Gradovi su vrući, a to što su urbana područja obično toplija od okolice fenomen je koji se naziva efekt toplinskog otoka. Dobro je to poznato kako znanstvenicima, tako i gotovo svakome tko je proživio barem jedno sparno ljeto u betonskoj džungli, piše Washington Post analizirajući povećanu količinu kiše zabilježenu u posljednjih dvadeset godina u velikim gradovima.
Uz pomoć Al-ja, Washington Post pokušao je objasniti to na temelju objavljenih izvješća. Većina gradova ima znatno više kiše nego obližnja ruralna područja, prema studiji objavljenoj u ponedjeljak u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, što je učinak koji je postao izraženiji u posljednja dva desetljeća, otkako se klima počela vidljivije mijenjati, prenosi tportal.
“Ovako je posvuda”, rekao je Dev Niyogi, profesor na Sveučilištu Teksas u Austinu i koautor rada. “Magnituda utjecaja će varirati”. Ali baš kao što tretiramo urbani toplinski otok, trebali bismo početi tretirati urbani učinak padalina kao značajku povezanu s urbanizacijom”, objasnio je Niyogi.
Rezultati imaju duboke implikacije na gusto naseljene i rastuće gradove, od kojih se mnogi već bore s poplavama, te preuzimaju troškove nadogradnje infrastrukture za topliji svijet.
Gradovi su magneti za kišu
Gradovi su magneti za kišu iz nekoliko razloga. Neboderi imaju tendenciju usporavanja nadolazećih oluja, dopuštajući im izbacivanje oborina. Također, ispušni plinovi i tvorničko zagađenje mogu izazvati oblake koji oslobađaju pljuskove. A toplina koja zrači iz betona i asfalta uzrokuje veću konvekciju u atmosferi, što dovodi do padalina.
“Svi ti čimbenici mogu pridonijeti ovoj anomaliji padalina u gradovima”, rekao je Xinxin Sui, doktorand na Sveučilištu Teksas u Austinu i voditelj istraživanja. Niyogi je taj učinak usporedio s pucanjem velikog vodenog balona. “Upravo gradovi ga bockaju”, rekao je.
Prošla istraživanja pokazala su da ovaj urbani efekt postoji u nekolicini gradova. Naprimjer, poznato je da je veliko metropolitansko područje Houstona pogoršalo padaline i poplave izazvane uraganom Harvey 2017. godine.
“Ova nova studija prvi put otkriva veličinu ovih učinaka analizirajući gradove na globalnoj razini”, rekao je Jorge González-Cruz, profesor na Državnom sveučilištu New York u Albanyju, a koji nije bio uključen u studiju.
Tijekom svojeg istraživanja, Niyogi, Sui i kolege mjerili su oborine koristeći satelitske podatke iz više od 1000 gradova između 2001. i 2020. Skoro dvije trećine njih u prosjeku imaju više kiše nego susjedna ruralna područja, otkrili su.
To se gotovo udvostručilo u posljednja dva desetljeća, što istraživači djelomično pripisuju rastućoj urbanizaciji i temperaturama jer topli zrak može zadržati više vlage. “Balon nije samo napunjen vodom, to je sada veći balon s više vode”, rekao je Niyogi.
U Sjedinjenim Američkim Državama istraživači su analizirali Houston, Miami i New Orleans – od kojih je svaki iskusio razorne poplave izazvane velikim olujama. Ta tri grada identificirali su kao one u kojima je efekt urbanih vlažnih otoka najakutniji.
“Treba početi razmišljati o zelenoj infrastrukturi”
Istraživački tim također je otkrio da što grad ima više stanovnika, to je veća razlika između urbanih i ruralnih oborina. Učinak je bio najizraženiji u gradovima u Africi koji su brzo rasli tijekom ovog stoljeća.
Prema Niyogiju, ove rezultate bi trebali ozbiljno shvatiti urbanisti te moraju uzeti u obzir povećanu količinu oborina kako bi spriječili poplave, pa čak i usmjerili vodu natrag u vodonosnike kako bi u budućnosti obnovili podzemnu vodu za poljoprivrednike.
“Trebali bismo početi razmišljati o zelenoj infrastrukturi za upravljanje našim vodnim resursima”, zaključio je Niyogi.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!