Nije im problem što je od sutra jedan učitelj povijesti zadužen za 55 milijardi kuna težak resor u kojem su mirovine i plaće niti što magistra agronomije preuzima u Vladi korimilo za, pazi sad, društvene djelatnosti i ljudska prava, nego je svima, eto, glavni poriv sprdati se s činjenicom da je Davor Filipović konačno dočekao zeleno svjetlo za prolazak do ministarske fotelje.

Da, okej, Filipović se u toj kampanji za gradonačelnika stvarno nije proslavio. I tu ne mislim na rezultat jer je nešto ispod 10 posto za HDZ kandidata u Zagrebu bio pristojan skor, a stranka je druga snaga u Skupštini, nego više na bisere kojih u kampanji nije nedostajalo, a među kojima se isticala najava o tvornici cjepiva protiv raka.

Ono što je najviše, međutim, pridonijelo podcjenjivanju Davora Filipovića u kampanji jest djelovanje šefa njegove stranke Andreja Plenkovića. S nevjerojatnom tezom o postojanju neke svenovinarske urote protiv imena mlađahna i široj javnosti nepoznata HDZ-ova kandidata, Plenković je utro put na protok vremena otpornoj zafrkanciji na račun Damira, Danijela, Denisa, Domagoja, Dalibora, Duška, Davida Filipovića

I sad, oprez, slijedi nepopularno mišljenje! Od Plenkovićevog novog mlađahnog trojca u Vladi Filipović je, ma kako ga mi zvali, najstručniji i najlogičniji odabir. Čovjek je doktor znanosti. Da bi to postao s 26 morao se nešto i potruditi pa čak i ako su vjetar u leđa dali stranačko zaleđe ili poznati tatica. Sada već ima i neko političko i neko stručno iskustvo. Da, otvara se tu niz pitanja koliko je dobro radio na dosadašnjim pozicijama u nadzornim odborima Hrvatskih šuma ili Ine, no ono što se Filipoviću ne može osporiti jesu – stručnost i neviđena želja da u tu ministarsku fotelju zasjedne.

Nakon što su Plenkovića odbili brojni stranački veterani i izvanstranački stručnjaci, Filipović je pristao za iste pare od cca 18 tisuća kuna ugodnu fotelju u sjeni Nadzornog odbora Ine zamijeniti vrlo tvrdom i reflektorima obasjanom stolicom Ćorićeva nasljednika u Plenkovićevoj Vladi gdje je USKOK u zadnje vrijeme češći gost nego investitor. Gle, respect, ja ne bih bila ministar u toj Vladi za 200 tisuća kuna mjesečno u ministarstvima i državnoj upravi s kadrovskim potopom, punjenoj godinama ljudima kojima stranačke kolege ministri moraju dilati pitanja za državni ispit. Šansa da budeš uspješan je minimalna, šansa da zaglaviš u lisicama zbog kojekakvih dilova – puno veća. Davor Filipović u najmanju ruku nije lošiji kadar od Tomislava Ćorića i vidjet ćemo kakav će biti ministar – pratit će mu se svaki korak i potez, a prvo što ćemo pitati je kada kreće gradnja one tvornice cjepiva.

Plenkovićev krimen nije što Filipovića šalje tamo, nego što Ćorića koji se – pazi, molim te – umorio od ministrovanja, nagrađuje lukrativnom foteljom u Hrvatskoj narodnoj banci.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.