Novinar DW-a posjetio je nedavno utemeljeni party za razmjenu korištene odjeće, prvi takav u glavnom hrvatskom gradu. Poželjeti mu je da pusti korijenje, zajedno s novom kulturom odnosa prema "krpicama".

Majice, džemperi, hlače, suknje, haljine, kaputi, jakne, šalovi, marame, remenje, čarape, cipele, čizme, torbice. Ponešto smo sigurno i zaboravili ili previdjeli, ali to je u osnovi to. Sva moguća i zamisliva rabljena odjeća te obuća, dakle, pa i malo galanterije uz to. A sve za razmjenu, odnosno trampu bez ograničenja.

Tako bi otprilike izgledao kratki opis Swap Partyja u Zagrebu ove srijede. Naziv događanja je preuzet iz međunarodne prakse. Dosad se u Hrvatskoj moglo korištenu odjeću nabaviti samo po buvljacima ili u second hand shopovima. Ni jednoga ni drugog nema baš napretek, piše Deutsche Welle.

Na putu do navike

A onda je krajem prošle godine u prostoru nevladine udruge Zelena akcija održan prvi Swap Party. “Definitivno prava stvar, treba nam ovoga više”, odgovaraju uglas Anamarija i Iva. Donijele su svoju odjeću, pozdravile se s njom i prionule na razgledanje ostale.

“Oduševljene smo”, nastavljaju, “jer i same unutar našeg društva organiziramo nešto slično svakih nekoliko mjeseci. Ali ovo je puno uspješnije. Nismo znale za prvi party, pa nam je ovaj ispao pravo otkriće. Treba se samo nadati da će ovo u našem gradu postati navika.”

Pokazuju hrpu nagrabljene odjeće koju su već izdvojile, smiju se. Očito uživaju u mogućnosti da promijene garderobu mimo butika. Muškaraca u omalenoj prizemnoj prostoriji odvojenoj za ovu svrhu, gotovo da nema. Ne računajući dopisnika DW-a, jedva još dvojica u prvih sat vremena ovog zanimljivog i korisnog okupljanja. I deseci žena.

Već trebaju veći prostor

“Tako je to kod nas, i s odjećom i s aktivizmom”, objašnjava Dora Sivka, voditeljica Partyja. “Znači, meni se čini da u oba slučaja možemo govoriti o 70-postotnom udjelu žena. Ali, kad govorimo o samoj swap-koncepciji, mislim da je kod nas to još uvijek nekakva zbunjujuća pojava. To da je nešto besplatno.”

“Upotreba korištenog predmeta iznova, to bi moglo postati izazov. Nešto vama staro, nekome predstavlja sasvim novu robu. Ako je relativno dobro očuvana, naravno. Poradit ćemo na tome da se društvena srednja struja navikne, onda će se svi početi razmjenjivati. Danas već ima puno više ljudi nego prošli put. Morat ćemo osigurati veći prostor”, kaže sugovornica DW-a.

Jedan muškarac pomalo izgubljeno razgleda jedan stol. Sve su izloženo donijele žene pa on za sebe i nema što vidjeti. No ako događaj pusti korijenje, svoju odjeću donosit će valjda pripadnici oba spola. Ovo sad treba promatrati više kao pionirski iskorak.

Ostatak za donaciju

Voditeljica kaže i da su neke regule već izmijenjene. Format uobičajenog Swap Partyja na zapadu je odavno definiran. To uključuje i upotrebu tzv. tokena, svojevrsnih žetona koje dobije svaki donositelj svoje odjeće na razmjenu. Zatim ih smije ulagati u zamjenu za tuđe predmete. Takva ograničenja omogućuju stanovitu ravnomjernost ponude i potražnje.

“Prvom prigodom uvjerili smo se”, dodaje ona, “da nema potrebe za takvo formaliziranje. Ako se pokaže da je potrebno, lako ćemo ponovno uvesti. A zasad sve ide ležerno, bez problema.” I zaista, vlada prava idila. S tim da ostaje dojam kako se više donosi nego odnosi.

To pak ima svoju naročitu prednost. Sve ono što ostane iza Swap Partyja bit će donirano. Naime, u Zagrebu postoji jedna socijalna zadruga koja se bavi upravo time. Zove se Humana Nova i vraća rabljenu odjeću u daljnju upotrebu. Tamo će otići sve ovo što ne nađe svog novog vlasnika već sad.

Odjeća stara, Humana Nova

Novinar Deutsche Wellea porazgovarao je stoga i s Romanom Dankom, upraviteljem Humana Nove. Značajna količina odjeće na stolovima pripast će onima koji teško dolaze do kaputa i hlača. “Jasno da nam puno znače ovakve donacije, i da bismo jako voljeli da Swap Party uspije kao redovan događaj kod nas”, rekao je on za DW, “jer od toga doslovno živimo.”

Humana Nova inače zapošljava dosta osoba s invaliditetom pa je višestruko društveno korisna. Distribuiraju robu, prodaju za iste svrhe, prilagođavaju odjeću, recikliraju tekstil. Kao neprofitna zadruga, prihod troše za trošak rada. Zagrepčani nemaju pametniju alternativu za svoju staru odjeću. Jedino da je bacaju, a to je ipak šteta. Ne uzima je ni Crveni križ.

“Puno toga uspijevamo prodati, više nego što bi se moglo pretpostaviti. To znači da potencijal itekako postoji. Ali ne samo u ovakvoj akciji, nego i edukaciji, osobito najmlađih”, zaključuje Danko.

Poučavanje djece o problemima mode

Humana Nova u suradnji s izvjesnim kompanijama organizira i provodi poučavanja školaraca u 12 zagrebačkih škola. O tome kako bolje postupati s odjećom. Djeci tumače neke činjenice o problemu današnje tzv. brze mode i pripadajuće industrije. A ima se što reći. Primjerice, da joj je karbonski otisak veći nego onaj globalnog avionskog i brodarskog prometa zajedno.

Ili možda to u kakvim uvjetima rade i žive tekstilne radnice u Bangladešu, koje svojim rukama odijevaju veći dio svijeta. Svašta se mlade može naučiti u tom pogledu, nema sumnje. I usput se obrazuje buduće sudionike Swap Partyja u Zagrebu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.