo mora pratiti isti put u školu, jednake korake kod pranja zubi, pisanja ili slično. Među stereotipnim ponavljanjem su i pokreti poput lupkanja prstom, pucketanja prstima ili pljeskanje koje se bez očitog razloga ponavlja.
Među ostalim znakovima su i:
- Klinički značajne teškoće u svakodnevnom funkcioniranju
- Nepostojanje zakašnjenja u razvoju jezičnih vještina
- Nepostojanje zaostajanja u kognitivnom razvoju vještina
- Simptomi se ne mogu pripisati nekom drugom poremećaju
Dijete s Aspergerovim sindromom se u komunikaciji može doimati egocentrično, loše se verbalno izražavati te je često više zaokupljeno vlastitim informacijama nego tuđim. Inteligencija kod ove djece je prosječna ili iznadprosječna, no fizički je istaknuta nespretnost.
Simptomi autizma vrlo su slični navedenome zbog čega i postoji polemika oko toga treba li ta dva poremećaja razdvajati ili je Asperbergov sindrom samo visokofunkcionirajući dio u spektru autizma.
Uzrok autizma i Aspergerovog sindroma
Nije poznato što utječe na nastanak autizma i Aspergerovog sindroma. Poznato je da nije uzrokovan emocionalnim zlostavljanjem djeteta ili lošim odgojem. Postoje istraživanja koja povezuju genetsku komponentu te je češća pojavnost kod onih obitelji koje imaju poremećaje mentalnog zdravlja.
Nema dokaza da neki lijekovi ili cjepivo uzrokuje autizam ili Aspergerov sindrom.
Tretiranje sindroma
Pravovremeno postavljanje dijagnoze od velikog je značaja za dijete i njegovu samostalnost. Terapija treba početi od malih nogu u vidu psihološke pomoći, educiranjem roditelja, učenjem socijalnih vještina, vježbama ponašanja, motoričkim vježbama. Moguća je i terapija medikamentima.
Izlječenje nije zabilježeno, no s obzirom na to da se radi o jednom od blažih poremećaja iz skupine autizma, osoba može postići samostalnost uz dozu neobičnosti u ostatku života.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
