Bjesnoća: Prenose je zaražene životinje, a jedna stvar nakon ugriza izrazito je važna

Bolest koja se prenosi ugrizom zaražene životinje je bjesnoća. Najčešće je prenose lisice, psi ili šišmiši. U slučaju da se ne spriječi prolazak virusa u tijelo cjepivom, bolest može biti fatalna.

Kako se dobiva bjesnoća?

Bjesnoća se dobiva direktnim kontaktom sa slinom ili tkivom mozga zaražene životinje. Slina najčešće ulazi u tijelo preko otvorene rane koja je pak nastala ugrizom. Bjesnoća se može prenijeti i ako zaražena životinja liže osobe oko očiju, usta ili otvorene rane.

Mogu je dobiti ljudi, ali i kućni ljubimci koje je ugrizla ili ogrebla bijesna životinja.

Životinje koje ju prenose su: lisice, šišmiši, tvorovi, rakuni, ali zaraženi mogu biti i kućni ljubimci.

Virus bjesnoće se polagano širi živcima i putuje do središnjeg živčanog sustava. Jednom kada dođe do mozga, nastaju neurološki simptomi, a onda dolazi do kome i smrti.

Bjesnoću dobivaju češće djeca, a prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, ova bolest je prisutna u 150 država i teritorija, pri čemu najviše u Aziji i Africi.

Koji su simptomi bjesnoće?

Na početku se javljaju simptomi poput gripe, a to znači da se tijelo bori protiv virusa.

To su: visoka temperatura, umor, slabost, promjene na koži na mjestu ugriza, kašalj, bolno grlo, bol u mišićima, proljev, mučnina.

Nakon početne faze dolazi do ozbiljnijih neuroloških simptoma. Ovi simptomi se mogu pojaviti i nestati u epizodama. Tako se ovdje mogu javiti napadaji, halucinacije, nesanica, agresija, tahikardija, hiperventilacija, paraliza lica, delirij.

Zadnja faza bolesti nosi simptome poput glavobolje, ukočenosti vrata, slabosti, trnaca.

Na kraju dolazi do paralize i kome.

Može li se bjesnoća spriječiti?

Jednom kada virus uđe u tijelu može proći i nekoliko dana do tjedana prije razvoja simptoma. U ovom periodu, prije simptoma, je važno posjetiti liječnika i dobiti cjepivo koje sprječava da virus putuje dalje do središnjeg živčanog sustava. U tom slučaju se bjesnoća neće ni razviti. Isto tako, odmah nakon ugriza je potrebno očistiti ranu nježno vodom i sapunom.

Jednom kada se krenu razvijati simptomi poput trnaca ili oduzetosti dijela tijela, bolest se više ne može spriječiti.

Upravo zato je važno reagirati na vrijeme.

Bjesnoća u Hrvatskoj

Posljednji slučaj bjesnoće je u Hrvatskoj zabilježen 2014. godine, a 2021. godine je Europska komisija Hrvatskoj dodijelila status zemlje slobodne od bjesnoće. Posljednji slučajevi bjesnoće bili su vezani uz silvatični oblik bolesti pri čemu su najviše bile zaražene divlje životinje, primarno crvene lisice. Od domaćih životinja najveći broj oboljelih čine psi i mačke.

Kako ne bi došlo do bjesnoće lisica, u našoj se zemlji provodi oralna vakcinacija lisica i to dva puta godišnje, u jesen i proljeće.

Cjepivo se nalazi u mamcima koji se polažu pomoću zrakoplova. Mamci su smeđe boje, izgledaju kao kolačić, a u sebi imaju ružičastu tekućinu upikarinu u kapsulu.

Lisice privlači ovaj miris, zagrizu mamac i probiju kapsulu. U 21 dan životinje razviju imunitet koji ih štiti od bjesnoće najmanje 12 mjeseci.

Zaključak

Bjesnoća je opasna bolest koja se prenosi ugrizom zaraženih životinja. Virus bjesnoće se nalazi u slini, a za čovjeka može biti koban. Najvažnije je reagirati što prije nakon ugriza, isprati ranu i potražiti pomoć liječnika te dobiti cjepivo. To je jedini način za sprječavanje bolesti.

U suprotnome se javljaju razni simptomi, a na kraju nastupaju koma i smrt.