U današnje doba, zbog pojačanih zahtjeva svijeta u kojem živimo, sve je više ljudi koji se osjećaju psihički loše. Izuzetno je važno brinuti o svom psihičkom zdravlju i pomoći si stručnim znanjima kako ne bismo, pokušavajući si pomoći sami, lutali i vrtjeli se u krug.

Psihološka pomoć može biti vrlo korisna ljudima koji pate od graničnog poremećaja ličnosti koji se može prepoznati po brojnim znakovima, a najčešće do njega dolazi zbog trauma iz djetinjstva. S ovim nas je stanjem pobliže upoznala Eva Jurković, psihologinja i stručna suradnica u Centru za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje Sirius.

Što je granični poremećaj ličnosti?

Granični poremećaj spada u poremećaje ličnosti, a označava određeni način na koji pojedinac razmišlja o sebi i svijetu oko sebe. Ovo stanje može utjecati na ponašanje i odnošenje prema drugima, kao i na iskrivljenu svijest o samome sebi koja za osobu predstavlja opterećenje. Psihologinja Jurković ističe kako se radi o dugotrajnom modelu unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanja u kulturi dotične osobe i dovodi do teškoća u socijalnom, radnom i drugim važnim područjima funkcioniranja.

Kako prepoznati granični poremećaj ličnosti?

Ovo stanje najbolje se može primijetiti po drugačijem ponašanju pojedinca. Psihologinja je otkrila glavne znakove graničnog poremećaja ličnosti:

– nestabilan osjećaj identiteta

– podjela svijeta na crno-bijelo, odnosno pojedinci vide osobe ili kao isključivo dobre ili potpuno zle

– često gledanje na odnose s roditeljima i bližnjima kao na neprijateljske odnose

– impulzivno ili autodestruktivno ponašanje

– nezdrav odnos s hranom ili poremećaji u prehrani

– rizično seksualno ponašanje

– konzumacija droga ili alkohola i/ili kockanje

– strah od napuštanja

– samoranjavanje ili suicidalno ponašanje

– kroničan osjećaj praznine

– osjećaj ljutnje koji je vrlo intenzivan i neprikladan za određenu situaciju

– drastične promjene raspoloženja

Kada se može pojaviti granični poremećaj ličnosti?

Ovaj poremećaj se može pojaviti u ranijoj dobi, već u adolescenciji, a stanje se s godinama može postepeno poboljšati. Javlja se u dva posto populacije, a češći je kod žena. Može biti praćen i često je praćen drugim poremećajima i stanjima, kao što je depresija.

Jednako tako, moguće su i povremene, kratke psihotične epizode.

Što uzrokuje pojavu graničnog poremećaja ličnosti?

Istraživanja su pokazala kako se kod ljudi koji pate od graničnog poremećaja može primijetiti drugačija kemijska aktivnost mozga, točnije niža aktivnost serotonina koji je zaslužan za reguliranje raspoloženja, hiperaktivan noradrenergički sustav koji je važan za reguliranje emocije straha i pojačanu pobuđenost te deficiti dopamina, hormona sreće. Jednim dijelom na pojavu graničnog poremećaja utječe genetska predispozicija, odnosno nasljeđivanje, no više su za njegovu pojavu zaslužni vanjski faktori, kao što su neki oblici trauma iz djetinjstva.

Istraživanje koje je provedeno na 358 pacijenata s dijagnosticiranim graničnim poremećajem je pokazalo kako je čak 91 posto njih zlostavljano, a 92 posto zanemarivano u djetinjstvu. Zlostavljanje može biti verbalno, seksualno, emocionalno ili tjelesno, a najčešće se kod ovih pacijenata događa u ranijoj dobi. Zlostavljanje dovodi do osjećaja nesigurnosti te ambivalentnog odnosa prema roditeljima i svijetu.

Osobe s graničnim poremećajem ličnosti često dolaze iz obitelji koje imaju takozvani “sindrom invalidiziranja”, odnosno, kako kaže Jurković, do tog sindroma dolazi kada se od djeteta očekuje da uvijek bude veselo, a ako to nije, onda se to smatra njegovom greškom.

“Pažnja roditelja je uvjetovana – dijete dobiva pažnju od roditelja jedino kada je ekstremno tužno ili uzrujano. Kad roditelji ne obraćaju pažnju (ili ne dozvoljavaju) ‘male žalosti’, dijete ne stječe emocionalne vještine umirivanja te odrasta u osobu s ekstremnim i nekontroliranim emocionalnim turbulencijama”, objašnjava psihologinja.

Kada treba potražiti stručnu pomoć?

Ako primijetite da vi ili netko vama blizak ima neke od simptoma koji su navedeni, a koji bitno utječu na svakodnevno normalno funkcioniranje te narušavaju odnose, iznimno je korisno potražiti pomoć psihologa ili psihijatra. Jednako tako, stručnu pomoć korisno je potražiti bilo kojoj osobi koja osjeća teškoću u socijalnom, radnom ili partnerskom funkcioniranju.

Poremećaj se dijagnosticira određenim psihološkim testovima, ali i razgovorom sa psihologom ili psihijatrom.

Možemo li si sami pomoći kod graničnog poremećaja ličnosti?

“Kada si sami pokušavamo pomoći oko psiholoških nemira, često se vrtimo u krug, ne znamo odakle bismo počeli te polako gubimo nadu. Na našim prostorima, nažalost, još se uvijek na odlazak psihologu gleda kao na nešto negativno, kao na znak slabosti, dok je u zapadnim zemljama odlazak psihologu mudar čin koji doprinosi našoj efikasnosti. Psiholog je stručna osoba koja nam može pomoći da sagledamo svoje probleme iz jedne nove perspektive, stoga brže dolazimo do psihološke stabilnosti”, rekla je Jurković.

Može li se granični poremećaj ličnosti izliječiti?

Pojedinci s graničnim poremećajem ličnosti trebali bi odlaziti redovito na psihoterapiju kako bi se mogli lakše nositi s teškoćama kroz koje prolaze. Terapija može trajati i do nekoliko godina jer obuhvaća dugoročne pristupe koji su orijentirani na dublje promjene osobnosti.

Zaključak

Granični poremećaj ličnosti se javlja u dva posto populacije, a može se prepoznati po raznim neobičnim ponašanjima i reakcijama pojedinca koje su često impulzivne i autodestruktivne. Najčešće se javlja već u adolescenciji, a važno je potražiti stručnu pomoć na vrijeme kako bi se pojedincima olakšala svakodnevica. Postoje različite vrste psiholoških tretmana, pri čemu terapija može trajati i do nekoliko godina. Terapija značajno pomaže osobama koje pate od ovog stanja da se lakše nose sa zahtjevima okoline.