Ako se izgubite u pustinji ili gustoj šumi i imate osjećaj da hodate u krug, vrlo je vjerovatno da to i radite.

Nakon iza eksperimenata s povezima preko očiju ispitanika, grupa istraživača s Instituta za biološku kibernetiku Max Planck u Njemačkoj došli su do nekoliko saznanja. Nakon što su bili lišeni svih vizualnih mogućnosti, ispitanici su završili hodajući u malim krugovima. Ponekad u jednom, a ponekad u drugom smjeru.

Tim znanstvenika nije pronašao nikakvu korelaciju između faktora kao što su neravnomjerne dužine nogu, dominacija lijeve ili desne strane, kao ni nepravilno držanje o tome kako morate pomjerati noge da bi hodali ravno.

Istraživači vjeruju da je konstantno ponavljanje hodanja produkt samog načina razmišljanja o “hodanju ravno”. Sa svakim korakom mali vid odstupanja je pridodan kognitivnom osjećaju za pravac, a nagomilavanje ovih odstupanja sužavaju osjećaj orjentacije i konačno dovode do hodanja u krug.

“Samo hodanje po pravoj liniji čini se kao jednostavna i prirodna stvar, ali ako mislite o tome, stvari u vašem mozgu se zakompliciraju”, objašnjava jedan psiholog s Instituta.

“Poslije niza provedenih eksperimenata, nikad ne bih išao u šetnju gustom šumom bez kompasa”, dodao je.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.