Postoje stereotipi o slušateljima pojedinog glazbenog žanra.

Vrijednost vlastita odricanja percipira se najvažnijom slušateljima rocka i moderne klasike, a najmanje važnom slušateljima turbofolka, dok se vrijednost vlastita probitka smatra podjednako važnom slušateljima turbofolka, zabavne glazbe i moderne klasike, a najmanje važnom slušateljima metala, pokazali su rezultati istraživanja o povezanosti glazbenih preferencija s osobnim vrijednostima te crtama ličnosti.

Rezultati istraživanja koju su na studentskom uzorku proveli Tomislav Pavlović, Tena Benaković, Marija Prpa i Anja Wertag predstavljeni su u najnovijem broju časopisa “Društvena istraživanja”.

Autori se pozivaju i na ranije radove domaćih i stranih autora u kojima se pokušavalo odgovoriti na pitanja o učinku glazbe na čovjekov emocionalni, kognitivni i socijalni svijet, odrednicama glazbenih preferencija te kako su one povezane s osobinama ličnosti.

Ta pitanja, navode, poslužila su i kao polazište istraživanjima P.J. Rentfrowa i S.D. Goslinga, koja su pokazala da bi osobine ličnosti, samopoimanje i kognitivne sposobnosti mogle biti najvažniji čimbenici u kreiranju glazbenih preferencija pojedinca te da bi poznavanje nečijih glazbenih preferencija moglo upućivati na te čimbenike.

Uz to, istraživanja odnosa osobina ličnosti i glazbenih preferencija pokazuju da optimistične i konvencionalne žanrove (country, pop) te energične i ritmične žanrove (rap, soul, dance) preferiraju osobe s izraženijim crtama prilagodljivosti (ekstraverzije) i ugodnosti, a refleksivnu i kompleksnu glazbu (primjerice, klasika, jazz, blues) te intenzivnu i buntovnu (alternativna glazba, rock, metal) osobe s izraženijom crtom otvorenosti prema iskustvu.

Također, viša ekstraverzija pokazala se povezanom s izraženijom preferencijom turbofolka, dance i rap-glazbe, dok osobe sa slabije izraženom ekstraverzijom preferiraju heavy metal. Nadalje, osobe više na dimenziji intelekta preferiraju heavy metal, a one niže na toj dimenziji preferiraju turbofolk. Osobe koje preferiraju heavy metal i rap postižu nešto niže rezultate na dimenziji savjesnosti.

Postoje stereotipi o slušateljima pojedinog glazbenog žanra, ali nisu nužno točni

“Najvažniji nalaz našeg istraživanja je da postoje određeni stereotipi o slušateljima pojedinog glazbenog žanra, ali i da se oni ne pokazuju nužno točnima”, rekli su u razgovoru za Hinu viša asistentica na zagrebačkom Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar” Anja Wertag i psiholog Tomislav Pavlović koji je dodao kako, iako glazbeni žanrovi prenose informaciju o nekoj osobi, ona nije nužno točna.

“Ako kažem da slušam metal i hip-hop vjerojatno ćete pomisliti da sam otvoreniji za promjene od slušatelja nekog drugog žanra, što zapravo uopće nije istina. S druge strane, ako želim da pomislite da sam otvoreniji promjenama mogu reći da slušam metal i rock i to će kod nekog aktivirati stereotip da su metalci i rockeri nešto otvoreniji i pomislit će da sam ja otvorenija osoba”, kazao je.

Pojasnio je i da su se u istraživanju koncentrirali na glazbene stilove jer su primijetili postojanje određenih stereotipa u društvu prema slušateljima određene vrste glazbe, npr. da su metalci mračni i delikventni i slično. Stoga su odlučili vidjeti ima li to kakve veze s realnošću i koliko su ti stereotipi točni. Pojasnio je kako su u prvom istraživanju istraživali povezanosti crta ličnosti, glazbenih preferencija i osobnih vrijednosti, a u drugome stereotipe o slušateljima pojedinih glazbenih žanrova.

Tako je istraživanje pokazalo i da se vrijednost zadržavanja tradicionalnih odnosa (poštivanje običaja i ideja koje promiču kultura ili religija, stabilnost društva i sl.) percipira najvažnijom slušateljima moderne klasike (crossover) i zabavne glazbe, a najmanje važnom slušateljima metala i rapa.

Otvorenost promjenama ( nezavisnost misli i odabir djelovanja, traženje izazova u životu i sl.) ispitani studenti percipiraju najvažnijom slušateljima rocka i metala, a najmanje važnom slušateljima zabavne glazbe i turbofolka, koji su procijenjeni najmanje otvorenima prema promjenama.

Reperi su, percipira se, manje skloni vlastitom probitku ( kontrola i nadmoć nad ljudima i resursima, društveni prestiž i status) i zadržavanju tradicionalnih odnosa. Pokazalo se i da studenti koji su sudjelovali u istraživanju imaju relativno negativne stereotipe o slušateljima turbofolka kojih se većinom percipira kao osobama kojima je važan osobni probitak, pri čemu su im manje važni vlastito odricanje ( tolerancija i zaštita dobrobiti svih ljudi i prirode, razumijevanje) i otvorenost prema promjenama.

