Čuvena virologinja dr. Ana Gligić, voditeljica laboratorija Instituta "Torlak" za vrijeme epidemije velikih boginja (variola vera) 1972. godine, preminula je u subotu u Beogradu u 91. godini.
Tijekom epidemije uspjela je izolirati virus variole vere, a njezini znanstveni radovi na otkrivanju virusa marburga i mišje groznice poznati su u cijelom svijetu.
Ana Gligić bila je jedna od junakinja borbe protiv posljednje europske epidemije velikih boginja, koja je tijekom zime i proljeća 1972. godine pogodila Jugoslaviju, piše RTS.
Kako je krenula epidemija?
Ibrahim Hoti iz okolice Đakovice vratio se s hodočašća u Meku i od veljače zarazio 11 osoba, među kojima je bio i učitelj Latim Mumdžić iz Tutina. Mumdžić je prve simptome primijetio 2. ožujka, a do 10. ožujka, kada je preminuo, bio je na liječenju u bolnicama u Novom Pazaru, Čačku i Beogradu. Nijedna analiza nije uspjela otkriti uzrok bolesti i, kako će se kasnije utvrditi, smrti.
U međuvremenu se broj prijavljenih slučajeva sa sličnim simptomima na području Kosova povećavao pa se posumnjalo na epidemiju, što je bio dovoljan razlog da se u pomoć pozove Gligić.
“Ispred moje kuće na Voždovcu 15. ožujka navečer, oko osam sati, stiglo je vozilo Torlaka. Pozvali su me da se hitno uputim na Institut kako bismo proveli analize”, prisjećala se kasnije Gligić.
Uzroci su s Kosova stigli u Institut Torlak do pet ujutro, a sve analize ukazivale su na ono na što je Gligić odmah posumnjala – velike boginje su stigle u Jugoslaviju.
“Počela je borba, a često smo automobilima, čak i helikopterima, odlazili u zaražena područja, gdje god bi postojala sumnja na opasnost od širenja epidemije”, govorila je Gligić.
Tijekom epidemije oboljelo je 184 ljudi – 123 na Kosovu te 32 u Beogradu, a ukupno je preminulo 40 osoba, sa stopom smrtnosti većom od 21 posto. Epidemija je službeno proglašena 25. ožujka i trajala je do 23. svibnja, dok su se karantene postupno ukidale od 12. travnja do 19. svibnja. Virus je “uništen” na Institutu Torlak, prema proceduri koju je osobno vodila Gligić.
“Sjećam se te večeri kad je vozilo došlo po mene, osjećala sam se kao vojnik. Ulagali su u mene i moje obrazovanje kako bih u takvim situacijama bila od koristi. Bila bi izdaja da nisam pomogla”, prisjećala se Gligić.
Svjetsko ime
Virologinja Ana Gligić, specijalistica medicinske mikrobiologije i viša znanstvena suradnica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Beogradu, rođena je 6. kolovoza 1934. godine u slavonskom selu Ćeralije, kraj Podravske Slatine, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji.
Tijekom Drugog svjetskog rata izgubila je veliki broj članova svoje obitelji. Školovanje je započela u Virovitici, gdje je 1953. završila klasičnu gimnaziju, a 1959. diplomirala biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Beogradu.
Godinu dana nakon diplomiranja zaposlila se kao pripravnica za virologiju u Institutu za javno zdravlje “Dr. Milan Jovanović Batut”, a zatim je prešla u novoosnovani Institut za imunologiju i virusologiju “Torlak”.
Specijalistički ispit iz medicinske mikrobiologije položila je 1966., iste godine kada je postala voditeljica Jugoslavenskog nacionalnog laboratorija za velike boginje, virusne hemoragijske groznice i vektorske zarazne bolesti.
Tijekom profesionalne karijere, Gligić se neprestano usavršavala, što je bilo ključno za razvoj tadašnje javnozdravstvene politike.
Posebno značenje za njezin stručni rast imala je edukacija u inozemstvu: 1968. godine otišla je na specijalizaciju za dijagnostiku velikih boginja u najprestižnije laboratorije Europe, uključujući Londonski referentni laboratorij za viruse i Institut za tropsku medicinu u Münchenu.
Osim značajnog doprinosa virologiji velikih boginja, obranila je disertaciju na temu imunologije velikih boginja na Medicinskom fakultetu u Beogradu, čime je dodatno unaprijedila to područje.
Njezina karijera obuhvaćala je i istraživanja jednog od najsmrtonosnijih virusa – virusa marburg, kojeg je 1967. prva na svijetu izolirala i opisala.
Tijekom osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća, Gligić se usmjerila na proučavanje hemoragijskih groznica.
Sa znanstvenim radom nastavila je i nakon umirovljenja, aktivno sudjelujući u istraživanjima tijekom pandemije koronavirusa, gdje su njezina stručnost i iskustvo bili od velike pomoći. Javnosti je ukazivala na važnost cijepljenja i epidemiološke zaštite.
Bila je jedna od najvećih stručnjaka u području mikrobiologije i virologije, a njezin rad i doprinos znanosti i zdravstvu i dalje imaju veliki utjecaj.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare