Crnogorski intelektualci izdali su prigodom sutrašnje godišnjice napada na Dubrovnik priopćenje u kojemu se osvrću na posljedice koje njihova zemlja trpi zbog sudjelovanja u napadu.
Priopćenje prenosimo u cijelosti.
“Prije 26 godina izvršen je najžešći napad na Dubrovnik, drevni grad i biser hrvatske, mediteranske i svjetske kulturne baštine.
U susjednoj Hrvatskoj 6. prosinca se obilježava kao Dan dubrovačkih branitelja. U Crnoj Gori se uglavnom šuti o svemu što ima veze s dubrovačkim ratištem, razarenjem tog grada, stradanjem njegovih žitelja, pljačkom kako javne tako i privatne imovine. Šuti se i o uzaludno položenim životima građana Crne Gore koji su se u ratnom pohodu na Dubrovnik našli zahvaljujući tadašnjoj vladajućoj politici i manipulacijama političke elite.
Prije 26 godina zagrmjele su po dubrovačkim zidinama crnogorske puške iz “noći bratske krvomutnje”. Cijenu iluzije da se jednoj braći može pomoći pucanjem na drugu braću – još uvijek plaćamo svi, osim onih koji su te puške stavili ljudima u ruke.
Naše oglašavanje predstavlja ne samo podsjećanje i njegovanje kolektivnog pamćenja na mučno vrijeme patnji i zločina već je i u funkciji reafirmiranja suočavanja s prošlošću. Taj proces doživljavamo ključnim za istinu, zadovoljenje žrtava i oporavak cijelog društva.
Registriramo priličan pad interesa javnosti za tematiku i sadržaje suočavanja s prošlošću iako je proces tek djelomično zaživio u Crnoj Gori. Uzrok tome je, opet, aktualno ignoriranje i manipulacija političke elite prema intelektualnim, kulturnim, akademskim i aktivističkim grupama naročito kroz širenje klijentelizma, pragmatizma i ideje da je (isključivo) budućnost važna.
Koliko taj proces može biti koristan potvrđuje ugrožena unutrašnja kohezija i integracijacijski procesi crnogorskog društva. A realizirani su samo određeni elementi i sadržaji suočavanja s prošlošću i to oni koji uključuju reparacije (individualni zahtjevi i procesi još uvijek traju iako je proteklo 26 godina), nekoliko pravomoćno osuđenih osoba (zbog njihovog postupanja u svojevrsnom logoru, na teritoriju Crne Gore, za discipliniranje Dubrovčana), kao i simbolički čin žaljenja (ne i jasne isprike). Realizirano je zapravo samo ono što je dozvoljeno, odnosno, odigrala se i još uvjek se odigrava, strogo “kontrolirana” i “dozirana” pravda.
Aktualni pristup suočavanju s prošlošću koji podrazumijeva stidljivo, skromno i nejasno priznavanje ratno-huškačko-profiterske politike, nepravdi i zločina u stvari relativizira činjenice iz prošlosti, učvršćuje odustvo odgovornosti jačajući kolektivnu amneziju i strategiju da je najbolja opcija da sve poklonimo zaboravu i prepustimo se čarima partijske države, privatizacije i dočekivanju strateških investitora.
U Crnoj Gori slobodno društvo se neće uspostaviti niti će istinski zaživjeti demokracija i posebno tolerancija, dok se ne osnaži unutarnji dijalog o prošlosti a aktualne i buduće generacije ne budu i službeno učene o crnogorskim pohodima prema susjedima i prema vlastitoj različitosti. Ponešto što je sada prisutno u javnom diskursu, uključujući i udžbeničku politiku, je krajnje površno, stidljivo a aktualne prilike, u politici i društvu, govore da je to bez dugoročnog efekta i stvarne izgradnje mira, poštovanja i zajedništva.
Stasavaju nove generacije. “Svi smo u opsadi ovih crnih dana”, kao i prije 26 godina. I zbog tih novih generacija moramo reafirmirati suočavanje s prošlošću i samo tako, uz činjenice i prepoznavanje odgovornosti tadašnje političke elite, utkati istinu o nepravdama i zločinima počinjenim u naše ime u našu kolektivnu svijest. Samo je tako moguće do kraja spoznati i prevladati, zbog budućeg mudrijeg ponašanja, crnogorsku destrukciju i traume koje su u tom vremenu naizraženije bile kroz ratni pohod na Dubrovnik, deportaciju izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i progone neistomišljenika na njihovom unutarnjem, političkom i etničkom “ratištu”, gdje dominira slučaj “Bukovica”. Drugačije nećemo imati pravo da ustanemo kada se ponovo patriotizam počne izražavati mržnjom”, stoji u priopćenju.
