Sepsa i septični šok upalna su stanja koja nastaju zbog sistemske bakterijske infekcije. Među najčešćim uzročnicima su bakterije, virusi, gljivice, meningokoki i stafilokoki. Uzrok sepse može biti i Streptococcus pyogenes, beta-hemolitički streptokok grupe A koji živi na sluznici gornjih dišnih puteva ljudi.

Ovaj streptokok može se naći i na sluznici spolno-mokraćnog sustava te se lako prenosi s čovjeka na čovjeka te tako kod domaćina može uzrokovati streptokoknu sepsu. Prijenos streptokoka odvija se izravnim dodirom – ljubljenjem, kašljanjem, kihanjem pa i samo rukovanjem. Moguća je zaraza i prijenos preko zagađenih predmeta.

Ovaj streptokok može izazvati brojne bakterijske bolesti, a najčešće su akutne upale ždrijela, upala srednjeg uha, upala pluća, infekcija kože i mekih tkiva, meningitis, infekcije kariovaskularnog te limfnog i mišićno-koštanog sustava.

Među teškim komplikacijama zaraze ovim streptokokom spadaju streptokokna septikemija, puerperalna sepsa te steptokokne upale pluća. Jedan od najvećih problema sepse je činjenica da se najčešće vrlo kasno prepoznaje što može biti ključno po pitanju izlječenja.

Simptomi sepse

Sepsa kao upalno stanje ima neke nekarakteristične simptome koji se pojavljuju u različitim stupnjevima.

Ova bolest označava sistemsku infekciju praćenu reakcijom sistemskog upalnog odgovora, a ovo su najčešći simptomi sepse:

• tjelesna temperatura iznad 38,3°C ili ispod 36°C
• zima i tresavica
• ubrzani rad srca
• ubrzano disanje
• prekomjerno povišena ili prekomjerno snižena razina leukocita
• smetenost

Ovi blagi simptomi mogu uzrokovati pojačane komplikacije poput akutnog zatajenja više organa – pluća, bubrega i jetre. U tom slučaju se radi o teškoj sepsi. Zatajenje kardiovaskularnog sistema se pojavljuje uz simptome povišenog krvnog tlaka, dok se kod zatajenja bubrega pojavljuje oligurija.

Uz navedene simptome sepse s vremenom se mogu javiti nemir, promjena raspoloženja i svijesti, smanjena proizvodnja urina i zatvor crijeva. Kod nekih bolesnika zabilježen je pad tlaka uz toplinu kože.

Postoje različiti stupnjevi sepse i septičnog šoka. Septični šok je također upalno stanje koje nastaje zbog sistemske bakterijske infekcije streptokoknim toksinima-. Ovo je teško stanje koje slabo reagira na liječenje. Procjenjuje se da u SAD-u oko 400 tisuća ljudi godišnje obolijeva od sepse.

Liječenje sepse

Kod bolesnika kod kojih se pojavljuju znakovi sistemske upale, a nisu razjašnjivi, treba provesti detaljnu obradu u smislu infekcije. To će uključivati anamnezu, fizikalne testove, pregled, analizu krvi, urinokulturu te drugih tjelesnih tekućina po potrebi.

Pacijenti koji su ranije, zbog upalnog procesa, liječeni antibioticima obično ne saznaju uzrok pojave sepse. Vrlo je važno reagirati na vrijeme i postaviti točnu dijagnozu jer se radi o stanju koje je životno ugrožavajuće.

Liječenje streptokokne sepse provodi se opskrbljivanjem pacijenta kisikom, intubiranjem i mehaničkom ventilacijom. Pacijentu se daju tekućina i antibiotici. Cilj je povišenje tlaka, a ako do toga u prvoj fazi ne dođe se mogu primijeniti i drugi lijekovi te antibiotici širokog spektra. Kod streptokokne sepse liječenje se provodi penicilinom i klindamicinom.

Mirovanje u krevetu i izolacija nisu potrebni. Sve osobe koje su bile u bliskom dodiru, a kod njih su se pojavili simptomi upale, trebaju biti poslani na pregled streptokoka.

Smrtnost kod streptokokne sepse

Smrtnost kod sepse je velika, no ona ovisi o težini bolesti. I nakon izlječenja postoji povećan rizik od ostanka u bolnici i smrti. Procjenjuje se da sepsa uzrokuje smrt više od šest milijuna djece i više od 100 tisuća rodilja godišnje.

Septični šok uzrokuje smrtnost kod oko 40 % bolesnika, ovisno o njihovim osobinama. Loš ishod nastupa obično ako se u ranoj fazi ili u prvih šest sati ne primjenjuje agresivno liječenje.

Podložniji razvoju sepse su djeca i starije osobe te bolesnici s kroničnim bolestima bubrega, jetre i oni oboljeli od karcinoma. Kod starijih bolesnika sepsa nastupa kao posljedica urinarne infekcije ili upale pluća. Zbog slabosti organizma, smrt nastupa kod oko 50% slučajeva.

Novorođenčad je u posebnom riziku ako je prerano rođena te ako imaju premalu porođajnu tjelesnu masu.

Rizičnim skupinama se savjetuje jačanje imuniteta te cijepljenje.