Zimzelena parazitna biljka, grm imela poznata je iz narodnih predaja kao ljekovita, ali i kao biljka koja uništava drveće na kojem se nastanjuje. Najpoznatija nam je možda iz božićnih filmova u kojima se parovi trebaju poljubiti ispod njenog grma kako bi imali sreće u zajedničkom životu. Štoviše, imela se u narodnoj predaji koristila kao biljka koja rastjeruje zlo. Ova, a i mnoge druge narodne predaje pokazuju kako je ova biljka imala veliku ulogu u prirodnoj medicini.

Ljekovitost imele koristila se još u narodnoj medicini za liječenje bolova, zaustavljanje krvarenja ili za jačanje imuniteta. Ova zanimljiva biljka rasprostranila se na području središnje Europe i zapadne Azije. U nastavku saznajte više o ljekovitosti imele, simbolici imele te kako je prepoznati u prirodi.

Imela kao poluparazit

Zimzeleni grm imele može narasti do oko jednog metra te se najčešće nalazi na krošnjama bjelogoričnih stabala poput hrasta, topole, graba, breze i jabuka. Tamo se nastanjuje kao poluparazit tako da se za stablo drži svojim haustorijama/korijenjem kojima iz stabla domaćina crpi potrebne nutrijente i vodu. Naziva se poluparazitom jer, iako crpi energiju stabla, uspijeva proizvoditi svoju hranu uz pomoć fotosinteze. Iako možda na prvu izgleda kao lijep ukras zimi na ogoljelom drveću, zapravo uništava drvo koje nastanjuje. Smatra se kako zdrava stabla nisu u opasnosti ako ih nastani imela, no ako se radi o starijem stablu ili se imela nastani u vrijeme suše, velika je opasnost od propadanja cijelog stabla.

Prepoznaje se i po listovima koji su duguljasti, žuto-zelene boje i tvrdi, a narasti mogu od oko dva do osam centimetara. Imela dozrijeva u zimu, kada gotovo sve drugo spava, a cvjetovi se pojavljuju od kraja zime. Maleni su, žute boje te se skrivaju među listovima. Plod imele su okrugle, bijele bobice koje su vrlo ljepljive te sadrže do tri sjemenke. Ta ljepljivost im omogućava da se lakše drže za koru stabla i proklijaju.

Također, sok iz bobica imele je otrovan.

Postoji oko sto vrsta imele, a na našem području je zastupljena jedino bijela imela. Rasprostranjuju ih ptice.

Ljekovitost imele i kako je koristiti

Ovaj poluparazit se, iako ima otrova u bobicama, od davnina koristi u ljekovite svrhe. Za to se mogu koristiti cvjetovi i listovi imele. Neki podaci pokazuju da su najviše ljekovite one koje su nastanjivale hrast i topolu jer kemijski sastav imele ponajviše ovisi o stablu domaćinu kojeg je nastanila. Cvjetovi i listovi se mogu konzumirati u obliku čaja, no treba biti oprezan s korištenjem.

Imela se može koristiti za brojne tegobe, a evo po čemu je poznata ljekovitost imele:

– protiv kroničnih grčeva
– smanjuje epileptične napadaje
– opušta živčani sustav
– zaustavlja krvarenja

– smanjuje glavobolje
– poboljšava cirkulaciju
– poboljšava cjelokupni imunitet
– pomaže pacijentima sa zloćudnim tumorima

Sastav imele prvenstveno ovisi o stablu domaćinu, no najvažniji aktivni sastojci imele su viskotoksini, lektini, flavonski i flavonolni glikozidi, amini, lignani i alkaloidi, navodi Agroklub. Među navedenim sastavom su viskotoksini i lektini koji su vrlo otrovne tvari, a nalaze se u cijeloj biljci, posebice u plodovima.

Međutim, premda se radi o otrovnim sastojcima, oni su također vrlo ljekoviti ako se koriste u malenim količinama. U narodnoj se medicini najviše koristila kao lijek za srčane bolesti te za reguliranje cirkulacije i krvnog tlaka. Pokazala se i ljekovitost imele za vene, ali i njena pomoć pri smanjenju rizika od moždanog udara.

Ljekovitost imele za žene pokazala se pri reguliranju hormonalnog disbalansa te se općenito preporučuje kod poremećenog hormonalnog sustava. Može imati pozitivan utjecaj i na žene kod menstruacije te žene koje su u menopauzi. Imela za žene se preporučuje i kod obilnih krvarenja.

Čaj od imele

Iako imela sadrži otrovne sastojke, u malim količinama može biti dobra za zdravlje. Za izradu čaja koriste se njeni listovi i cvjetovi koji se prije pripreme trebaju dobro osušiti. Čaj od imele ne smije se piti često niti u velikim količinama te se prije konzumira preporučuje savjetovanje s liječnikom.

Jednom godišnje bi bilo dobro piti čaj od imele u trajanju od oko šest tjedana tako da se u početku piju tri šalice dnevno, tada dvije i onda jedna. Nakon toga bi se kompletni imunitet trebao oporaviti i ojačati, a uz to bi se trebala moći vidjeti i razlika po pitanju bolova, grčeva i normalizacije tlaka. Nakon perioda od šest tjedana treba ga prestati piti.

Priprema čaja od imele nije potpuno uobičajena. Preporučuje se ostaviti prethodno osušene cvjetove i listove u 2,5ml vode i ostaviti da tako stoji barem osam sati. Najbolje je ostaviti je preko noći. Čaj od imele se može miješati s drugim čajevima poput čaja od kadulje.

Tinktura od imele

Osim čaja od imele, od nje se može proizvesti i intenzivna tinktura od imele. Smatra se da može pomoći kod alergija, kod jačanja imuniteta te kod ženskih bolesti, posebice protiv mioma na maternici.

Tinktura od imele sadrži aktivne sastojke koji mogu intenzivno djelovati na naš organizam tako da brzo ojačava imunitet zbog čega se nerijetko preporučuje bolesnicima od zloćudnih tumora i osobama koje se oporavljaju od kemoterapije. Studije pokazuju da viskotoksini iz imele imaju svojstvo rastvarati staničnu membranu tumorske stanice i tako je razaraju. Također, lektini djeluju na zaustavljanje daljnjeg rasta tumorskih stanica.

Tinkturu od imele najbolje je kupiti u specijaliziranim trgovinama, a cijena tinkture od imele je od oko 100 do 300 kuna za oko 50ml tekućine. Korištenje tinkture od imele je svakodnevno tako da se tri puta dnevno uzme oko 15 kapi u 1dcl vode. Tinktura od imele za djecu se smije koristiti u manjim količinama, no preporučuje se savjetovanje s liječnikom prije konzumacije.

Tinkturu od imele možete i sami izraditi kod kuće, a za to će vam biti potrebni osušeni listovi imele, 70% alkohol, tamne bočice i tegla u kojoj ćete pripremati tinkturu. Priprema se tako da listove stavite u teglu i prelijete ih alkoholom. Ovakva smjesa treba stajati na tamnom i hladnom barem četiri tjedna prije procjeđivanja te bi je bilo dobro barem jednom tjedno protresti. Nakon toga se sadržaj procijedi i prebaci u manje, tamne bočice kako bi što duže zadržala svojstva.