Tek nešto manje negativni stereotipi postoje o slušateljima zabavne glazbe koje se smatra sklonijima vlastitom odricanju, ali i zadržavanju tradicionalnih odnosa. Slušatelje moderne klasike percipira se podjednako sklonima vlastitom odricanju kao i slušatelje metala, ali od njih više teže vlastitu probitku i održavanju tradicionalnih odnosa. Pri tome su slušatelji metala nešto manje bili procijenjeni otvorenima prema promjenama.

Muškarci više vole slušati metal, a žene pop, modernu klasiku i zabavnu glazbu

Istraživanje je pokazalo i da muškarci više vole slušati metal, a žene pop, modernu klasiku (Apocalyptica, 2Cellos, Maksim Mrvica i Lindsey Stirling) i zabavnu glazbu.

Pavlović je kazao i da se u nekim ranijim istraživanjima pokazivalo da postoji povezanost između slušanja metala i delikvencije kod adolescenata, a što se u njihovu nije pokazalo. Smatra i da je razlog tomu što su ranija istraživanja više uzimala u obzir adolescente koji su slušali metal i u tom životnom periodu kada možda i jesu bili agresivniji ali su s godinama našli bolje načine iskazivanja emocija, a ne kroz agresiju.

Pavlović je napomenuo i da im je bilo zanimljivo usporediti percipirani sustav vrijednosti slušatelja metala i rocka sa slušateljima moderne klasike, budući da velik dio glazbenoga repertoara “modernih klasičara” predstavljaju klasične obrade metala i rocka. Rezultati su pri tome pokazali da su slušatelji moderne klasike procijenjeni podjednako sklonima vlastitom odricanju kao i slušatelji metala, ali su od njih više težili vlastitu probitku i održavanju tradicionalnih odnosa, dok su nešto manje bili procijenjeni otvorenima prema promjenama.

Time je, smatra, ocrtan doprinos elemenata klasike intenzivnim i buntovnim žanrovima, čije skladbe izvedene na klasičnim glazbalima ostavljaju drukčiji dojam o osobama koje ih stavljaju iznad njihovih izvornih verzija.

Pavlović je rekao i da je njihovo istraživanje rađeno na malom uzorku studenata te će trebati još daljnjih istraživanja kao bi se u konačnici mogli izvući konkretniji zaključci da osobe koje slušaju određenu vrstu glazbe imaju više izražene neke karakteristike, a manje neke druge.

Glazbene preferencije nisu povezane s osobinama Mračne trijade

Vezano uz istraživanje povezanosti preferencija glazbenih žanrova s crtama ličnosti Mračne trijade koja obuhvaća tri crte ličnosti: narcizam (vjerovanje u vlastitu superiornost i dominantnost), makijavelizam (sklonost interpersonalnoj manipulaciji i amoralnost) te psihopatiju (impulzivnost, traženje uzbuđenja i manjak empatije), Wertag je rekla kako je istraživanje pokazalo da crte ličnosti Mračne trijade uglavnom nisu povezane s glazbenim preferencijama.

Pojasnila je i da se korelacijskim istraživanjima u psihologiji ličnosti ne mogu utvrđivati uzročno-posljedični odnosi, tj. da se na temelju ovakvog istraživanja ne može reći da određene crte ličnosti uzrokuju veće ili manje preferencije prema pojedinom glazbenom žanru, ili da slušanje određenog glazbenog žanra vodi izraženosti određenih crta ličnosti.

Wertag je podsjetila i da je Mračna trijada konstrukt u psihologiji ličnosti koji su prije petnaest godina predstavili psiholozi D.L. Paulhus i K.M. Williams napravivši analizu crta ličnosti koje su socijalno odbojne, ali su i dalje u normalnom rasponu funkcioniranja.

Ističe veliku popularnost koncepta Mračne trijade u psihologiji koja puno bolje predviđa neke ishode vezane uz agresivno ponašanje, samopromociju, socijalnu dominaciju ili neke stavove nego što to predviđa, primjerice, peterofaktorski model temeljnih crta ličnosti. Međutim, prijašnja istraživanja pokazuju da su glazbene preferencije ipak više povezane s temeljnim crtama ličnosti nego što se u ovom istraživanju pokazalo da su povezane s Mračnom trijadom.

Istraživanje Mračne trijade, rekao je Pavlović, zainteresirala ga je jer je to pogodno za istraživanje stereotipa i nepoželjnih ponašanja za koje bi “netko teško otvoreno priznao da to radi, ali kada treba reći za nekog drugog da to radi onda će vjerojatno to i reći”.

U prvom dijelu istraživanja koji se bavio utvrđivanjem povezanosti između glazbenih preferencija, crta Mračne trijade i osobnih vrijednosti sudjelovalo je ukupno 510 studenata raznih fakulteta u Hrvatskoj, od kojih je njih 291 bilo ženskoga spola. Prosječna dob bila im je 22 godine, a najviše ih je studiralo na području grada Zagreba (82,6 posto). Najzastupljeniji su bili studenti računarstva, psihologije, elektrotehnike te ekonomije. Istraživanje je provedeno online, a sudionici su regrutirani preko društvenih mreža i mailing lista.

U drugom istraživanju, u kojem su se istraživali stereotipi o slušateljima pojedinog glazbenog žanra, sudjelovalo je 115 studenata, od kojih ih je bilo najviše ženskog spola (78 posto). Prosječna dob bila im je 21,7 godina a dobni raspon se kretao od 18 do 33 godine. Najviše njih (94 posto) studiralo je u Zagrebu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.