Bila mu je samo 31 godina kada se povukao iz profesionalnog nogometa, ali Daniel Agger će vjerojatno vječno ostati upamćen kao jedan od rijetkih nogometaša koji je odolio izazovima modernog nogometa.

Na vrhuncu snage odbio je skupocjene ponude koje su dolazile iz bogatih europskih klubova, nije želio iznevjeriti navijače Liverpoola koji su ga obožavali, ali i on je njih kao i klub – nego se vratio u tim u kojem je ponikao, i jedini s kojim je ‘prevario’ Redse.

Vratio se te 2014. godine u Brondby, jer nije želio igrati ni za koga drugog nakon Liverpoola, a želio je i u ligu koja zahtijeva mnogo manje fizičkog napora – kako bi se posvetio i svojim drugim strastima.

Da, svima onima koji vole nogomet kao igru nije bilo svejedno prije dvije godine kada je Agger rekao da neće produžiti ugovor s danskim klubom.

Voljeli Liverpool ili ne poštovanje prema klubu kakvo je Agger imao rijetko se danas sviđa. Teško da se to može usporediti s onim Tottijevim, Del Pierovim, Iniestinim, Lahmovim, ali kada 12 godina svoje karijere provedete u jednom klubu, to zaslužuje poštovanje kako navijača, tako i kluba i kompletne javnosti.

Daniel Munthe Agger je rođen 12. decembra 1984. godine u Hvidovreu u Danskoj. nogomet je počeo da igra 1996. za lokalni Rosenhaj, samo kratko – prije nego se pridružio Brondbyju, jednom od najvećih Danskih klubova.

Osam godina nakon toga, točnije 2004. Agger potpisuje profesionalni ugovor s Brondbyjem, a trebale su mu samo dvije sezone da skrene pažnju na sebe, odnosno da mu veliki Liverpool ponudi ugovor.

U siječnju 2006. godine za 6,8 milijuna eura potpisao je ugovor s Redsima, koji su te godine bili branitelji naslova Lige prvaka, a parafom na ugovor postao je najskuplji danski nogometaš.

U prvoj sezoni se baš i nije proveo. Imao je samo četiri pojavljivanja u prvom timu, a propustio je i osvajanje FA Kupa te godine. Trebalo mu je nešto dulje da se adaptira na engleski nogomet, ali onda kada je to uradio – Agger je postao nezamjenjiva ikona tima s Anfielda.

Samo u Premiershipu za Redse je nastupio u 175 navrata tijekom 12 sezona, koliko je proveo u Liverpoolu. Postigao je i devet golova, a pritom ne računamo nastupe u Europi i kupovima za ekipu.

U sezoni 2013/2014 postao je zamjenik kapetana Liverpoola, nakon što je umirovljen Jaime Carragher, a upravo te godine Barcelona je spremala iznenađujuće veliku ponudu za ovog nogometaša.

 “Ja nikad neću igrati ni za jedan drugi engleski tim”, jasno je poručio igrač koji je u ovom timu dobio nadimak “Danski zid”.

30. kolovoza 2014. Liverpool je potvrdio da Agger napušta Anfield – i da će nastupati za svoj jedini prethodni klub, Brondby. Dvogodišnji ugovor vrijedio je duplo manje nego cijena za koju je kupljen, a u međuvremenu odbio je i Barcelonu i još mnogo engleskih i europskih klubova.

Možda bi u Liverpoolu ostao još sezonu-dvije-tri, ali danskoj TV3 televiziji otkrio je da je tadašnji menadžer Redsa Brendan Rodgers poništavao sve njegove napore, i sav trud koji je ulagao u ekipu.

A Rodgers je prije toga izjavio: “Dao mi je svoju riječ da će ostati u timu koliko god bude potreban Liverpoolu”.

U drugom ‘mandatu’ za Brondby odigrao je 43 meča u dvije sezone, a 9. lipnja 2016. objavio je da će nakon isteka ugovora reći ‘zbogom’ nogometu.

Njegov privatni život kojem se posvetio nakon nogometa jednako je zanimljiv. Strastveni je ljubitelj rock’n’rolla i heavy metala, a najdraži bend mu je Volbeat. Bend iz njegove domovine, odnosno njihova pjesma The Garden’s Tale svirala je kao uvertira utakmica Liverpoola u ligi prvaka od 2007. godine.

Bavi se humanitarnim radom, tetoviranjem, ali ima i dva privatna biznisa.

Prije pet godina osnovao je The Agger Foundation, koja pomaže djeci u nevolji, a financirao je i reprezentaciju beskućnika Danske – kako bi mogli otići na Svjetsko prvenstvo.

Iste godine kada je završio karijeru – sa suprugom se preselio u Španjolsku, u Marbellu gdje uživa u igranju golfa i vožnji motora. Ima i nekoliko biznisa ‘sa strane’, od butika kojima upravlja zajedno sa svojom suprugom, firme koja se bavi vodoinstalaterskim poslovima – ali i nekoliko tattoo studija. Investirao je novac u Tattoodo.com, zajedno sa svojim bratom, Christianom Stadilom (vlasnikom Hummela), kao i Amijem Jamesom – slavnim tattoo umjetnikom.

Svoju humanitarnu fondaciju najviše financira tako što organizira turnire u golfu, gdje su mu gosti bivši suigrači, danski političari i slično, jer mu je, nakon tetoviranja (za koje je i licenciran), najveća strast golf – koji koristi ne za profit nego za pomaganje onima kojima je to najviše potrebno, kako u Danskoj tako i drugdje.

Bivši danski reprezentativac (75 nastupa, 12 golova) važio je za neustrašivog borca na terenu, igrača koji je fantastično – skoro nepogrešivo čitao igru, znao je sve s loptom i uz to imao snažan udarac.

Nakon okončanja karijere kazao je da mu nije žao što je otišao u Barcelonu, iako u današnjem nogometu vrijedi onaj zakon: “Sine, kad te Barcelona zove, kreneš odmah pješke – bez obzira na kojem si dijelu svijeta”.

“Volim klub, baš kao što volim članove svoje obitelji. Uvijek sam želio igrati ovdje – i nigdje drugo” – najbolje su riječi za zaokruživanje priče o nogometnoj rokenroli – koju ne morate voljeti da biste imali ogromno poštovanje prema njoj.